Najave: Poezija naglas

Četvrtak, 18.10.2018 22:03

Poezija naglas

IVICA PRTENJAČA: Tišina i njezine olovke Neobičan je pjesnik Ivica Prtenjača. Ne bismo ga mogli svrstati u misaone pjesnike, a niti je njegova poezija i u čemu bliska poigravanjima s jezikom. On samo piše, i ne zna zašto to čini. Osjeća strahove od mnogo čega, čak i od pisanja. Nije siguran da će ga čitatelj htjeti slijediti. Nije siguran ni u što osim u svoj strah. Nemoć, praznina ruku, često se spominje, kao i sama imenica strah, ali to ni u kojem slučaju nije poezija poraženih. U cijelom tom putovanju vlastitim unutarnjim okolišem, i izvanjskim svijetom turističkog mjesta usred ljetne sezone, osjeća se neko fino suočavanje s elementarnim istinama o samome sebi. Neki ljudi bježe u zagrljaje drugih ljudi, ili vjeruju očima zrcala, ako su tašti, a nekim ljudima put je teži: oni se moraju suočiti sami sa sobom. Na tom putu je sad lirski subjekt Prtenjačine nove poezije, putu "tihog rušenja" slike o sebi ali i o svijetu, da parafraziramo naslov jednog njegovog romana. S druge strane, i roman "Brdo" je srodan ovoj poeziji, po porivu za osamljivanjem i po velikom poštovanju same prirode, kao sile koja nas ozdravljuje i iscjeljuje. Na formalnoj razini, jake su slike koje Prtenjača iznosi: on je više pjesnik slike, negoli misli ili pojma, kako smo već ustvrdili. Živi i pulsirajući opisi atmosfere u izvanjskom svijetu i u vlastitoj unutrašnjosti uvijek naposljetku i dovedu do neke ključne točke, točke vrenja pjesme, koja se nalazi na kraju pjesme kao vrlo uspjela poanta kojom "nagrađuje" čitatelja. Povremeno Prtenjačin subjekt govori o općoj malodušnosti u zemlji u kojoj živi i zato, kao obrambeni mehanizam, usmjerava pozornost na nužnu samoću, na proradu doživljenoga, na iščekivanje novih događaja, koji su svi vezani za taj put samospoznavanja na kojem se subjekt nalazi. On još nije našao unutrašnju snagu, barem ne onoliku koliku bi želio imati. Kako kaže u jednoj pjesmi. "Nitko ne čita rečenice ispletene u slavu običnog jutarnjeg očajavanja nad predugačkim i uvijek praznim rukama." Možda je ovo iz optike mačo kulture jedno vrlo važno priznanje. Jednako kao što je sklon osamljivanju, i bijegu od turističke najezde i vreve, Prtenjačin lirski junak je i pomalo zaljubljen. Nakon romana "Brdo" i "Tiho rušenje", i nekoliko zbirki poezije, slobodno možemo reći da je ovaj rukopis sinteza svih tih pokušaja da samom sebi podari glas, autentičan, i da se taj glas mora pronaći u samoći, u predodžbi života u skladu s ljubavlju i prirodom, što odgovara svjetonazoru kakav resi romantike. Nije zapravo nekako ni važno je li se ovom poezijom Prtenjača još jednom potvrdio kao pjesnik. Važno je da je ono što je napisao "dobro, i lijepo", s povremenim dahom moguće opće katastrofe.


Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 18.10.2018. 22:03 - 22:30

IVICA PRTENJAČA: Tišina i njezine olovke Neobičan je pjesnik Ivica Prtenjača. Ne bismo ga mogli svrstati u misaone pjesnike, a niti je njegova poezija i u čemu bliska poigravanjima s ...

Sve najave
Poslušajte

Sunce je zapeklo
Četvrtak, 11.10.2018 22:03

Brazilci šezdesetih
Četvrtak, 04.10.2018 22:03

Emisija 27.09.2018.
Četvrtak, 27.09.2018 22:03