Štefanjski spust na Savi

I dok se neki na Štefanje odmaraju, drugi veslaju. Tako je na Savi u Zagrebu održan tradicionalni "Štefanjski spust". Sportski je to događaj koji traje od 1971., a nakon što je sportski novinar i zaljubljenik u kajakaški sport Tibor Šaramo umro, dobiva i memorijalni karakter. 

Oko 100 najodvažnijih kajakaša i kanuista iz naše, ali i susjednih zemalja, natjecalo se na Savi na utrci od Podsusedskog do starog kolnog Savskog mosta. Kako izgleda jedna ovakva utrka? Hladni uvjeti nisu problem, opisuje organizator Stjepan Perestegi, najveći neprijatelj veslača je vjetar - Tijekom veslanja ruka se namoči i kada dignete prste, vjetar je nemilosrdan, ne možete zagrijati ruke. Imamo rukavice, ali taj vjetar i udara u prsa i usporava veslače -

 

Najvažniji dio utrke je start - Tu je najvažnije zadržati dobru poziciju jer svaki val od čamca smeta da veslaš svojim ritmom i idealnom linijom koji si si zamislio. Tako da oni koji dobru poziciju zauzmu, e oni, praktički, imaju prednost tokom cijele staze - ističe Perestegi.  

A staza je duga 12 kilometara i ne bez svojih zamki - U prvom dijelu Sava jako brzo teče tako da prvih 15-ak minuta sportašima idu na ruku. Jedan mali mikroklimatski čep se stvara kod nikad izgrađene Bolnice i tamo sportaše svake godine dočeka uzvodni vjetar koji im smeta. Kada dođete pred sami cilj, kada prođete Jarun, u toj negdje ravnini, vidite cilj, vidite Arenu i onda sve postane lakše jer znate da je puno bliže ta okrepa, topli čaj i da ste gotovi sa natjecanjem - pojasnio je Perestegi.

Prvi je u cilj u ukupnom poretku prošao gost iz Slovenije, Anže Urankar, dok je trofej Memorijala završio u rukama Varaždinca, Emila Milihrama.