Hrvatska misa u Münchenu - Slavlje duhovnosti hrvatske glazbe i poezije

U ciklusu Koncert na Prvom ekskluzivno donosimo snimku koncerta održanog 1. veljače u Prinzregententheatru u Münchenu, večer slavlja duhovnosti hrvatske glazbe i poezije u jedinstvenoj dramaturgiji koja je povezala Hrvatsku misu Borisa Papandopula i skladbu Dona nobis pacem Frane Paraća uz biranu duhovnu poeziju iz hrvatske literature.

Izvedbu je vodio maestro Ivan Repušić, sjajni umjetnik blistave međunarodne karijere, koji je uz Zbor Bavarskog radija za koncert njihova ciklusa okupio vrhunske hrvatske vokalne soliste - Dariju Auguštan, Sonju Runje, Tomislava Mužeka i Ljubomira Puškarića. Zbor je uvježbao maestro Tomislav Fačini koji je sudjelovao u uvodnome razgovoru uoči koncerta.

Između stavaka mise, glumac Miroslav Nemec tumačio je (u njemačkome prijevodu) stihove iz opusa Enesa Kiševića, Izidora Poljaka, fra Bonaventure Dude, Vladimira Nazora i Antuna Branka Šimića, a zadržavajući tako osmišljen koncertni slijed u emisiji nam poeziju u hrvatskome izvorniku čita spikerica Gordana Kovačić. 

Frano Parać već je bio svojom operom Judita  predstavljen minhenskoj publici 1. prosinca, a zborska skladba Dona nobis pacem nastala je 1993. i praizvedena je u sklopu tadašnjeg Muzičkog biennala u travnju, u nastupu zbora BBC Singers pod ravnanjem Ronalda Corpa. Na toj istoj pozornici Hrvatskoga glazbenog zavoda, u travnju 1942. (dakle pola stoljeća ranije) praizvedena je Hrvatska misa Borisa Papandopula koju je sam vodio uz soliste i pjevačko društvo Kolo (solisti su bili Vilma Nožinić, Marijana Radev, Zlatko Šir i Milivoj Kučić), da bi tek četrdesetak godina kasnije krenula u svoj koncertni život. 

S obzirom na to da Hrvatska misa stoji na kraju prvoga razdoblja njegova stvaralaštva za zbor te „označava svršetak jednog spoznajnog razdoblja svog autora i stoga predstavlja stanovitu sintezuˮ (Erika Krpan) u njezinu daljnjem neizvođenju ima i svojevrsne simbolike.

Zašto se tek 1983. ponovno izvelo djelo koje suvremena hrvatska muzikologija ubraja među antologijska ostvarenja hrvatske sakralne glazbe, Papandopulo je pokušao objasniti zahtjevnošću Mise i manjkom zborova koji bi je mogli izvoditi te zagubljenošću partiture. 

Kada je napokon ostvarena prva poslijeratna izvedba, 17. srpnja 1983. u crkvi Male braće, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, djelo je predstavljeno pod nazivom Misa u d-molu. Dirigent Vladimir Kranjčević, koji je predvodio soliste Nadu Ruždjak, Mariju Klasić, Zrinka Soča i Vladimira Ruždjaka te Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, objasnio je  da je na tome „inzistirao programski savjet Dubrovačkih ljetnih igara“. No već 19. rujna iste godine djelo je pod punim nazivom izvedeno u Zagrebu, u crkvi sv. Katarine, uz sudjelovanje istih izvođača. Tom je prigodom predstavljena i gramofonska ploča u izdanju Jugotona, sa studijskom snimkom zabilježenom u istoj crkvi (i s punim nazivom djela na omotu). U tisku se izvještavalo o prepunoj crkvi, burnim aplauzima i začas rasprodanoj nakladi ploča pripremljenoj za tu prigodu. Isti je sastav Misu izveo još nekoliko puta do kraja godine i tijekom 1984. u Sisku, Karlovcu i Ljubljani. U svakom slučaju, ponovno izvođenje Papandopulove Mise izazvalo je golemo zanimanje javnosti.

/iz teksta muzikologinje Ane Vidić, HRT 2022./

Na putu repertoarnosti Hrvatska misa uspješno je krenula izvedbama Zbora HRT-a od 2021., a ova izvedba ostvarena u Münchenu 1. veljače dobit će i svoj trag u diskografskome izdanju. 

Notno izdanje (u redakturi Vladimira Kranjčevića) objavljeno je 2004. godine, a treba svakako ubrojiti izvedbe Zbora Ivan Goran Kovačić u taj važni put do pravog stalnog repertoarnog naslova. 

Snimku koncerta Zbora Bavarskog radija s djelima Frane Paraća i Borisa Papandopula poslušajte u ciklusu Koncert na Prvom, u nedjelju 16. veljače na HR1 u 20.15, a potom će biti dostupna u Slušaonici.

Koncert je snimio Bavarski radio (BR) a emitiramo ga zahvaljujući razmjeni Europske radiodifuzijske unije. 

Poeziju čitala Gordana Kovačić, tonski oblikovao Renato Drvodelić, pripremila urednica Iva Lovrec Štefanović.