U Kneževoj palači otvorena foto izložba zadarskog umjetnika Aleksandra Bonačića

Aleksandar Bonačić već je gotovo 25 godina prisutan na zadarskoj i hrvatskoj fotografskoj sceni. Riječ je fotografu uočljivog autorstva koji je prepoznatljiv na samostalnim i skupnim izložbama. Godišnja nagrada „Tošo Dabac“ stigla je kao kruna priznanja dodijeljenog od strane same fotografske struke. Tim je povodom u Kneževoj palači otvorena izložba fotografija "Retrospektivni pregled", na kojoj do 16. srpnja posjetitelji imaju prilike razgledati izbor iz bogatog fundusa ovog osebujnog umjetnika.

Raznolik fotografski opus govori o Bonačićevom širokom interesu za stvarnost, a ne specijalizaciji za neke motive i teme. Jednako ga zanimaju odrazi i refleksi prirodnih fenomena, ljudska figura bilo da je osamljena ili u grupi kao i svakodnevica zamrznuta okidanjem u ključnom trenutku.

- Odlikuje ga i stalna potraga za motivima koji će svjedočiti estetiku stvarnosti, lijepo u fenomenima prirode, harmoniju, ravnotežu, ono što je oku ugodno, a u svemu tome zanima ga i čudo trenutka koje se događa kada protok života biva zaustavljen. Uz estetiku harmoničnog svijeta, u njegovom je radu često prisutan i humor, a jedna od posebnosti njegovog pristupa fotografiji jest da često prvo nastane naslov pa onda sama fotografija jer čim uoči kadar Saša ga odmah imenuje. Sam naslov tako postaje neodvojiv od fotografije, istaknula je na otvorenju kustosica NMZ, Nevena Štokić. 

U brojnim fotografijama koje posjetitelji u edukativnoj dvorani Kneževe palače mogu razgledati do 16. srpnja puno je posebno izdvojenih trenutaka koji bi zasigurno promakli površnom promatraču, ali ne i iskusnom oku umjetnika koji ih hvata u letu i zarobljava brzim okidanjem.

- To i jest smisao umjetničke fotografije - da ne bude puka reprodukcija stvarnosti, da nije tu samo da dokumentira, nego i da evocira, da izdvaja i odvaja, pretvara u znak i u konačnici pokazuje drugu stvarnost od one na koju smo naviklli, istaknula je Štokić zaključujući - Sve može imati i svoju drugu stranu, svoju prateću sjenu, svoj negativ, priču koja nastavlja živjeti upravo zato jer je izdvojena iz vremena, zamrznuta u trenutku. 

U tome Bonačić ima nepogrešivo oko za trenutak koji valja uhvatiti i isporučiti ga fotografskoj vječnosti.