Poezija naglas

Posljednje emisije

Četvrtak, 15.10.2020 22:03

Emisija 15.10.2020.

Leonard Cohen: Jednostavne pjesme. Izbor iz posthumno objavljenih pjesama Iako je Leonard Cohen planetarno poznata ličnost i nepresušan izvor glazbenih i umjetničkih nadahnuća još od sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća, otada je gotovo neprestano nadahnjivao brojne generacije raznolikih kantautora, glazbenika, pjesnika i umjetnika općenito, a dragocjeno obilje njegova raznolikog stvaralaštva trajalo je i održalo se i doslovce sve do zadnjeg dana njegova života. Cohenova iznimna popularnost ne samo kao kantautora i rock pjesnika, nego i kao sjajnog pjevača, književnika i ilustratora svojih književnih djela svojedobno se najviše temeljila na koncertnim nastupima na turnejama kao i milijunskoj prodaji ploča, a danas CD-ova raznih kompliacija njegovih najvećih hitova, ponovljenih i obogaćenih izdanja starih albuma, neobjavljenih studijskih i koncertnih snimki uz veliki broj dokumentarnih filmova kao i nekoliko biografskih knjiga. Stoga se sa sigurnošću može ustvrditi da čak i nakon njegove smrti i s protokom vremena popularnost Leonarda Cohena ne samo što nije opala nego se i dalje jednako snažno zadržala. Čitajući Cohenove zbirke poezije i slušajući njegove albume ili snimke koncerata, ne možemo se oteti dojmu da je on bio jedan od onih, danas tako rijetkih pjesnika, koji je svoje osobno pjesničko iskustvo i viđenje svijeta prenosio s osobitim osjećajem za prisno komuni¬ciranje sa svojim čitateljima i slušateljima, dakle, uopćeno govoreći, sa svojom brojnom i odanom publikom. A to i jest bio jedan od najbitnijih raz¬loga njegova velikog uspjeha. Jer, i pored višeslojnosti i višeznačnosti koje posjeduju mnoge od nje¬govih pjesama - one su gotovo uvijek iskazane običnim, svakodnevnim jezikom koji je razumljiv čak i slučajnom čitate¬lju ili slušatelju Cohenove poezije. Po mišljenju samog Cohena, on je prije svega isticao i za sebe govorio da je pjesnik, kao što je često i navodio u svojim dnevnicima i brojnim bilježnicama. U jednoj od svojih dnevničkih zabilješki zapisao je: "Religija, učitelji, žene, droge, putovanja, slava, novac... ništa me toliko ne uzdiže niti mi nudi olakšanje patnje koliko pisanje." U kanadskoj i svjetskoj poeziji i književnosti uopće Cohen se javio još 1956. kad je objavio svoju prvu zbirku pjesama Usporedimo mitologije. Međutim, desetljećima stojeći jednom nogom u svijetu rock & rolla i show businessa, ali, od kojega se doista jako puno razlikovao, i kulturom i ozbiljnošću i talentom, i kojemu gotovo i nije pripadao, Leonard Cohen imao je dovoljno hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti da javno živi dvostrukim životom - onim uspješnog kantautora i onim upornog i samozatajnog pjesnika i umjetnika. Stoga nas uopće ne čudi što Cohenova poezija ima sva obilježja ispovjedne poetike. Pisana najčešće u prvom licu, ona se tako obraća svakome tko je voljan pročitati je. Ali ispovijedi koje nam Cohen nudi u svojim knjigama, u završnici imaju vrijednost objektivne istine. On svoje osjećaje ljubavi sastavlja od krhotina različitih iskustava, preobražavajući istinu života u istinu djela. Zahvaljujući jedinstvenosti iskaza i prepoznatljivom jeziku, Cohenova poezija lako nalazi put do senzibilnih čitatelja. Ako je uopće moguće govoriti o razlozima njegova stvaralašta, bez namjere da ga ograničimo na nekoliko tema od posebnog značaja, tu je u prvom redu strah od gubitka. Prolazno i beznačajno gotovo svakodnevno ugrožava ono što je bitno. Cohenovo pjesničko priznanje žaljenja za učinjenim, prema njegovim vlastitim riječima, moglo bi se svesti na slabo ispunjavanje roditeljskih obveza, propale ljubavne veze, nebrigu o dragim i dugogodišnjim prijateljima kao i nebrigu prema vlastitom zdravlju. Biti kod kuće, biti voljen, voljeti, sačuvati prijatelje i snažne osjećaje pripadnosti pojedinim geografskim područjima, povijesti, jeziku, običajima, životu i ljubavi za Boga, sve to veže poeziju Leonarda Cohena uz najbolje stranice svjetskog pjesništva zadnjih šezdesetak godina. Leonard Cohen umro je 7. studenoga 2016. u osamdeset i drugoj godini života. (Izbor, prijevod s engleskoga i bilješka o pjesniku: Vojo Šindolić) Urednica: Irena Matijašević

