Mačevalački klub Athos: Roko Mandić želi Zadru osigurati vlastitu mačevalačku dvoranu

Mačevanje se u Zadar vratilo zahvaljujući Mačevalačkom klubu Athos, koji je ponovno oživio tradiciju ovog olimpijskog sporta u gradu. Klub je 2021. godine osnovao Roko Mandić, diplomirani kineziolog i licencirani trener mačevanja, a danas okuplja 25 članova, od djece i mladih do odraslih rekreativaca. Prvi ozbiljniji natjecateljski rezultati već su stigli, a među glavnim ciljevima za budućnost su edukacija novog trenera i vlastita mačevalačka dvorana.

Put Roka Mandića prema mačevanju počeo je sasvim neočekivano. Iako se ranije bavio košarkom, presudan trenutak dogodio se 2016. godine, kada je tražeći posao naišao na oglas Mačevalačkog saveza Hrvatske za trenera mačevanja.

-U tom trenutku nisam imao posao pa sam gledao koji se poslovi nude na tržištu. Pronašao sam oglas za trenera mačevanja, a uvjet je bio da imam završen studij kineziologije. Priča mi je bila zanimljiva, otišao sam na razgovor i dobio priliku, iako do tada nikada nisam bio trener mačevanja.

Nakon zaposlenja uslijedila je dodatna edukacija, uključujući stručne tečajeve u Budimpešti i dvomjesečno usavršavanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Tako je započela njegova mačevalačka priča, koja ga je nekoliko godina poslije dovela natrag u rodni grad.

Od ideje do prvog mačevalačkog kluba u Zadru

Mandić se u Zadar vratio krajem 2019. godine, već s jasnom idejom o osnivanju mačevalačkog kluba. Ipak, pandemija koronavirusa odgodila je planove, pa je za pokretanje projekta trebalo pričekati povoljnije okolnosti. Mačevalački klub Athos službeno je osnovan 2021. godine, a s treninzima je počeo godinu poslije. Ime kluba odabrano je prema Atosu, jednom od trojice mušketira, čiji se lik povezuje s iskustvom, smirenošću, disciplinom i čašću. Mandiću se ime svidjelo i zbog zvučnosti, a želio je da klub, uz naziv grada, dobije i prepoznatljivo dodatno ime.

Pokretanje kluba značilo je i upoznavanje Zadrana sa sportom koji u gradu desetljećima nije imao organiziranu klupsku tradiciju.

- Morali smo ljudima objasniti što je mačevanje i kako ono izgleda. Mnogi su ga možda vidjeli na televiziji, ali nije riječ o sportu koji je toliko zastupljen u medijima. Trebalo je krenuti od samih osnova. U počecima je imao samo jednog člana koji je ranije trenirao mačevanje, pa se klub praktički razvijao od nule.

Treniraju djeca, mladi i odrasli

Danas se treninzi održavaju u Osnovnoj školi Šime Budinića, a članovi su podijeljeni u dvije skupine: mlađu, namijenjenu djeci i mladima, te rekreativnu skupinu za odrasle. Dob pritom nije prepreka. Među članovima je i rekreativka starija od 50 godina, što pokazuje da mačevanje nije rezervirano samo za djecu i vrhunske sportaše. Klub trenutačno broji 25 članova, a Mandić je zasad jedini trener mačevanja u Zadru. Upravo zato jedan od prioriteta u idućem razdoblju jest osposobiti još jednu osobu za trenerski rad.

Mačevanje, objašnjava, razvija različite motoričke sposobnosti, brzinu, eksplozivnost i reflekse, ali i izdržljivost, koncentraciju te pravilno držanje tijela. Jednako su važni tehnika i taktika, zbog čega se ovaj sport često naziva i „motoričkim šahom“.

- Mislim da je to kombinacija svega. Važne su motoričke sposobnosti, ali i tehnički i taktički dio. Kvalitetnom tehnikom možete biti vrlo dobri, čak i ako nemate vrhunske motoričke sposobnosti.

Prva medalja kao potvrda kvalitetnog rada

Iako je klub relativno mlad, natjecateljski rezultati već su počeli pristizati. Posebno se istaknuo kadet Pavao Kosor, koji je prošle sezone osvojio brončanu medalju na natjecanju u svojoj kategoriji. Bila je to prva medalja za Athos, i to nakon samo tri godine postojanja kluba. Do odličja je Kosor stigao u konkurenciji od 37 natjecatelja, što je za mladi zadarski klub bio značajan uspjeh.

