Hrvatski radio

Prvi program

10:49 / 29.01.2022.

Autor: Željka Mandić

Posljednji dječak iz Auschwitza - svjedočanstvo uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

Oleg Mandić opet u logoru

Oleg Mandić opet u logoru

Foto: - / -

Oleg Mandić imao je samo jedanaest godina kada je s majkom i bakom deportiran u Auschwitz – logor smrti. Od tada, ima život prije logora i život poslije logora, jer je poznat kao Posljednji dječak iz Auschwitza, jer su se baš za njim zatvorila vrata logora. Život je uvelike posvetio kulturi sjećanja. Svake godine održi predavanje mnogim učenicima i prenosi im svoje iskustvo. Njegovu priču poslušajte u našoj Multikulturi. 



Dio rzagovora s Olegom Mandićem

Knjiga o Olegu Mandiću

Knjiga o Olegu Mandiću

Foto: - / -

Djetinjstvo je Oleg Mandić živio idilično, u Voloskom, uz djeda i baku i majku i oca. Volosko, kao i Opatija, bili su tada dio Italije koja je kapitulirala u rujnu 1943. godine. U Opatiji je osnovana narodna vlast, a na čelu je bio Olegov nono Ante.


Sloboda je kratko trajala – samo tjedan dana, dok nisu došli Nijemci. Preko Učke, otac i djed mu odlaze u partizane. On s majkom i bakom ostaje u Voloskom. Njihovi pokušaji bijega u partizane bili su neuspješni... Oleg se dobro sjeća premetačina i saslušanja, a onda, sredinom svibnja 1944. godine bili su zarobljeni. Prva adresa – riječki zatvor. Druga – tršćanski. I nakon dva mjeseca, ukrcali su ih u stočni vlak. Put u njima nepoznato, a nacistima poznato – Poljska, Auschwitz.


Tamo više nije bio Oleg, nego broj 189488. Samo smo gledali kako da preživimo još jedan dan, sjeća se Oleg. Logor uništava sve ljudsko. Nestaju pravila civiliziranoga svijeta. Neko je vrijeme u logoru uspio biti s majkom i bakom, a onda je završio na odjelu doktora Menglea. No, nije ga zanimao jer nije bio blizanac. To ga je, uz splet mnogih okolnosti, spasilo.  



Spasila me sreća i majčina ljubav

Oleg Mandić

Dočekao je oslobođenje logora. S ruskom je vojskom, zajedno s majkom i bakom, ostao do samog zatvaranja logora. A kako su djed Ante i otac Oleg, kao članovi ZAVNOH-a i AVNOJ-a, tijekom rata bili uz predsjednika Tita, Olega i njegove ruska je vojska odvezla u Moskvu te zatim u Jugoslaviju. Poslije rata završio je pravni fakultet i osnovao obitelj. 


Vratio se u Volosko i Opatiju, gdje i danas živi sa suprugom. Život je uvelike posvetio kulturi sjećanja. Svake godine održi predavanje mnogim učenicima i prenosi im svoje iskustvo. Ove godine putem interneta, zbog epidemije. Više od deset puta vraćao se na mjesto zločina. Kaže, da tamo porazgovara s onima koji nisu kao on imali sreće. Što ga je spasilo? Oleg kaže – sreća. I majčina ljubav.

prije

2 dana

Hitna medicina

Ilustracija hitna