Ako je ime broda znak, onda je Princ na putu pronalaska svojeg kraljevstva

Na društvenim mrežama Zadrani i brojni otočani i dalje pišu svoje osobne dojmove i sjećanja na brod Princ Zadra, koji je prošloga tjedna završio svoje posljednje putovanje. Njime su putovali mnogi, domaći i strani, a jedna od redovitih putnica bila je i profesorica Anita Baradić, bilo prema Silbi ili Premudi. Zato prenosimo njezinu posvetu brodu koji je ostao u sjećanju mnogima koji su njime plovili. 

Ruta je ista, ali osjećaj nije isti. Bilo je dana kada se nismo podnosili, bilo je i onih kada smo skupa prkosili oluji, a i onih kada bi mi pogled na prepoznatljivu plavu i uočljivu žutu liniju izmamio osmijeh na lice. 

Prošli tjedan moje zadnje ukrcavanje na Princa. Gledam stripove Texa na pultu i mislim se:" Čitat ću ih sljedeći tjedan." Došao je i taj tjedan ali bez stripova i bez Princa. Poznato lice mornara dok se ukrcavam na zamjenski brod, poznati ljudi ulaze i komentiraju prošlotjedni događaj. Naizgled sasvim obične radnje ali popraćene prazninom. 

I onda odnekud doleti misao da je brod koji je obilježio cijelo moje djetinjstvo sada nezasluženo na dnu mora. Slike otočana okupljenih na pultu koji pričaju dogodovštine uz dobru kavu serviranu u plastičnoj čaši ili možda uz nešto konkretnije u čaši. Slika malog plavokosog dječaka koji je gotovo na svakoj plovidbi otvarao škrinju sa igračkama koja je bila smještena na sredini broda. 

Slike ljubazne posade koja po brodu razvrstava eksponate za moju izložbu. I onda za kraj dođe slika stola na katu broda. Stola kraj biljke, meni omiljenog za pisanje, drijemanje, igranje društvenih igara kada sa ljetnom ekipom plovim prema vratima Kvarnera.... I tako.... vozio me dugo, a sada ja vozim njega u svojim mislima. Ako je ime broda znak, onda je Princ zasigurno na putu da pronađe svoje kraljevstvo....