GRradoplov 02.12.2020.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 2. prosinca 1781. godine, za vrijeme diplomatske misije u Beču, dubrovački skladatelj Luka Sorkočević bio je na primanju kod nadvojvotkinje Marije Terezije. (1) Na današnji dan, 2. prosinca 1808. godine, počelo je izvođenje nastave u dubrovačkom Liceju, koji je osnovan umjesto dubrovačkog Kolegija. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Anđela, Silverij, Živka, Bibijana i Blanka. (3) 2. prosinca - Međunarodni je dan ukidanja ropstva. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Međunarodni je dan ukidanja ropstva. Obilježavanje ovog dana podsjetnik je na odluku Generalne skupštine Ujedninjenih naroda, koja je 2. prosinca 1949. godine uvela Konvenciju za suzbijanje trgovine ljudima i iskorištavanja prostitucije. Prva europska država koja je ukinula ropstvo bila je Dubrovačka Republika i to 1416. godine. Velika Britanija je ukinula trgovinu robljem 1833. godine, SAD 1865. godine a posljednja država koja je to službeno učinila bila je Mauretanija i to 1981. godine. Dubrovačka republika nije samo prednjačila u tadašnjem svijetu ukidajući ropstvo. Podsjetimo, nakon  protjeravanja Židova iz Španjolske, Portugala i Italije u 16. stoljeću, Dubrovačka Republika pružila im je utočište. Prvi do sada poznati spomeni organiziranog sprječavanja i gašenja požara u Europi također je iz drevne Republike koja je u to vrijeme među prvim u Europi imala kanalizaciju te apoteku, a kako bi se zaštitila o zaraznih bolesti, izumila je i karantenu.  Dubrovčani su prvi napisali zakone o gradnji, pomorskom pravu i osiguranju a već tada imali su liječničku službu i starački dom. Dubrovnik je uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova donio27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi. (4a) 

Na današnji dan, 2. prosinca 1411. godine,  Malo vijeće donosi zaključak, da se izgrade stražarnice na malom zidu kod klaonice i kod lučkog lanca za straže, koje se tamo postavljaju. Klaonica se nalazila, zapisao je Lukša Beritić u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, u onom prostoru ispod kule sv. Luke, gdje je sada (elitni restoran, a ranije, ) Labirint-bar i u prostoru bivših policijskih zatvora. U taj prostor se ulazilo kroz vrata, koja su bila na mjestu današnjih vrata, kroz koja se ulazi u bivše policijske zatvore. Sama vrata bila su utvrđena u obliku ostalih gradskih vrata, te su se vratnice otvarale prema unutrašnjosti grada. Unutarnji svod starih vrata vidi se i danas. (5) 

Uz kugu i malariju, još je jedno kontagiozno oboljenje koje se češće spominje i nalazi u arhivskim dokumentima u Dubrovniku tijekom XV stoljeća. To je oboljenje lepra, koja se prvi put spominje već u dubrovačkom Sta­tutu. Navodi se da je u Pellinama (od romanskog pellile — mjesto za sušenje koža), koje su izvan grada, zabranjeno boraviti gubavcima. Čitava Europa je bila puna gubavaca; svugdje se otvaraju leprozariji. U Dubrovniku leprozarij je otvoren 1272. g. Leprozariji služe isključivo za izolaciju gubavca i u njima se ne provodi nikakvo liječenje. Naprosto se lepra smatra neizlječivom bolešću. Leprozni su bolesnici imali svoj azil, zapravo određeno mjesto za življene i stanovanje, u kojem leprozni bolesnici nisu bili strogo izolirani, a također su imali i svoga starješinu. Najčešće je to bila samo jedna kuća, u kojoj je boravilo po desetak, dvadesetak takvih jadnika. Da ima mnogo lepre u gradu i na području Republike, ukazuje i arhivski dokumenat datiran na današnji dan, 2. prosinca 1435. godine, kada je zapisano da je odlu­čeno da se na kući za leprozne bolesnike izvan grada podigne još jedan kat, zbog toga da bi im bilo zgodnije i s obzirom na to da su se namnožili. To je ona kuća koja se spominje još 1312. g., zapravo leprozorij za gubavce u blizini crkve sv. Mihajla, nedaleko od ulaza u grad s istočne strane. (6) 

