Sustav trgovanja emisijskim dozvolama

Europski sustav trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova EU ETS jedan je od osnovnih europskih instrumenata za ostvarenje klimatskih ciljeva. Za razliku od poreza na ugljik, koji izravno određuje cijenu emisija, u sustavu trgovanja dozvolama utvrđuje se maksimalna dopuštena količina emisija, a cijena se oblikuje na tržištu djelovanjem ponude i potražnje.

Predstavljajući stručni rad Analiza tržišnih trendova europskog sustava trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova koji je u suautorstvu s dr. sc. Sandrom Švaljek objavila u studenome 2024., viša asistentica Instituta za javne financije dr. sc. Leonarda Srdelić u epizodi Trgovanje dozvolama emisije Klimatski izazov Prvoga programa Hrvatskoga radija detaljnije je objasnila metodologiju kojom je tijekom petnaest godina omogućeno europsko smanjenje emisija stakleničkih plinova za više od 40%.

Sustav koji trenutno obuhvaća 27 država članica Europske unije i tri države Europskog gospodarskog prostora (Island, Lihtenštajn i Norvešku) uspostavljen je 2005. godine kao odgovor Europske unije na zahtjeve postavljene protokolom iz Kyota. Industrijskim postrojenjima koja godišnje emitiraju više od 20.000 tona ekvivalenta CO2 dodijeljene su u tom trenutku besplatne dozvole - svaka država sudionica dodijeljeni broj dozvola raspodijelila je prema svojim potrebama. U drugoj fazi razvoja sustava pravila dodjele dozvola su postrožena, a u trećoj (u kojoj se sustavu ulaskom u Europsku uniju priključila i Hrvatska) proces odlučivanja o dodjeli dozvola prebačen je na Europsku komisiju. Dio dozvola se i dalje dodjeljuje besplatno, a dijelom države međusobno trguju na primarnom tržištu dozvola. Postrojenja kojima je potrebno više dozvola mogu ih nabaviti i na sekundarnom tržištu, na kojem ih nude tvrtke kojima nisu potrebne.

Broj dozvola s vremenom se smanjuje, uz pravila kojima se pristup sustavu olakšava novim sudionicima i koja sprečavaju manipulacije poput prebacivanja proizvodnje izvan europskog područja obuhvaćenog sustavom.

Prihodi država od prodaje ovih dozvola trebali bi se koristiti za financiranje energetske tranzicije. Je li to doista tako, dr. sc. Srdelić analizira u stručnom članku Financira li se prihodima od prodaje emisijskih dozvola energetska tranzicija ili održava status quo? objavljenom u prosincu 2024., o kojem je također bilo riječi u emisiji:

"Analiza korištenja tih prihoda u Hrvatskoj pokazuje da država najveći dio sredstava koristi za subvencioniranje cijene plina kućanstava te malih i srednjih poduzeća, čime im se kratkoročno ublažava financijski teret porasta cijene plina. No kako je osnovna svrha prihoda od EU ETS-a pružanje podrške niskougljičnom gospodarstvu, sredstva bi trebalo preusmjeravati u ulaganja u obnovljive izvore i energetsku učinkovitost. Time bi se povećala energetska sigurnost, smanjila ovisnost o fosilnim gorivima i podržali ciljevi održivog rasta i razvoja."

Paket zakonodavnih prijedloga Spremni za 55, predstavljen u srpnju 2021. godine, uključuje reviziju EU ETS-a s ciljem smanjenja emisija za 62% do 2030. godine (u usporedbi s razinama iz 2005.) te uspostavlja EU ETS 2 - zasebni sustav trgovanja emisijama koji uključuje zgrade, cestovni prijevoz i druge sektore nepokrivene postojećim ETS-om. 

Tekstovima se u cijelosti može javno pristupiti preko ovih poveznica:

Analiza tržišnih trendova europskog sustava trgovanja dozvolama za emisije stakleničkih plinova
Financira li se prihodima od prodaje emisijskih dozvola energetska tranzicija ili održava status quo?