Edi Stipić: „Zadar ima znanje i talent, nedostaje nam prostor i sustav koji to prati“

Atletski klub Fortius, njihova ženska ekipa proglašena je najboljom u izboru Zadarskog lista za 2025. godinu. Klub koji sustavno raste još od 2018., danas je jedan od najuspješnijih atletskih kolektiva u Hrvatskoj.

O razlozima uspjeha, problemima zadarske atletike, infrastrukturi i budućnosti sporta razgovarali smo s Edijem Stipićem, trenerom i osnivačem AK Fortius.

Vaš klub, ženska ekipa proglašena je najboljim u 2025. godini. Koliko vam znači ovo priznanje?

-Naravno da znači. To je potvrda dugogodišnjeg, sustavnog rada. Fortius nije nastao preko noći, pratite nas od samih početaka i vidi se kontinuiran rast iz godine u godinu. Kad si svaki dan na stadionu s djecom, kad ih učiš redu, radu i odgovornosti, nakon nekog vremena dođu i rezultati.

Klub je nagrađen za žensku seniorsku ekipu, no vi često naglašavate da uspjeh nije jednostran?

Tako je. Paradoksalno, muška ekipa je prošle godine po broju zlatnih medalja i ukupnoj uspješnosti bila čak nekoliko mjesta ispred ženskog dijela kluba. No ženska seniorska medalja u sprintu ima posebnu težinu, tu su objedinjene najbrže atletičarke Hrvatske i mi smo se, na iznenađenje mnogih, našli među tri najbolje ekipe.Ja to doživljavam kao nagradu za cjelokupan rad kluba. Imamo i titulu u mlađim seniorkama, pet medalja u toj kategoriji te vrlo uspješan nastup na seniorskom kupu.

Fortius ipak nije „one man show“?

-Nikako. Iza svega stoji tim. Posebno bih istaknuo trenericu Inu Ostojić, zatim Tajanu Didović, Hrvoja Pericu i Daniela Tadića. To je Fortius, ljudi koji su prihvatili ideju i zajedno guraju naprijed.

Zadar ima više atletskih klubova. Je li to prednost ili mana?

-Ja mislim da smo si međusobno dobar poticaj. Često nas u Hrvatskom atletskom savezu pitaju zašto u Zadru nema samo jedan klub. Moj odgovor je jednostavan: zašto u Zagrebu nema jedan? Rezultati, način rada, pedagoški pristup i percepcija roditelja, to su kriteriji po kojima treba vrednovati klubove. Roditelji danas imaju korist jer mogu birati ono što smatraju najboljim za svoje dijete. A sport je, po meni, uvijek pravi put.

Gdje zapinje u zadarskoj atletici, osobito nakon juniorske dobi?

Do osmog razreda sve funkcionira. Nakon toga, s prelaskom u srednju školu, sport gubi prioritet. Atletika je specifična, nema ozbiljnog novca i oni koji žele više moraju ići dalje: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Zadar, po meni, nije premali grad da kvalitetan sportaš ne bi mogao studirati ovdje i nastaviti ozbiljnu atletsku karijeru. Kad bih dobio sportaša od 18–19 godina s reprezentativnim iskustvom, ja bih bez problema pokušao s njim i seniorsku, pa i olimpijsku atletiku.

Često ističete potrebu za atletskom dvoranom?

Apsolutno. Ne tražimo kružnu dvoranu, dovoljno je 80 metara ravnine, jama, skakališta, prostor za sprintere i bacače. Cjelogodišnji rad u optimalnim uvjetima. Zadar bi tada postao oaza sportskih priprema, ne samo za atletiku nego i za momčadske sportove. Atletičari razvijaju bazične sposobnosti, brzinu, koordinaciju, snagu. Zašto se to znanje ne bi integriralo u nogomet, košarku, odbojku? Vani je to standard. Kod nas se znanje još uvijek drži zatvoreno unutar pojedinih sportova.

Koliko infrastruktura trenutno ograničava rad?

- Puno. Atletika je tri do četiri mjeseca godišnje ozbiljno ograničena vremenskim uvjetima. Dvoransko trčanje u krug je rješenje za najmlađe, ali za starije sportaše nosi velik rizik ozljeda. Dodatni problem je Višnjik, ako se ondje budu igrale seniorske utakmice, dolazi do improvizacija koje najviše pogađaju atletičare i rekreativce.

Spomenuli ste i problem financiranja i kriterija?

- Najgore je kad se klubovi uspoređuju po tome „tko je dobio više“. Trebaju postojati jasni, sportski kriteriji koje svi prihvaćaju. Ja sam sportski djelatnik, ne zanima me borba sportova, nego razvoj sporta.

Kakva je budućnost Fortiusa i zadarske atletike?

- U tijeku je smjena generacija. Neki naši reprezentativci otišli su na fakultete i u druge klubove, ali to su i dalje naši ljudi. Danas mogu prvi put javno reći da je Nina Vrdoljak izborila seniorsku reprezentaciju, iako je, nažalost, zbog ozljede morala otkazati debi. Vjerujem da će se vratiti još jača. Ova godina možda izgleda slabije na početku, ali iskustvo mi govori,  na kraju uvijek izgleda bolje.