Izraelski umirovljeni pukovnik: Nasilje doseljenika doseže nezapamćene razine, a država ne štiti Palestince

Aktivisti izraelske koalicije 60 organizacija za mir i suživot „Vrijeme je“ u Tel Avivu su upozorili na nasilje na okupiranim teritorijima koje doseže najviše razine u posljednjih nekoliko godina. Druga godina rata u Gazi dovela je do šireg, dubljeg i dosad neviđenog pogoršanja ljudskih prava Palestinaca.

Danja Dubravac razgovarala je s jednim od aktivista iz organizacije „Gledajući okupaciji u oči" Doronom Meinertom koji je aktivan u akcijama zaštitne prisutnosti u južnoj dolini Jordana. Bivši visoki časnik izraelske vojske otvoreno je opisao sustavne propuste u zaštiti palestinskih civila.

Umirovljeni pukovnik izraelske vojske Doron Meinert rođen je i odrastao u kibucu Beit HaShita na sjeveru Izraela, a aktivan je u južnoj dolini Jordana.

No, kaže da nije jednog dana odlučio da Izraelu ne treba vojska i da rat nije jedini način jer to nije nikad ni mislio. Priča je mnogo složenija:

- Mislim da Izraelu treba vojska. Mislim da su neprijatelji oko nas i da se moramo zaštititi od njih. I mislim da nam u nekim slučajevima treba, ne znam je li to rat, ali trebamo se koristiti vojskom. No, ne mislim da je ovo jedino rješenje. Nisam, kao što ste pitali, do mirovine mislio da je rat jedino rješenje. A onda mislim da rat uopće nije rješenje. To je složenije, nije tako jednostavno.

Smatra da je sukob s Palestincima najvažnije pitanje u Izraelu i glavni uzrok unutarnjih i vanjskih problema za državu.

- Želim učiniti što mogu u vezi s tim i zato sam se priključio organizaciji „Gledajući okupaciji u oči". Pokušavamo diskurs o sukobu postaviti kao glavnu temu u izraelskom društvu i izraelskoj politici. Zato sam se priključio. Radimo nekoliko stvari. Jedna je od njih, možda vrlo važna, rad u dolini Jordana. Štitimo tamošnju zajednicu u Ras ‘Ein al-’Auji - to je velika zajednica, velika palestinska zajednica. Mnogi ih doseljenici pokušavaju protjerati, a mi ih štitimo. No, radimo više stvari. Beremo masline u sezoni. Štitimo druge religije. Sudjelujemo u izraelskim prosvjedima i pokušavamo razgovarati s ljudima o okupaciji i problematičnoj situaciji koju ne rješavamo. Radimo mnoge stvari.

Kako izgledaju ti napadi, od kojih štitite palestinske civile?

- Postoji mnogo ispostava, nezakonitih položaja oko gotovo svake zajednice i svake palestinske obitelji u tom području, u dolini Jordana i na mnogim drugim mjestima. Glavna je ideja tih položaja učiniti život građanima, stanovnicima, palestinskim stanovnicima - nemogućim. I oni im otežavaju život. Ponajprije sprječavaju ih da idu na ispašu. Do prije dvije godine, većina ih je živjela od ispaše. Imaju mnogo ovaca i mnogo koza. Svako jutro izlazili su iz sela i išli unaokolo na dva - tri kilometra. Koze i ovce pasle su na poljima. No, prvo što ovi položaji rade jest da su im blizu, u selima, unutar njih, i oni ne mogu izaći. Tako da smo ih u početku pratili na pašu, ali od rata, dvije godine, a možda i više, ne mogu izlaziti. I sada ostajemo s njima u selu. Doseljenici im sada ulaze u sela i kuće. Pokušavamo ih spriječiti u tome. Također, doseljenici rade mnogo drugih stvari, poput isključivanja struje, krađa, krađe ovaca, bacanja kamenja i mnoge druge stvari. Pokušavamo ih u tome spriječiti. Jednostavno stanemo između njih - između doseljenika i Palestinaca. I snimamo video i fotografije. Ako treba, zovemo policiju. I tako ih štitimo. Ne primjenjujemo nikakvo nasilje niti upotrebljavamo oružje. Naše jedino oružje je kamera.

Doron Meinert tvrdi da za aktiviste nema opasnosti jer doseljenici ih „samo“ žele poniziti i otežati im djelovanje. Kaže da je u pet godina njegova aktivizma samo dvaput ili triput netko trebao liječničku pomoć. No, bi li to nazvao sustavnim nasiljem ili pojedinačnim slučajevima, kao što govore izraelski dužnosnici?

- Ti ljudi, ti doseljenici, rade za vladu. Rade stvari koje vojska ne može raditi, ni policija. Rade posao koji vlada želi da rade. Možda vlada ne želi od njih previše nasilja, no želi da očiste područje, oni to nazivaju čišćenjem područja od Palestinaca. I dio su vladinih alata da se to učini. Zato im daju toliko novca i toliko opreme. Rade to cijelo vrijeme, daju im mnogo novca. Dakle, imaju veliku potporu. Logističku i policijsku potporu: činjenicom da policija ne radi ništa protiv njih, tako da mogu raditi, obavljati svoj „posao“ vrlo učinkovito. Nitko ih ne štiti. Ne mogu razgovarati ni s kim, ni s policijom, ni s vojskom, ni s Palestinskom upravom. Ni to im ne pomaže. Mogu se braniti koliko mogu i mogu razgovarati s nama ondje gdje nas ima. Mi smo jedini koji im mogu pomoći. Potreba diljem Palestine puno je veća, veća je, mnogo veća nego što možemo odgovoriti. Nemamo dovoljno ljudi. A u zajednici u kojoj radimo situacija je bolja nego na područjima u kojima ne radimo.

Kakvu potporu imate diljem Izraela?

- U, recimo, lijevom političkom spektru u Izraelu, mnogi se ljudi slažu s nama i podupiru nas, no razlika je između potpore i djelovanja. Znate, između toga da kažete „podržavam“ i toga da nešto poduzmete u vezi s tim, velika je razlika. Nisam siguran, možda se neki od njih boje izaći na teren, neki nemaju vremena za to, no mnogo je više ljudi koji se slažu s nama nego onih koji rade s nama. Naravno, ima i puno ljudi koji su protiv nas, svi desničari koji su protiv nas i bore se protiv nas, da. Mi smo, ne želim reći neprijatelji, nego politički protivnici. Ne samo politički, više ideološki protivnici.