Kako poboljšati uvjete očuvanja zdravlja i integracije stranih radnika u Zagrebu?

Razumijevanje potreba migrantskih radnika te jačanje kapaciteta zdravstvenog sustava cilj je programa "Zagreb - zdravi dom". Pokrenuo ga je Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", kojim se napravila, među ostalim, procjena zdravstvenih i socijalnih potreba migranata te izradio priručnik za zdravstvene radnike. 

Dolaskom velikog broja stranih radnika, pretežno iz azijskih zemalja, veća je potreba da im se pruži zdravstvena skrb, pa tako rastu i izazovi s kojima se susreću naši zdravstveni radnici.

- Potrebno je odraditi još dosta posla na prilagodbi zdravstvenih usluga zbog poteškoća u komunikaciji s jezikom, prije svega, ali i u respektu za vjerske i druge potrebe koje postoje kod upotrebe zdravstvene skrbi za migrantsku populaciju - objašnjava voditelj programa "Zagreb - zdravi dom", Dinko Štajduhar.

- Pokrenuli smo program zbog toga što se radi o vrlo brojnoj populaciji doseljenika koja se mjeri u desecima tisuća za grad Zagreb, a o kojoj mi zapravo i o njihovim zdravstvenim potrebama u biti ne znamo ništa. Oni često ne govore hrvatski jezik, gotovo niti minimalno, a vrlo često niti engleski, dakle tu postoji problem s kontaktom i utilizacijom zdravstvene skrbi - navodi Štajduhar, ali i napominje kako je mentalno zdravlje stranih radnika loše.

- Uglavnom, oni neće koristiti usluge zdravstvenog sustava da bi dobili pomoć, a kako možemo pretpostaviti, oni su mahom ovdje došli zdravi, zapravo, bez tih poteškoća i one su se razvile ovdje. Mi ćemo tek naknadno istraživati to koliko se zapravo u vremenskom tijeku od dolaska ovdje do dvije ili tri godine boravka ovdje njihovo mentalno stanje dodatno pogoršalo - ističe Štajduhar.

Također, mali je broj doseljenika koji, primjerice, imaju svojeg obiteljskog liječnika.

- Mi smo, između ostalog, u okviru projekta oko 500 ljudi anketirali iz migrantskih populacija i u našem uzorku samo 40% posto osoba ima obiteljskog liječnika. Još manje, između 7 i 9% ima stomatologa, a za žene, to je također ispod 10% koje imaju svojeg ginekologa - otkriva Štajduhar.

Da bi naši zdravstveni radnici mogli bolje komunicirati sa stranim radnicima, napravljen im je Priručnik. U njemu su, primjerice, napisane uobičajene fraze, kulturne norme te vjerovanja migranata iz dalekih zemalja.