2024. u Zagrebu - kakva je godina za nama?

Gradnja škola, vrtića, Sarajevska cesta, početak rješavanja gordijskog čvora zvanog maksimirsko stadion, Jarunskog mosta i Šarengradske, borba za plin, veselje koje je donio uspjeh Baby Lasagne i tuga u koju je Zagreb zavijen tragedijom u OŠ Prečko. To su samo neki od događaja koji su obilježili godinu za nama. 

Više u pregledu Ivane Radaljac Krušlin.

Sve je spremno za 2025. godinu, a 2024. pamtit ćemo po tome što je i jako puno uzela. Svi smo mi na kraju godine postali Osnovna škola Prečko. Zagreb zavijen u crno nakon krvavog pira i ugašenog dječjeg života više nikada neće biti isti.

Dug je to koji ćemo prenijeti u sljedeću godinu, a kamata je zadatak da nam se nikada ne ponovi Prečko iako smo još od Luke Ritza trebali biti pametniji i uvesti mjere. Kakve? Pa valjda struka zna što je najbolje. Obično, kada nas život ošamari i rani, presložimo prioritete i shvatimo da više nemamo vremena.

Grad je odlučio da više nama vremena i da nikoga neće čekati pa je raskinuo koncesijski ugovor za pročistač otpadnih voda. Ovom bi kombinacijom Zagreb trebao dobiti Centar za gospodarenje otpadom i konačno zatvoriti Jakuševec u čiji uzrok odrona još nismo potpuno sigurni.

Centar u Resniku trebao bi, prema suvremenim standardima, bez ugroze za zdravlje i kvalitetu života stanovnika, obrađivati miješani komunalni otpad, biootpad i suhe reciklate. Najavljuje se - do 2028.

Ali da nam pogled nije samo na smeću, konačno je započela desetljećima obećavana izgradnja bazena u Španskom. S druge strane, nakon 142 godine ipak ćemo ostati bez jednog od simbola Grada.

Tužna je to priča o Nami koju će Zagrepčani teško prihvatiti jer se sjećaju vremena kad je bila jedini izbor ovdašnjih šopingholičara.

Utrka s preponama već je dio godine na zagrebačkim cestama. Tako je počela izgradnja Sarajevske ceste. Nakon desetljeća obećanja smije nam se koridor važan i za pristup autocesti Zagreb-Sisak. Koridor će i 35 tisuća Zagrepčana iz naselja Travno, Utrine, Dugave, Hrelić i Jakuševec uvesti u zonu tramvaja. 

Obnavljali smo Jadranski most i okretište Mihaljevac koje nije obnavljano još od izgradnje 1948. godine. A znat ćemo i koliko se troši jer sada možemo vidjeti što i koliko Grad plaća pravnim i fizičkim osobama.

Da je kruha i igara!

Grad, Vlada i Zagrebačka nadbiskupija potpisali su nakon 27 godina sporazum oko imovinsko-pravne zavrzlame stadiona Maksimir. U ime 30 maksimirskih hektara Crkva je dobila izgradnju ili rekonstrukciju crkvenih objekata na 10 lokacija u Zagrebu. Stadion u Kranjčevićevoj nismo trampili nizašto, ali ipak je dogovoreno da do rujna nadolazeće nam godine počnu radovi pa će Zagreb će dobiti novi i to moderan koji će služiti mnogim zagrebačkim sportskim klubovima.

I tako, kad počnete čistiti pred svojim pragom i drugi vas bolje gledaju: nakon dugih 13 godina, agencija S&P podigla kreditni rejting Grada Zagreba iz špekulativnog u investicijski, uz pozitivne izglede. Pa ponovo, za čak dvije razine. Nadajmo se da će to i dalje zadržati cijene režija na istim razinama.

Iako, na prvu izgleda loše, četiri godine nakon potresa, završena je obnova preko 85% objekata u gradskom vlasništvu, a među njima su škole, učenički domovi, Savski most, Sljemenska cesta...za privatne objekte vrijedi neka druga, ne dobra dinamika.

I onda je gradonačelnik nastavio. Nakon novih pravila za dodjelu gradskih stanova, poslovnih prostora i terasa na javnim površinama, slijedi uvođenje reda u korištenje rezerviranih parkirališnih mjesta. Većina tih rezerviranih parkirnih mjesta nije se plaćala ili za njih nije postojala odgovarajuća dokumentacija, ali o pogodovanju nećemo govoriti.