Četvrtak, 08.10.2020 22:03

Adrian Perera - Bijeli majmun

Adrian Perera: "Bijeli majmun" Adrian Perera osvojio je prvu nagradu na uglednom natječaju za mlade pjesnike i godinu dana kasnije, 2017. godine, objavljena mu je zbirka pjesama White monkey - Bijeli majmun koja je te godine osvojila književnu nagradu Švedske televizije Yle. Nagrada je izazvala popriličnu senzaciju jer je rijetko kada dobivaju debitanti, ali prvenstveno zato što je Bijeli majmun prva zbirka poezije onoga što u skandinavskim zemljama zovu useljeničkom književnosti, a čega u Finskoj, do tada, nije bilo. U predgovoru zbirke Adrian Perera piše: "Sve u ovoj zbirci je izmišljeno, osim problema." A problem kojim će se pozabaviti je ono što nagriza mnoga zapadnjačka društva, ukorijenjeno nepovjerenje prema drugima koje se brzo prelije u rasizam, iako nitko za sebe neće reći da je rasist. Vrlo jednostavnim jezikom, gotovo kao da mu je namjera bila da bude kristalno jasan u svojoj poruci, Perera opisuje suvremeno finsko društvo u samo nekoliko ključnih glavnih likova ove svite povezanih pjesama. Najzaokruženiji je lik majke koja se udala za Finca i doselila iz Šri Lanke u zemlju u kojoj je polako uništavaju pogledima i neizgovorenim riječima. Otac Finac samo želi da mu je sin bijel i želi mu sve pružiti, ali ga na kraju ne može zaštititi čak ni od vlastitog rasizma. Dok je sinu osjećaj nepripadanja ni u jednoj kulturi ono čime se pokušava uhvatiti u koštac kroz odrastanje. U posjetu rodbini u Šri Lanki djed će mu reći da je dobro što živi u Finskoj jer tu se ne uklapa, ipak je on "bijeli majmun". Perera u intervjuu pojašnjava: "Nemaš samorazumljivo pravo biti dio nijednog od ta dva društva. Mogu te primiti u bijelo društvo, ali tu si majmun koji se mora ponašati onako kako društvo zahtijeva od njega, služiš im za zabavu. A ako se pokušaš prebaciti u drugi krug, onaj ne-bijeli krug, ni tu nemaš svoje prirodno mjesto." Finsko društvo cinično je prikazano kroz lik novinarke koja sad odraslog pjesnika intervjuira o njegovim pjesmama koje nije čitala, ali zna da govore o osjećaju odbačenosti, jer o čemu bi drugome govorile? Vrlo minimalističkim jezičnim zahvatima Perera postiže mnogo: dovoljne su kratke, britke replike, jasni prikazi jednostavnih svakodnevnih situacija i strašna bol, nepravda, bijes, kuljaju iz ovih, samo naizgled, jednostavnih i smirenih pjesama. Perera je napisao knjigu koja je u današnje vrijeme itekako potrebna. Izbor, prijevod i uvodna bilješka: Željka Černok Urednica: Irena Matijašević

Četvrtak, 01.10.2020 22:03

Emisija 01.10.2020.

Boris A. Novak, pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist, rođen je 3. prosinca 1953. u Beogradu gdje je proveo djetinjstvo. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju u Ljubljani te doktorirao iz komparativne književnosti na temu "Recepcija romanskih pjesničkih oblika u slovenskoj poeziji". Neko vrijeme bio je slobodni književnik. Niz godina radio je kao dramaturg u Drami Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani te uređivao književnost za djecu u Državnoj založbi Slovenije. U vrijeme najtežih političkih progona, godine 1987., obavljao je dužnost urednika Nove revije. Godine 1988.-89. istraživao je suvremeno američko kazalište i književnost u Sjedinjenim Američkim Državama, a godine 1991. kao gostujući profesor predavao je poeziju na Sveučilištu Tennessee. Objavio je, među ostalim, pjesničke zbirke za odrasle: Mrtva priroda stihova, Kći sjećanja, Krunjenje, Majstor nesanice i Isijavanje. Pedagoški učinkovite i rado čitane su njegove pjesmarice pjesničkih oblika: Oblici svijeta; Oblici srca i Oblici duha. Njegov opus magnum jest epos Vrata nepovrata, 43.000 stihova na 2.300 stranica u tri knjige: Zemljovidi nostalgije, 2014; Vrijeme očeva, 2015; Obitavališta duša, 2017. U ime Međunarodnog PEN-a u ratnim je devedesetim godinama prošlog stoljeća organizirao humanitarnu pomoć za bjegunce iz svih republika nekadašnje Jugoslavije te za književnike okupiranog Sarajeva. Za svoja postignuća primio je brojna priznanja, između ostalih Zlatnu pticu (1978), nagradu Prešernova fonda (1984), Jenkovu (1995) i Župančičevu nagradu (2015) za poeziju, Sovretovu nagradu za prevođenje (1990), te Zlatni znak Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti za znanstveni rad s područja teorije stiha (1998). Društvo pisaca Bosne i Hercegovine dodijelilo mu je 2000. godine Međunarodnu nagradu Bosanski stećak za pjesnički opus. Aktualni je potpredsjednik Međunarodnog PEN-a. Godine 2018. primio je Prešernovu nagradu za životno djelo. Za večerašnju emisiju odabrali smo pet pjevanja iz knjige OBITAVALIŠTA DUŠA, objavljene 2017. u Novom Mestu. (B. Brezinščak Bagola) Urednica: Irena Matijašević

