Simfonija Dore Pejačević nakon 100 godina u Leipzigu

Koncert na Prvom ove nedjelje ekskluzivno donosi snimku koncerta iz Leipziga gdje je 3. veljače izvedena Simfonija u fis-molu Dore Pejačević kao dio posebnih koncertnih programa u Gewandhausu kojim je obilježena stota obljetnica smrti legendarnog dirigenta Arthura Nikischa koji je upravo tu Simfoniju planirao izvesti prije točno 100 godina.

Pod ravnanjem svojeg šefa dirigenta Andrisa Nelsonsa, orkestar Gewandhaus svirao je Simfoniju Dore Pejačević za koju je u programskoj knjižici istaknuto bogatstvo izražajnosti i može se reći da je (nakon izvrsnog odjeka prošlogodišnje izvedbe u Londonu), krenuo novi život glazbe naše prve skladateljice.

Drugi je dio koncerta pripao antologijskom Koncertu za violončelo i orkestar Antonína Dvořáka u kojem je solistica bila Sol Gabetta.

Srednjenjemački radio je koncert emitirao upravo na Dan žena, a naše emitiranje podsjeća i na 99. obljetnicu smrti naše prve skladateljice koja se navršila 5. ožujka.

Poveznica Leipziga i Dore Pejačević stara je 100 godina, koliko traje svojevrsni dug da se izvede njezina Simfonija.

O tome u   Vijencu  piše akademkinja Koraljka Kos, jedna od najzaslužnijih osoba za istraživanje ostavštine Dore Pejačević (pohranjene u arhivu HGZ-a)  koja je napisala i monografiju. 

Praizvedba cjelovite Simfonije (nakon izvedbe dvaju stavaka u Beču 1918.) bila je konačno 10. veljače 1920. u Dresdenu, gradu skladateljičina stručnog usavršavanja. U dogovoru s dirigentom Edwinom Lindnerom na programu je ime Dora bilo navedeno tek inicijalom D., kako se publika ne bi dosjetila da je djelo skladala žena...

Dirigent Lindner preporučio je djelo kolegi, mađarskom dirigentu Arthuru Nikischu i nije isključeno da ga je on stavio na program čuvenoga lajpciškog orkestra Gewandhaus,...  a i sama skladateljica u pismu Rosi Lumbe Mladota: „Lindner mi je upravo jučer pisao, da ostaje kod svoje odluke, da Simfoniju odnese A. Nikischu.“ (Našice, 22. srpnja 1920).

No 23. siječnja 1922. Arthur Nikisch iznenada je umro. Dora Pejačević umrla je godinu poslije, 5. ožujka 1923, te je sve zaboravljeno. Nekoliko tjedana nakon skladateljičine smrti Simfonija je 22. travnja izvedena u Budimpešti; izvedbom je ravnao Emil Abrányi. Taj je koncert ona sama dogovarala, ali ga nije doživjela.

Pijanistica i muzikologinja Kyra Steckeweh koja intenzivno proučava, svira i snima glazbu (zanemarenih) skladateljica, a zajedno s redateljem Timom van Beverenom već je ostvarila nagrađivani film Komponistinnen te dovršavaju snimanje filma o Dori Pejačević koji će kao jedan od vrhunaca donijeti snimke s koncerta u Leipzigu.   Upravo je Kyra Steckeweh prenijela podatak o planiranoj izvedbi Simfonije još 1922. godine u Leipzigu programskom ravnatelju Gewandhausa Tobiasu Niederschlagu, i tako je, nakon trijumfa u Londonu (gdje je Simfonijski orkestar BBC-ja izveo pod ravnanjem Sakarija Orama 26. studenog prošle godine te snimio za novi nosač zvuka), naposljetku, nakon 100 godina Simfonija u fis-molu stigla u Leipzig: u slavu Arthura Nikischa i njegove obljetnice, ali i na sjajnom putu izvedaba djela Dore Pejačević u vrhunskim interpretacijama.

Pravi novi život u širem krugu izvan Hrvatske Simfonija  Dore Pejačević je doživjela nakon objavljivanja nosača zvuka 2011. nakladničke kuće  CPO  a prije toga je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Mladena Tarbuka 12. svibnja 2002. na posljednjim Danima hrvatske glazbe ostvario prvu suvremenu integralnu izvedbu, a potom je Tarbuk i pripremio notno izdanje koje je MIC  objavio 2009. godine. 

Koncert na Prvom je na rasporedu u nedjelju 13.03. na HR1 u 20.15, a snimku koncerta moći ćete pronaći u Slušaonici nakon emitiranja.