Premještanja -Stanislava Nikolić Aras

Premještanja -Stanislava Nikolić Aras

Stanislava Nikolić Aras: Premještanja Neobična je poezija Stanislave Nikolić Aras jer nema lirskog u njoj. Njezine pjesme se doimaju kao krhotine proze, neke velike prozne cjeline, ali te krhotine plivaju samostalno, odvezano, kao i trajekti koje iz svojeg mediteranskog habitusa spominje Aras. Stvara se dojam da je svaka pjesma otrgnut fragment neke sočne i zrele cjeline, da je svaka pjesma tek jedan val, u mogućem bezbroju tih valića spoznaje ili uvida, koji udaraju o obalu, i da se ništa zapravo bitno tu više ne događa. Nikolić Aras kao da nam servira "šnite života", pa uz narativne pjesme i pjesme koje prepričavaju slučajne razgovore na ulici, donosi i kontemplativnije pjesme, koje pokušavaju postići cjelovitost. No i one odišu na fragment, krhotinu nekog boljeg svijeta, harmoničnijeg, u kojem bi lirski subjekt volio živjeti. To je svakako prije svijet prirode, negoli urbani prostor, koji je na neki način negativno konotiran, barem to vrijedi za pjesme o Gradu. Aras ima lutalačku dušu, i naslovljava svoj rukopis "Premještanja". Za razliku od "u sebe zagledane" poezije, koja je introspektivna i istražuje unutarnje prostore, Aras je potpuno okrenuta izvanjskom, kao da želi zaboraviti svoje reakcije, i biti vjerni fotografski objektiv. Povremeno, međutim, zasja neki posve pjesnički dragulj, začudna sintagma, koja nas naglo razbudi. Poput stiha "U ime onih koji slušaju noć na škrge". Ali u spomenutoj pjesmi "Krila" i taj fragment pliva u pjesmi jer većina pjesama Aras ima slabo povezane stihove unutar pjesme. Reklo bi se da stih strukturno dominira, a ne cjelina pjesme, jer pamtimo te uspjele stihove. Poput stiha "Vidim kako se žena izvlači iz prezimena kao iz kaputa te samo u košulji i svojim imenom silazi niz ulicu". Stanislava Nikolić Aras piše inteligentnu poeziju, koja nema velikih ambicija, u smislu da će nam otkriti nešto novo ili donijeti neki zaključak. Pjesnikinja je promatrač, i to budni, a stalna premještanja joj donose nadahnuće za pjesme. Ona je isto tako - mogli bismo reći - pjesnikinja prostora. "Riječi dana ostavite me samu", kaže u jednoj pjesmi, u kojoj potvrđuje da traži zapravo jedinice značenja ili smisla koje su još manje od stiha, odnosno da traži same riječi. A na drugom mjestu kaže, posve u skladu s određenom pasivnom posturom promatrač: "Pustimo da se sve stvari same od sebe slože". Stanislava Nikolić Aras rođena je 1972. U Trogiru. Objavila je zbirke pjesama " Takve se stvari događaju ljudima" te "Nedolično i vrijedno spomena", i knjigu kratkih priča "Meke granice." Urednica: Irena Matijašević

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

JIDI MAJIA: ORLOV POGREB

Četvrtak, 29.08.2019. 22:03 - 22:31

Izbor, prijevod s kineskog i uvodne bilješke: Dinko Tele\lang1050ćan Čitali: Zlatko Ožbolt i Zoran Čubrilo\lang1033

POČETNE KOORDINATE- MONIKA HERCEG
Četvrtak, 05.09.2019. 22:03 - 22:26

22. STOLJEĆE - O. SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
Četvrtak, 12.09.2019. 22:03 - 22:30

Sve najave
Poslušajte

OTAC - N.TOPIĆ
Četvrtak, 22.08.2019 22:03

DAVOR ŠALAT: SUNČEV JEZIK
Četvrtak, 15.08.2019 22:03

POEZIJA ARAPSKIH ŽENA 2.DIO
Četvrtak, 08.08.2019 22:03

POEZIJA ARAPSKIH ŽENA
Četvrtak, 01.08.2019 22:03