Fotograf koji je izgubio vid u MSU-u dodirom otkriva umjetnost: "Meni je prva asocijacija more"

Krešimir Tubikanec prstima istražuje površinu taktilne replike u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. 

Neravnine povezuje s valovima, a zatim i s jugom. Profesionalno se bavio fotografijom, bio je i jedriličar, a prije godinu i pol, kaže, izgubio je vid. Pred umjetničkim radom sada pronalazi vlastitu poveznicu s iskustvom mora.

- Da, fenomenalno je, da bi umjetnika prepoznao, ne bi nikad, ali meni je prva asocijacija more, govori Krešimir Tubikanec tijekom obilaska.

Tubikanec je jedan od posjetitelja koji su u utorak, 20. listopada, u MSU-u na Aveniji Dubrovnik 17 isprobavali prilagodbe umjetničkih djela predstavljene u sklopu projekta "MSU na dodir". Muzej njime razvija pristupačnije sadržaje za slijepe i slabovidne osobe, uključujući ih i u postupak provjere i oblikovanja novih rješenja. Važan partner u tome je Udruga slijepih Zagreb. 

Ploča koju kolekcionar odmah prepoznaje

Obilazak donosi i trenutak prepoznavanja pred radom "Destroyed Music". Tubikanec pod prstima otkriva izrezanu, odnosno polomljenu gramofonsku ploču. Njegova je reakcija istodobno začuđena i duhovita.

- To je hereza iz moje perspektive, kaže Tubikanec, nekadašnji fotograf.

Kod kuće, objašnjava, ima kolekciju od 2 500 dugosvirajućih ploča. Govori o jazzu, rocku i glazbi osamdesetih, ali i o svojem audiofilskom iskustvu i pranju vinila. Muzejski predmet tako postaje povod za razgovor o nečemu što dobro poznaje.

Pred drugim prilagodbama istražuje oblik i teksturu maske, a na radu s izdignutim slovima odgonetava poruku "Čitajte Maljevića". Pritom postavlja pitanja, uspoređuje i provjerava što je dodirnuo. Ne traži samo objašnjenje autora, već ga zanima i vlastiti doživljaj predmeta.

Prilagodbe nastaju zajedno s posjetiteljima

Muzejska savjetnica Daniela Bilopavlović Bedenik naglašava da se kvalitetna prilagodba ne može razvijati bez suradnje sa slijepim i slabovidnim osobama. Muzej se pritom oslanja i na iskustva prethodnih europskih projekata VIBE i BEAM UP/PRISTUP. U radnim skupinama sudjelovale su osobe različitih iskustava: one koje ne vide od rođenja i one koje su vid izgubile poslije.

Njihove povratne informacije pomažu odrediti kako oblikovati repliku, koje elemente istaknuti i što je pri dodiru razumljivo. U predstavljanju prilagodbi Bilopavlović Bedenik izdvojila je radove Jesúsa Rafaela Sota i Vjenceslava Richtera, a spomenula je i djela Ivana Picelja, Sanje Iveković i Vlade Marteka.

Taktilni modeli nisu svi jednaki niti se svi radovi mogu prilagoditi istim postupkom. Važni su materijal, veličina, raspored elemenata i količina informacija koje posjetitelj treba istražiti.

Kako zvuče Picelj i Knifer?

Voditeljica projekta, kustosica pedagoginja Renata Filčić, upozorava na teškoće pri prilagodbi složenih prizora, primjerice fotografija. Prenošenje svih detalja u reljef ne mora olakšati razumijevanje; može stvoriti površinu zasićenu informacijama.

Zato se uz taktilne prilagodbe iskušava i drukčiji pristup.

- Angažirali smo kolegu umjetnika Tina Dožića da pokuša zvukom interpretirati radove konkretno Ivana Picelja i Julija Knifera, objasnila je voditeljica projekta Renata Filčić.

Objašnjava da oblik koji se može opipati daje informacije o radu, ali ne prenosi nužno i sve ono što on može pobuditi. Zvučna interpretacija trebala bi otvoriti dodatni prostor za doživljaj suvremene umjetnosti.

Što je već dostupno, a što tek slijedi?

Dio prilagođenih sadržaja već je prisutan u muzejskom postavu. Prema najavi Renate Filčić, novi projekt donosi još 15 prilagodbi, čime bi na 3 kata postava "Zbirka kao glagol" bilo obuhvaćeno ukupno tridesetak umjetničkih radova.

Veće predstavljanje proširenog postava očekuje se tijekom 2027. godine. Namjera je, tvrdi Filčić, da prilagodbe ostanu trajno dostupne. Današnje predstavljanje zato nije završetak svih radova, nego korak u procesu njihova razvoja i testiranja.

Projekt, prema dostavljenom priopćenju, uključuje i audiovodič, zvučnu navigaciju, legende na Brailleovu pismu te taktilnu maketu muzeja. Predviđene su i likovne, edukativne i dramske radionice, a službena najava ističe stručno usavršavanje muzejskih djelatnika. Program se sufinancira sredstvima Europskog socijalnog fonda plus. 

- Jako nam je bitno zapravo ta neka njihova povratna informacija, tvrdi Filčić, dodajući kako se nada da muzej neće stati na tridesetak replika i modela.

Tubikančev obilazak pokazuje zašto je ta povratna informacija važna. Pod prstima istražuje umjetnički rad, ali u razgovor unosi i ono što već nosi sa sobom: iskustvo fotografije, jedrenja i glazbe. U muzeju se susreću oba svijeta.