Na današnji dan, 2. prosinca 1781. godine, za vrijeme svoje diplomatske misije u Beču, najveći dubrovački skladatelj Luka Sorkočević bio je na primanju kod nadvojvotkinje Marije Terezije. Luka Sorkočević najveći dubrovački skladatelj tijekom svog bogatog života sastajao se s brojnim značajnim ličnostima toga vremena, od kojih su mnogi ostali zabilježeni velikim slovima u europske povijesti. Osim toga posjetio je brojne glazbene priredbe, pa je zapis o glazbi i glazbenicima unesen u dnevnik dragocjeni izvor ne samo za proučavanje bečkog glazbenog života s kraja XVIII. stoljeća i odnose bečkog dvora i Dubrovačke Republike, nego i za shvaćanje osebujnosti i svestranosti glazbene ličnosti Luke Sorkočevića. (7) 

Diplomat i biskup Toma Crijević, prvi crkveni inkvizitor (1530–32) u doba pokušaja prodora protestantizma na dubrovačko područje, na današnji dan, 2. prosinca 1541. godine, postao je stonski biskup. Tijekom njegovog upravljanja Stonskom biskupijom, uspio je kod pape isposlovati odvajanje Stonske od Korčulanske biskupije i potaknuo podizanje stonske katedrale. U Dubrovniku je ranije obnašao službu dominikanskoga generalnog vikara (1528–30), te od 1532. mrkansko-trebinjskog biskupa. Više puta sudjelovao je i u diplomatskim poslanstvima. Od 1545. u Dubrovniku je zamjenjivao nadbiskupa Gian Angela Medicija (poslije papa Pio IV.). Diplomat i biskup Toma Crijević, rođen je u Dubrovniku, oko 1474., a umro je u Dubrovniku 10. studenoga 1562. godine. (8) 