Četvrtak, 24.09.2020 22:03

Izlet u Hrvatskoj - Branko Maleš

Branko Maleš novim pjesmama potvrđuje da je jedan od najvećih igrača u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Prostor njegove igre je sačinjen od humora, apsurda, ponajviše, ali i pseudo infantilnog elementa. S njegovom poezijom se vraćamo u djetinjstvo, ali na odrastao način, ponovno uživajući u toj simulaciji bezbrižnosti. Sve samo ne ispovijednost i dramatičnost, kao da je geslo ovog velikog pjesnika, koji voli i igre riječima, u svojem pokušaju da ovaj svijet učini malo radosnijim i djetinjastijim, bez velikih pitanja. Maleš se, primjerice, pita ovo: "Kako iz zelenog stižemo do crvenog?" A na drugom mjestu umjesto zaključka ili poante nudi nam uzvik: "Velika je bundeva na ulici!", što ga približava tradiciji zen koana, ili pak neke druge nadracionalne ili subracionalne književnosti. "Valentina će se probuditi i pojesti te", kaže na trećem mjestu Maleš, njegujući svoj stil začet još davno, i ne odustajući od pozicije smijeha, ali i naglih, nenadanih prijelaza na ozbiljnost, kao primjerice u pjesmi "Ako patiš/posudit ću ti srce/ ja sam bez datuma" . Besmisleno je analizirati motivsku razinu ove poezije, jer ona kao stroj za pranje rublja uzima u sebe sve, i drvo, i tijelo stabla, i more, ali samo kao sastojke jedne velike dječje slagalice, kojoj opasno nedostaje ključ za smisleno povezivanje, a besmisla ima na pretek. "Prolazim kroz magnezij", viče Maleš, a mi se, ponekad i sami umorni od drama i velikih istina i spoznaja, smijemo s njim, i uzvikujemo , u toj poeziji punoj uskličnika, možda baš ove stihove "Helij je mladost i moja srijeda!" "Pjesma u Maleševoj izvedbi mistificira sam čin pisanja, usredotočuje se na fragment, pokazuje interes za obično i svakodnevno, a događa se u vrtoglavoj anagramskoj igri označitelja koja lirski govor lišava mimetizma i približava ga "čistoj" umjetničkoj gesti", zapisao je o Malešovoj poeziji kritičar Krešimir Bagić. Branko Maleš rođen je 1949. u Zagrebu. Gimnaziju, Tehnološki i Filozofski fakultet polazio u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, kritiku, kolumnističku feljtonistiku, dramu. Prevodi sa slovenskog i njemačkog. Uređivao je ili su-uređivao časopise Off, The Bridge, Republika, rock magazin Heroina te novine za kulturu OKO. Objavio: Tekst (poezija, 1978, 1989); Praksa laži (poezija, 1986, 2012); Crveni zec (kolumne, 1989); Placebo (poezija, 1992, 2013); Treniranje države (kolumne, 1994); Vani i unutra (dramski tekst, 1995); biba posavec (poezija, 1996, 2014); Trickster (poezija, 1998, 2015); Male ljubavi (fenomenološki mini-eseji, 2000); Sjajno ništa (izbor iz poezije, 2002); Viva la vita (izbor poezije na talijanskom, 2002); Razlog za Razliku (studije o sedam hrvatskih pjesnika, 2002); Poetske strategije kraja 20. stoljeća (eseji, 2009); Poetska čitanka suvremenoga hrvatskog pjesništva : 1950. - 2010. (2010); Vertigo (pjesme, 2010), Mutno, (pjesme, 2017.)

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 22.10.2020. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 29.10.2020. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Emisija 15.10.2020.
Četvrtak, 15.10.2020 22:03

Adrian Perera - Bijeli majmun
Četvrtak, 08.10.2020 22:03

Izlet u Hrvatskoj - Branko Maleš
Četvrtak, 24.09.2020 22:03