Glazba dvadesetog stoljeća kroz prizmu buke

U emisiji Poslije zvuka donosimo novi ciklus čitanja ulomaka iz knjige Ostalo je buka američkoga glazbenog kritičara Alexa Rossa. Utorkom od 22:30 na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Periodizacija glazbe vrlo je umjetan pokušaj stvaranja granica između određenih stilskih razdoblja u čijim se okvirima kreću pojedine glazbene ideje ili skladateljske tehnike. Srednjim vijekom obilježava se razdoblje od čak 1000 godina, renesansom dvjestotinjak, oko stopedeset barokom, pedesetak klasicizmom, a stotinjak glazbom romantizma. No već je i romantizmom problematično proglastiti čitavo devetnaesto stoljeće. Stoga je jasno da se glazba prošloga stoljeća jednostavno naziva glazbom dvadesetog stoljeća zbog pluralizma stilova, pravaca ili skladateljskih estetika. 

Doista je zahtjevno pristupiti glazbi 20. stoljeća pomoću monografskoga prikaza. Muzikolozi pritom često biraju kut iz kojega će promatrati i analizirati različite pojave u glazbi tijekom proteklih više od stotinu godina. Američki glazbeni kritičar Alex Ross, čije tekstove redovito objavljuje ugledni časopis The New Yorker, u svojoj je knjizi Ostalo je buka izabrao zanimljivo polazište. 

Parafrazirajući Hamletovu rečenicu "Ostalo je tišina", autor želi natuknuti da se klasična glazba 20. stoljeća kod najšire publike percipira uglavnom kao buka. Stoga u svojoj pozamašnoj monografiji istražuje što je iz te "buke" zapravo proizašlo i kako ju je moguće interpretirati.

Tijekom niza emisija u prijevodu Vesne Orsag koji je Školska knjiga objavila 2018. čut ćemo što Alex Ross piše o najrazličitijim temama: od početka 20. stoljeća kroz djelovanje Straussa i Mahlera, preko francuske i američke glazbe prve polovice 20. stoljeća, opusa Benjamina Brittena, minimalizma sve do glazbe kasnog 20. stoljeća u kojoj "buka" postaje sve više emancipiranom.

Poslije zvuka slušajte utorkom od 22:30 do 23:00 na Trećem programu Hrvatskoga radija, a nakon emitiranja i u Slušaonici.