Na današnji dan, 2. prosinca 1808. godine, počelo je izvođenje nastave u dubrovačkom Liceju s konviktom za učenike s dubrovačkog i kotorskog područja, koji je osnovan umjesto dubrovačkog Kolegija. 1817. godine, u doba austrijske okupacije, podijelio se na Cesarsko kraljevsku gimnaziju i glavnu osnovnu školu. Gimnazija je u Samostanu sv. Katarine ostala do preseljenja u zgradu na Pločama, ovim prostorima nalazi Glazbena škola, a u prostorima Collegiuma Ragusinuma Klasična gimnazija. U lipnju 1806. godine u Dubrovnik su ušle francuske čete. Marmont je, kako je poznato, ukinuo Dubrovačku Republiku 31. siječnja 1808. godine i odlukom od 31. svibnja organizirao novu upravu. Umjesto Isusovačkog kolegija osnovan je Licej s konviktom za učenike dubrovačkog i kotorskog područja. Istina, s ovom Marmontovom odlukom nije se bitno mijenjala osnovna koncepcija dubrovačkog školstva, ali su se uvjeti rada znatno izmijenili. Nastavni rad je prekinut u zgradi Collegiuma Ragusinuma, koja je korištena kao vojna bolnica. Za potrebe škole odre­đen je prostor u Samostanu sv. Katarine, dakle, u prostoru u kojem kojem se danas nalazi Glazbena škola, a u kojem su tada stanovale dumne i koji nije mogao zadovoljiti potrebe liceja i konvikta. U ove su prostore skolopi uselili u lipnju 1808. godine, ali se u njima nije mogla organizirati nastava. Trebalo je izvršiti adaptaciju postojećih prostora za no­vu namjenu. Za realizaciju programa adaptacije stavljena je na raspolaganje novom rektoru liceja Franu Appendiniju svota od 4000 dukata iz posebne zaklade, a od lukom od 7. rujna predan je upravi liceja i dio dobara određenih za adaptaciju liceja. Poslije adaptacije samostana počelo se s izvođenjem nastave. To je bilo 2. prosinca 1808. godine, na godišnjicu Napoleonova dolaska na prijestolje. Na svečanosti, koja je tom prilikom bila priređena, licej je otvoren govorom nadzornika Zamanje i odgovorom rektora Appendinija. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 2. prosinca 2009. godine, nakon duge i teške borbe protiv leukemije, u Zagrebu je umro proslavljeni hrvatski dirigent Vjekoslav Šutej. Tijekom svoje bogate i nagradama ovjenčane domaće i inozemne karijere, od godine 2002. do 2004. Vjekoslav Šutej bio je ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 2. prosinca 1991. godine, u galeriji »Studio 57« dr. Slobodan Lang otvorio je izložbu pod naslovom »Dubrovački likovni umjetnici u ratnom okruženju«. Prihod od prodanih ra­dova bio je namijenjen popravku ratom oštećenog gradskog zvonika i zelenaca. —U restaurantu »Jadran« nastupio je folklorni ansambl »Lindo«. —Gost »Foruma intelektualaca« toga dana bio je Bernard Kouchner, francuski ministar za socijalnu skrb *i poznati prijatelj Dubrovnika*. —Organizirana je služba traženja nestalih osoba na inicijativu međunarodnog Crvenog križa smještenog u samostanu Male braće. —U poslijepodnevnim satima topovima je gađano prema Srđu, hotelu »Belvedere« i Lokrumu. *Popodne u 16:20 došlo je do žestoke pucnjave s Bosanke i Žarkovice. Rafali eksplozivnih zrna iz teškog protuavionskog mitraljeza usmjereni su i na sam Grad. U blizini Mrtvog zvona jedan je čovjek ranjen u glavu*. *Pucalo se i u Rijeci dubrovačkoj, iz Mokošice na Sustjepan. Zbog ovih incidenata odmah je upućen oštar prosvjed vojnoj komandi u Kumboru.* —Krijući se iza grčkog broda »Rhodos«, koji nosi oznaku Crvenog križa, 2 broda jugo—mornarice pokušala su proći između Grebena i Koločepa. Nakon upo­zorenja da će na njih biti pucano, odustali su odvevši sa sobom i »Rhodos«. (11) O ovom incidentu, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) sutradan je izvijestio zapovjednik u Zapovjedništvu mješovitog odreda mornaričko desantnog pješaštva (mdp) Hrvatske ratne mornarice (HRM), kapetan fregate Petar Matana. Matana je izvijestio i o »trećem ultimatumu u posljednja četiri dana« okupatorskoga zapovjednika u Zatonu da se preda Koločep. Ultimatumom se tražila predaja oružja, dopuštalo onima koji predaju oružje da se povuku u Dubrovnik i prijetilo da se inače nikome ne jamči život. Izvjestitelj piše: »Sve je ovo sinhronizirano sa pokretima i prevoženjem trupa i materijala, artiljerijskom vatrom sa Bosanke na Srđ i sa Ratca i Brsečina po otoku šipanu te višestrukim naletima aviona nad našim područjem. Dade se zaključiti da se radi o nasilnim radnjama koje su planirane i koordinirano izvedene a ne o samovoljnim istrčavanjima pojedinih nižih zapovjednika Jugo-armije.« (12) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 2. prosinca 1991. godine, poginuo je pripadnik 116. brigade HV-e, Renato Čović. (13) 

Izvori i literatura:

(1) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 187,188

(2) IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 68

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://www.portaloko.hr/clanak/medunarodni-je-dan-ukidanja-ropstva-dubrovacka-republika-prva-u-europi-koja-je-to-ucinila/0/54487/

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) D.V.

http://www.dubrovacki.hr/clanak/45837/dubrovacka-republika-prva-ukinula-ropstvo-u-europi

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 68,69,70

(7) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 187,188

(8) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

HBL Stjepan Krasić (1989)

(9) IVO KARAČ, POVIJEST OSNOVNOG ŠKOLSTVA U DUBROVAČKOM KRAJU, str. 68

(10) Proleksis enciklopedija online

(11) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 543

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 57,58

(12) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 104

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-260-