Josip Jurlina: Protiv Armenije želimo odigrati najbolju utakmicu na prvenstvu

Hrvatska futsalska reprezentacija pobjedom 4:1 protiv Latvije osigurala je četvrtfinale Europskog prvenstva. Jedan od strijelaca u toj utakmici bio je Josip Jurlina iz Selina, koji ne skriva optimizam uoči ogleda s Armenijom.

Josipe, kako si vidio utakmicu protiv Latvije?

– Dobro smo ušli u utakmicu, ali nas je njihov rani pogodak malo poremetio i dao im vjetar u leđa. Ipak, jako dobro smo reagirali, stvarali prilike i nismo im dopuštali neke veće šanse. Mislim da smo pokazali karakter i strpljenje.

Izjednačenje je stiglo u pravom trenutku, pred kraj prvog poluvremena.

– Da, sreća nas je tada nagradila. Gol u tom trenutku bio je iznimno važan. Na poluvremenu smo se samo dogovorili da nastavimo igrati svoju igru jer smo znali da će lopta ući u gol.

U drugom dijelu djelovali ste sigurnije i konkretnije.

– U prethodne dvije utakmice dosta smo se ispromašivali, ali ovaj put smo u drugom poluvremenu zabili svoje šanse i mirno priveli utakmicu kraju. Ne bih rekao da je bila rutinska pobjeda jer je Latvija odigrala dobru utakmicu, ali mi smo bili kvalitetniji.

Latvija je u završnici pokušala s golmanom-igračem.

– To smo dobro zatvorili. Nisu nam stvorili neke velike probleme i mislim da smo taj dio utakmice odradili jako zrelo.

Ostvaren je prvi cilj – prolazak skupine. Što dalje?

– To nam je bio primarni cilj, ali ne mislimo stati na tome. Želimo polufinale. Vjerujemo u kvalitetu ove momčadi i osjećamo da se dižemo kako turnir odmiče.

Slijedi Armenija u četvrtfinalu.

– Sve se zna, ozbiljna i čvrsta reprezentacija. No, vjerujem da ćemo 31. siječnja u Litvi odigrati našu najbolju utakmicu na ovom prvenstvu.

Moguće polufinale igralo bi se u Sloveniji.

– To nam je velika motivacija. Ljubljana je blizu Hrvatske i sigurno bi bilo puno naših navijača. Sanjamo to, vjerujemo u to i dat ćemo sve od sebe da dođemo do Slovenije.

Na kraju, emotivna posveta nakon pogotka.

– Da, ovu pobjedu i moj gol posvećujem svojoj djevojci Antei, roditeljima i bratu koji su bili uz mene posljednja dva-tri mjeseca koja nisu bila nimalo lagana. Hvala im na podršci, posebna zahvala od prijatelja ide Nenadu Tintoru koji uz moju curu, roditelje i brata jedini zna kroz što sam prošao u zadnja tri, četiri mjeseca.