-To nam je bila velika stvar i pokazatelj da se dobro radi. Posebno je važno za ostalu djecu koja treniraju s Pavlom jer vide da mogu napredovati i ostvarivati rezultate. Naravno, voljeli bismo jednoga dana osvojiti i zlatnu medalju. Sljedeći je korak pokušati ostvariti rezultate koji bi Kosoru otvorili mogućnost ulaska u sustav reprezentativnih treninga. Put do reprezentacije ovisi o disciplini i rezultatima na natjecanjima tijekom sezone.

Mačevanje se inače odvija u tri discipline: maču, floretu i sablji. Hrvatska ima iskustvo nastupa na najvećoj sportskoj pozornici, a Mandić posebno izdvaja Bojana Jovanovića, koji je u disciplini floret nastupio na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.

Koliko je mačevanje zahtjevno i skupo?

Za one koji razmišljaju o treniranju, jedno od čestih pitanja odnosi se na cijenu opreme. Prema Mandićevim riječima, kompletna nova oprema, od obuće i zaštitne odjeće do maske i mača, može stajati približno od 1.000 do 1.300 eura, ovisno o proizvođaču i odabranim modelima. Kupnja rabljene opreme može biti povoljnija opcija.

Kad je riječ o sigurnosti, naglašava da je pravilna uporaba zaštitne opreme ključna. Maska, zaštitna odjeća i dodatni zaštitni slojevi važan su dio opreme, a trener redovito provjerava jesu li članovi, osobito djeca, pravilno zaštićeni.

- Ako se pridržavamo pravila i pravilno koristimo opremu, mačevanje je siguran sport. Posebno pazim na djecu jer znaju biti zaigrana i dekoncentrirana pa je važno provjeriti je li sve na svom mjestu.

Početnici su dobrodošli tijekom cijele godine

Jedna od važnih poruka zadarskog kluba jest da za početak treniranja nije potrebno nikakvo prethodno iskustvo. Upisi su otvoreni tijekom cijele godine, a zainteresirani se mogu javiti putem društvenih mreža Mačevalačkog kluba Athos i dogovoriti dolazak na probni trening. Na prvom susretu polaznici se upoznaju s osnovama: pravilnim mačevalačkim stavom, kretanjem naprijed i natrag, držanjem mača i načinom osvajanja poena. Nakon toga postupno se uvode složenije radnje, poput ispada i obrambenih pokreta. Već nakon nekoliko treninga, ako se polaznik odluči nastaviti, počinju i prve kontrolirane borbe manjeg intenziteta. Takav pristup omogućuje početnicima da postupno upoznaju sport i procijene odgovara li im, bez pritiska da već na početku imaju razvijene posebne sposobnosti.

Vlastita dvorana kao cilj za budućnost

Među najvećim izazovima daljnjeg razvoja Athosa jest nedostatak vlastitog prostora. Iako su uvjeti u školskoj dvorani zadovoljavajući za održavanje treninga, postavljanje opreme zahtijeva dodatno vrijeme i prilagodbu prostora. Mačevalačka pista duga je 14 metara, a za kvalitetan rad potrebno je dovoljno prostora i odgovarajuća visina dvorane. Vlastiti prostor s dvije ili tri piste omogućio bi jednostavniju organizaciju treninga, kvalitetniji rad i daljnji rast članstva.

- Volio bih da jednoga dana imamo svoju mačevalačku dvoranu. Tada bismo mogli postaviti piste i odmah početi trenirati, bez potrebe da svaki put pripremamo prostor. To je jedan od naših krajnjih ciljeva.

Dugoročno, klub želi napraviti i korak prema organizaciji većih natjecanja u Zadru, uključujući Prvenstvo Hrvatske. Kao moguću lokaciju Mandić vidi dvoranu na Višnjiku, no za realizaciju takvog projekta potrebni su odgovarajući uvjeti, oprema i suradnja s Hrvatskim mačevalačkim savezom. Pritom kao ključne prioritete izdvaja edukaciju novog trenera, povećanje broja članova i podizanje kvalitete rada.

Mačevalački klub Athos tako postupno gradi novu sportsku priču u Zadru. Od početaka u kojima je trebalo objašnjavati i približiti osnove mačevanja do prve osvojene medalje, klub pokazuje da se i sport bez duge lokalne tradicije može razvijati uz stručan rad, upornost i entuzijazam. Sljedeći je cilj stvoriti još bolje uvjete kako bi što više Zadrana dobilo priliku upoznati ovaj olimpijski sport.