Zato se Zagrepčani i Zagrepčanke starije od 65 godina do mile volje mogu voziti ZET-om besplatno, naravno, ako tramvaja i autobusa ima na vašim linijama. Voze nas u novim, ali i onima iz Augsburga dok Končar ne završi nove niskopodne pa će nas voziti naše gore list.

Krupnim koracima i prema većoj tramvajskoj mreži. Gradit će se tramvajske pruge u Sarajevskoj i Heinzelovoj. Radovi na izgradnji tramvajske pruge će se izvoditi istovremeno s izgradnjom Sarajevske ulice s dva kolnika te pješačko-biciklističkim stazama s obje strane, pa tko preživi, pričat će.

Zato se žičarom vozimo na rate i to dvostruko više nego inače. Ovako barem ne vozi uludo.

I otpad odlažemo propisno potvrdio je Visoki upravni sud. Unatoč negodovanju rezultati su nam sasvim dobri. Za 50% povećan je udio odvojeno sakupljenog otpada pa su na krilima dobrih rezultata ugrađeni i polupodzemni spremnici širom grada.

Novu vizuru jezgre grada činit će Paromlin, a dobiva Gradsku knjižnicu i društveno-kulturni centar. Tako će ovaj zaštićeni industrijski kompleks nakon 40 godina konačno dobiti svrhu i neće završiti u privatnim rukama.

Počela je i instalacija solarnih elektrana na gradske krovove, a do kraja sljedeće godine trebali bismo ih imati 100, a sve da bismo povećali korištenje obnovljivih izvora energije. U tom, zelenom smjeru sadila su se i stabla, njih 8000, a financirat će se i ozelenjivanje dvorišta što nije loša ideja za oplemenjivanje gradskih betonskih blokova i smanjenje toplinskih otoka u Gradu, posebno ako se sjetite ljetnih +36 ili 38 kada smo disali na škrge.

Istina, nisu nam temperature smetale dok smo na glavnom trgu skandirali Rim tim tagi dim.

Mladi Marko Purišić poznatiji nam kao Baby Lasagna povezao nas je kao malo tko pa se činilo smo barem na kratko imali dojam da je život lijep i da pravda pobjeđuje.

Na krilima kulture u zagrebačke je kvartove polagano uplovila ona koja tamo nikada nije bila. Zagrebački kvartovi kulture doveli su tako kulturu iz centara pod vaše balkone i igrališta ili parkove. I to besplatno. Odlično!

Jesen smo dočekali u brojkama. Par, nepar, upisani, neupisani. Zahvaljujući ulaganjima u proširenje kapaciteta gradskih vrtića imamo značajno bolju situaciju nego prošle godine, s 40% manje neupisane djece, kažu iz Grada. Utjeha neupisanima je da bi sva djeca trebala biti upisana do kraja godine.

Kao da se nismo iscrpili u kaotičnom prometnom ljetu, jesen je donijela najavu gradnje dvaju novih mostova. Istina, ne u ovom mandatu ove gradske vlasti. Zapravo, obećanje za jedan pješačko-biciklistički i “zapadni Jarunski most”.

Skele i bageri već su nam četiri godine dio svakodnevnice pa su tako skele dignute i na odavno oronulom Domu sportova, ali i na Rebru što je dovelo do potpune prometne pomutnje.

Godinu završavamo privikavanjem na nove parkirališne blokove za parkiranje stanara, ali i Park&Ride sustav. Platiš parking i voziš se do bolnice, sve s jednim kartom, barem je tako zamišljena kompenzacija bolničke garaže s više od 700 parkirališnih mjesta na parkiralištu sjeverno od okretišta tramvaja Borongaj, te uz zapadnu tribinu maksimirskog stadiona i Maksimirsku cestu.

Gradit će se i Šarengradska, prometnica koju je odavno trebalo izgraditi da rastereti Savsku cestu i stvori novi ulaz u grad s Jadranskog mosta.

Tresli smo se od zime i prije zime jer smo imali vlastitu plinsku krizu s GPZO. Opskrbu plinom svojega grada izgubili su na javnom natječaju pa su snubili građane da ih sami odaberu i prebace se na tržišnu opskrbu. Sada se tresemo zbog računa za grijanje, ali nema veze. Zagrijat će nas mladost okupljena za doček Nove nam 2025. 

Pa što nam donese!