Roman o Dubrovniku

Bez dlake na jeziku „Glava lava“ Ivana Salečića progovara o rak-ranama dubrovačke zajednice: sveopća apartmanizacija, nepresušne prometne gužve u gradu, stvaranje turističke monokulture na štetu svih ljepota  Grada… Na vlastitu predstavu na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Aide Bukvić Salečić je zamalo zakasnio zbog prometnog kaosa, dok je glumački ansambl bio spreman podastrijeti cijelom Dubrovniku ono što ga tišti posljednjih desetljeća. No, prije ostvarenja na kazališnoj sceni, „Glavu lava“ u radiofonskoj izvedbi donijeli su redatelj Dario Harjaček te Željka Turčinović koja je adaptirala roman, glumačka ekipa predvođena Amarom Bukvićem u ulozi Ivana, svojevrsnog autorovog alter-ega, te ton majstorica Marija Pečnik Kvesić zaslužna za zvučne manevre i zvukopis samog Dubrovnika.

Tko je, zapravo, Ivan Salečić? Prekaljeni je to medijski djelatnik, dugogodišnji kolumnist i urednik časopisa Cosmopolitan, zatim kreativni urednik časopisa Elle, direktor marketinga zagrebačkog MSU-a, a uz sve to svakom poslu pristupa iz pozadine psihologa i psihoterapeuta jer je to po struci. Stoga ne čudi da duboko ponire u teme kojima se bavi u „Glavi lava“, svom prvijencu, kojeg s podjednakim žarom čitaju novinarski urednici, profesori hrvatskog jezika, ali ponajviše Dubrovčani kojih se tema najosobnije tiče. 

Kada smo upitali autora što misli o sveopćoj turističkoj navali i apartmanizaciji Dubrovnika, a sve su to teme o kojima „Glava lava“ progovara, rekao nam je sljedeće: Za stanovnike naravno da je to veliki problem – posebno u dijelovima koji predstavljaju turistički sadržaj, u prvom redu dubrovačkog Starog Grada. Problemi su logistički, jer su suvenirnice, restorani, kafei, gift shopovi, butici odjeće i hrane, vinoteke, namjenski kruzerski dućani, tematski dućani Igara prijestolja i Ratova zvijezda, i druge uslužne djelatnosti „poharale“ opskrbu koja je potrebna za dnevni život. Kupovina vadičepa, ili „odštopljivača“ slivnika postane operacija od nekoliko sati – autobusom u Gruž, sa stajanjem u koloni u odlasku i povratku i da ne nabrajam. 

Salečić progovara žustro, sa žestinom tipičnom za nekoga kojemu je Grad usađen u sva tkiva bića; ne libi se uperiti prst u neuralgične točke raspada baštinske ljepote kakvu posjeduje Dubrovnik. Stoga ni tema Srđa, neiscrpna platforma za borbu između domaćih ljudi i turističkih eksploatatora, nije mogla promaći u ovom razgovoru: Narativ o golf igralištu, koji je poturen u prvi plan je krajnje neuvjerljiv. Dubrovnik zaista ima dovoljno vlastitih, distinktivnih i unikatnih sadržaja, što će mu jedan generički projekt, kao što je golf teren, invazivni industrijski sadržaj koji se gradi na mjestima gdje nema ničeg drugog za ponuditi? S druge strane, oko Dubrovnika ima toliko lokacija – Orašac, Zaton, Štikovica, Lozica, da ne nabrajam – koja upravo vape za dodatnim sadržajima koji bi im donijeli dodatne goste i obogatili ponudu, jer se ona ni u snu ne može mjeriti s dubrovačkom. Ako se ne radi o dodatnoj apartmanizaciji Dubrovnika i desantu na dubrovačku ekonomiju, nego zaista samo o golfu, zašto se igralište ne gradi na nekom od tih mjesta? Na nekoj lokaciji gdje će ono nešto pridonijeti, gdje će od njega biti neke koristi, gdje će produžiti sezonu, dati zamah kongresnoj industriji, omogućiti da se još nešto profilira i brendira, uglavnom – nešto stvoriti?

Radio roman Glava lava Ivana Salečića možete poslušati od 7. do 11.ožujka od 9.30 do 9.55 na Trećem programu Hrvatskoga radija. Emisija će nakon emitiranja biti dostupna na poveznici Slušaonica