Više od kvadranta žene

Od zdravlja do bolesti i natrag. Kako se na psihološkom planu suočiti i boriti s bolešću te izboriti za ozdravljenje? Svoje dvojbe, nesigurnosti, manjkavosti u zdravstvenom sustavu i liječenju raka dojke - profesorica psihologije Gordana Kuterovac Jagodić opisala je u knjizi „Kvadrant žene„.

Dojka se obično podijeli na četiri kvadranta i onda se kod dijagnosticiranja gleda u kojem je kvadrantu karcinom. 

- Kvadrant žene zvučalo mi je zagonetno i intrigantno za čitatelja s jedne strane, a s druge pak upućuje da je riječ i o medicinskom štivu i ženskom zdravlju, objasnila je u razgovoru u emisiji Izaberi zdravlje autorica Kuterovac Jagodić.

- Željela sam, kao ona koja je preživjela rak dojke, pomoći i drugim ženama, kao što su mnoge žene i moje kolegice psihologinje pomogle meni. Dugo sam o tome razmišljala i nije mi bilo lako početi, no na kraju sam se odlučila na nagovor kolege s fakulteta i urednika ove knjige. Pokušala sam spojiti znanja iz psihologije sa svojom životnom pričom. Imam više od 270 znanstvenih referencija iz različitih istraživanja, ali i istodobno u svakoj sam temi iznijela svoje iskustvo i spoznaje - što sam razmišljala, što je bilo dobro, a što nije. Nastojala sam približiti čitateljicama da je i meni bilo teško, te da na kraju može biti dobro. Put liječenja nije lak i želli iha sam ih unaprijed osnažiti informacijama jer je neizvjesnost teška. Uz to, želim poduprijeti i obitelji i bližnje oboljelih. Približiti im ideju o bolesti te razbiti neke stereotipe i predrasude koje je prate.

Prije 15 godina prof. Kuterovac Jagodić iz punoga zdravlja suočila se s dijagnozom karcinoma dojke.

- Kod raka dojke nemate nikakve simptome, osim možda neke kvržice, a ni to ne mora biti i odjedanput vam netko uruči papir da imate rak. Vama se počnu vrtjeti stereotipi o tome što je rak. Rak je bolest od koje se umire. To vas može baciti u depresiju i odustajanje od života. I mene je to jako, jako šokiralo. Teško mi je bilo i kada sam rekla svojim bližnjima i okolini te kada su me odjedanput počeli drukčije tretirati, a vi se i dalje osjećate kao ona ista osoba. I to je doista najteže, kada vas počnu gledati kao nekog drugog ili vas previše zaštićuju ili vas izbjegavaju. 

To nije lako, kaže prof. Kuterovac Jagodić i svima poručuje da se ne brinu, da je potrebno određeno vrijeme da se prihvati bolest i sve ono što nosi.

- Bilo mi je jako teško nositi se s činjenicom da sam smrtna. Dodatno mi je bilo teško zbog djece koja su bila relativno mala, no oni su mi bili i jaka motivacija da mi svakodnevnica bude što normalnija.

Pacijentice imaju nekoliko opcija liječenja - priča nam o još jednom strahu tijekom liječenja. Nekada su ti izbori terapije i na vama, a vi ne znate sve prednosti i nedostatke. Ne kaže vam se uvijek sve, nemate cijelu sliku, a traži se brza odluka. To mi je bilo jako teško. Ponekad bih se pitala jesam li dobro odlučila, što bi bilo da sam donijela drukčiju odluku. Osim toga, smetao me i nedostatak psihološki osjetljivijeg pristupa prema nama pacijenticama iz sustava.

No na nama je kakav ćemo biti pacijent, kaže prof. Kuterovac Jagodić. Mi odlučujemo hoćemo li biti proaktivan pacijent koji će tražiti odgovore , ili ako nam je lakše, ako se teško nosimo s emocijama, prepustiti odluke drugima. U početku vlada nevjerica jesmo li doista bolesni, jesu li to možda neki tuđi nalazi. Tu si treba dati vremena, ali pri tome ne smijemo ignorirati bolest, potrebno je odmah početi s liječenjem.

Kao i druge oboljele i prof. Kuterovac Jagodić piše o emocionalnom toboganu i tome kako neželjeni gost postaje član kućanstva i utječe na odnose u obitelji.

Na njega želim upozoriti ne samo ženu, nego i ostale članove obitelji - supruga, djecu, rodbinu.

Oboljele su pod utjecajem bolesti, bolova, kemoterapije, hormonalne terapije koje utječu na hormone, raspoloženje i ostala stanja. Briga o ishodu bolesti iscrpljuje. Jedan dan smo tužni, drugi dan bijesni što se to nama dogodilo, a treći pak veseli. To su velike promjene za koje bližnji trebaju imati strpljenja jer one nisu hir, nego rezultat teškog procesa koji netko prolazi i treba se s time suočiti. Naravno ovisno o temperamentu bolesnice taj emocionalni tobogan može biti i dramatičniji.

Pišući i govoreći nam o utjecaju maligne bolesti na psihičko zdravlje žena prof. Kuterovac Jagodić kaže da je cijeli zdravstveni sustav usmjeren na to da bolesnice prežive, a one doživljavaju puno različitih emocija koje se često zanemaruju.

Često nas zabrinjavaju posljedice liječenja. Nije lako slušati konstataciju „Jedna dojka, više-manje. Važno da je glava na ramenu. " No ta glava treba i dalje živjeti sa sobom.

Ako tu glavu muči jedna dojka, onda to ne smijemo omalovažavati i moramo pustiti da se odžaluje taj dio tijela. Potrebno je od sustava, a i šire okoline, razumijevanje za to da žena ima strahove, tjeskobe u vezi sa bolešću, sa svakim tretmanom , ishodima bolešću, budućnošću . Loše faze liječenja će je demotivirati što može rezultirati izoliranošću od drugih jer se osjećaju kao da ih drugi ne razumiju ili ne žele da ih drugi vide u lošem stanju . Ako se izolira dugo, još je teže izaći van. Tu treba poticanje okoline da se nježno i polako vrate u socijalni život. Važna je i potrebna potpora udruga žena sličnih iskustava . Kada sam dobila dijagnozu meni je tada puno pomogla naša najeminentnija i dominantnija Udruga Sve za nju.

Jedan od najtežih trenutaka kod nekih pacijentica, među kojima je bila i prof. Kuterovac Jagodić je bio završetak liječenja.

- Kad su završile sve terapije - kirurška, radioterapija, kemoterapija dobila sam neke male tablete s kojima sam trebala otići i gotovo. Nitko ti ne kaže da si zdrav, nitko ti ne kaže da si još bolestan. Kažu samo vi nastavite normalno živjeti, a vi samo strepite da vam se bolest ne vrati. I onda ste prepušteni kontrolama. Pacijenticama „ nakon bitke „ bi pomoglo da postoje klinike za takve pacijentice. Sanjam o Centru za dojku gdje bi bili svi stručnjaci i pomoć ženama na jednom mjestu.

Profesorica Kuterovac Jagodić može svojim primjerom biti inspiracija i ohrabrenje mnogima jer se unatoč bolesti nastavila baviti svojim stručnim i znanstvenim radom. Redovita je profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga „Kvadrant žena" pridružila se nizu brojnih znanstvenih radova i poglavlja kojima je prof. Kuterovac Jagodić autorica.