Ugroženost močvarnih staništa i problem odumiranja poljskog jasena

Iako se tradicionalno močvare smatra nepoželjnim područjima i bezvrijednim zemljištem na kojem caruju komarci, riječ je o staništima koja su nevjerojatno značajna za brojne biljne i životinjske vrste, ali i za nas ljude. 

Močvarna staništa prekrivaju 6% kopnene površine na Zemji i jedni su od najbogatijih eko sustava na planetu, ali i najugroženiji. Nestaju tri puta brže nego šume. Samo u proteklih 50 godina na našem planetu izgubljeno čak 35% svih močvarnih staništa. 

Da bi se spriječilo daljnje uništavanje, ali i ukazalo na vrijednost močvara, 1971. godine u Iranu je potpisana Ramsarska  konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodne važnosti. A svaka zemlja potpisnica pa tako i Hrvatska obvezala se čuvati vlažna staništa na svojem teritoriju. Ramsarskom konvencijom zaštićeno je pet područja u Hrvatskoj:  tri parka prirode -  Lonjsko polje, Kopački Rit i Vransko jezero, ornitološki rezervat, slatkovodni ribnjaci Crna Mlaka te Donji tok Neretve na Jugu Hrvatske.  

Jedna od mnogih vrsta kojima pogoduje upravo uz vlažno stanište je i Poljski jasen - jedna od najznačajnijih vrsta u Hrvatskoj. Nažalost, posljednjih godina sve je više ugrožen i prijeti mu odumiranje gotovo u cijeloj Europi. Zadesila ga je gljivična bolest zbog koje se suši i trenutno je najugroženija vrsta drveća u Hrvatskoj. 

O problemu sušenja poljskog jasena i tome kako spriječiti njegovo odumiranje, te o iznimnoj važnosti močvarnih staništa u emisiji Slušaj kako zemlja diše govore mr.sc. Vlatka Dumbović Mazal, voditeljica odjela za praćenje i ocjenu stanja prirode u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode i Dr.sc. Danko Diminić sa Zavoda za zaštitu šuma i Lovno gospodarenje, Šumarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.