Tužne 32 godine bez Tomislava Ivčića

Na današnji dan 1993. godine prestalo je kucati srce čovjeka koji je živio za glazbu, svoj grad i domovinu. U teškoj prometnoj nesreći u Zagrebu život je izgubio legendarni zadarski pjevač Tomislav Ivčić čija glazbena ostavština ne blijedi ni danas. 

Tomislav Ivčić  rođen je 6.1.1953. godine u Zadru, u obitelji majke Nele i oca Šime iz Novigrada, brata Vedrana Ivčića, sestre Pine i starijeg polubrata po majci Đani Maršana. Glazbom se počeo baviti još u srednjoj školi svirajući gitaru, no jako je volio i sport. Bio je omiljen u društvu, a bliski prijatelji i suradnici su ga zvali Braco.

- Bauljali smo po Kalelargi, sjedili, pili kave, gledali komade, prisjetio se Vlado Kalember druženja s poznatim zadarskim pjevačem. 

U bogatoj pjevačkoj i skladateljskoj karijeri napisao je više od 200 pjesama i tekstova te snimio 23 albuma koji su prodani u 2,5 milijuna primjeraka.

 No Tomislav nije bio samo pjevač, bio je čovjek koji osjeća duh svog vremena. Kada je rat pokucao na vrata Hrvatske Tomislav nije mogao, a ni želio ostati samo nijemi svjedok. Progovorio je o onome što je sve tištalo, onako kako je najbolje znao - stihovima. Pjesma "Stop the war in Croatia" emitirana 1991. godine odjeknula je svijetom postavši simbolom nade, mira i ratnog otpora.  O njenom uspjehu svjedoči i činjenica da je nedugo potom dospjela i na Billboardovu top 100 ljestvicu ,a emitirana je i na BBC-u, CNN-u,  RAI 1, sovjetskoj, njemačkoj, austrijskoj, meksičkoj i francuskoj televiziji.

- Pjesma je nastala vrlo jednostavno. Dok su se mnogi koji su kasnije pisali pjesme kupali po moru, ja sam u Zagrebu živio samo kako se može živjeti, pun briga, šokova, bez ikakve volje za radošću. Smatrao sam da mi je dužnost, meni kao umjetniku, nešto stvoriti. Cijeli život sam se obraćao svim sustavima i životnim teškoćama samo pjesmom jer očito da u drugom nisam bio tako dobar. Napravio sam pjesmu u jednoj noći, 4.kolovoza. Pjesma je bila prikazana na HRT-u, a  u istom trenutku i u dnevnicima slovenske i, što je apsolutno nevjerojatno, srpske televizije. Tog trenutka je bilo vrlo jasno da je to jedan nevjerojatan medijski projekt koji će stvarno napraviti čuda, ne samo kod nas nego i u svijetu, kazao je onomad Ivčić. 

Vjerovao je da glazba nije isključivo umjetnost  već i snažan alat za pokretanje promjena u društvu. Sredstvo koje nadilazi sve granice, bilo one političke, jezične ili kulturne.

- Ja se jako borim da se showbusiness u Hrvatskoj podigne na viši nivo jer je to jedna grana svijeta koja donosi ogromnu pomoć svakoj državi. Hrvatska se toga ne smije odreći. Vidjela je što je glazba napravila u ovom ratu. Shvatio sam da umjetnost treba gledati sa strane biznisa. Zato sam u svom poduzeću pružio šansu i drugima. Do danas su u Zlatnoj palmi ploče izdali moj brat Vedran Ivčić i Mladen Grdović s prelijepom pjesmom "Odlazim", zatim mlada Zadranka Marina Tomašević čija je pjesma "Ne plači majko" mjesec dana prije rata bila veliki hit. Onda je došao rat, međutim nije se moglo sve zaustaviti, kazao je svojedobno.

Osim glazbeno, Ivčić je bio  i politički aktivan. Naime, bio je član Hrvatske demokratske zajednice, a kandidirao se i za zastupničko mjesto u Saboru gdje su ga građani  izabrali za predstavnika, no poginuo je nekoliko tjedana prije stupanja na dužnost. 

Njegovom smrću hrvatska i tadašnja jugoslavenska glazbena scena doživjela je veliki gubitak. Ostale su pjesme, uspomene, ali i ono vječno pitanje - koliko bi nam Ivčić još toga mogao dati da je vrijeme bilo na njegovoj strani?