Antiratni romani koji razotkrivaju mitove o ratu, patriotizmu...

U mjesecu ožujku zadarska Gradska knjižnica u programu Radio Zadra odabrala je antiratne romane koji umjesto glorificiranja rata pokušavaju razotkriti mitove o ratu, patriotizmu. Književnost koja govori o brutalnosti rata i destruktivnim posljedicama na pojedinca.

Darko Blažević iz zadarske Gradske knjižnice odabaro je četiri romana i jedan strip koje je predstavio u programu Radio Zadra, a mi ih, ako ste propustili slušati i zapisati, donosimo na našoj mrežnoj stranici: 

 

   Zoran Žmirić – Pacijent iz sobe 19

Knjiga je to koju morate pročitati obzirom da je to roman o Domovinskom ratu, ali i o posljedicama svih ratova, onog što osjećaju generacije koje dolaze nakon ratnika. Priča koja u 39 poglavlja (neka od tih poglavlja funkcioniraju i kao kratke priče) donosi ispovijed pacijenta iz sobe 19 i psihijatru (koji to možda i nije) govori o tome zašto si je odsjekao spolovilo. Njegov monolog, liječnik naime ne izgovori ni jednu jedinu riječ, počinje na njegov 19. rođendan. Bio je to dan kada je kao golobradi mladić, koji je večer prije toga bio na rock-koncertu u nekom riječkom klubu, u ruke dobio pušku, dan kada je krenuo u Domovinski rat, došao na bojište i doslovno bio bačen u rat. Taj prvi dan, dan devetnaestog rođendana, on je ubio devetnaestoro ljudi, a spoznaja tko je bila ta devetnaesta žrtva postaje trenutak u kojem se počinje rasipati njegov život. I dok sredstva protiv bolova teku u njegovu venu, on priča o djetinjstvu, prijeratnom životu u Rijeci, roditeljima, prijateljima, školi, glazbi, šopingu u Trstu... Kroz tu se priču, posebno uz vrlo jake glazbene reference, stalno i uporno probija rat – Domovinski rat.

 

Goran Tribuson – Otac od bronce

Dramatična i teška vremena nose sa sobom isto takve ljudske sudbine, pa nije čudno da rat i slični za širi krug ljudi prijelomni povijesni događaji često privlače pažnju književnika koji smještajući likove i zbivanja u te za mnoge sudbinske okvire progovaraju ne samo o tim značajnim zbivanjima, već i o načinima na koje ljudi reagiraju u tim ipak ekstremnim situacijama. Upravo u takve okvire radnju svog novog, 24. romana, smjestio je Goran Tribuson opredijelivši se za priču s početka devedesetih godina u Hrvatskoj, konkretno 1991. godinu i prve dane Domovinskog rata. Devedeset i prve Žak Kralj iz Beča, gdje živi i bavi se mutnim poslom, dolazi u rodni hrvatski grad na očev sprovod. Nije to želio, njegov je odnos s ocem već godinama mrtav, no tetku Vukicu neizmjerno je volio, a ona to nije htjela prolaziti sama. Od samog ulaska u grad Žak se susreće s ljudima u maskirnim odorama i nadolazećim ratom. Njegov otac bio je poznati partizanski heroj, pa kroz odnos sugrađana spram tog naslijeđa, a i susreta sa školskim i obiteljskim prijateljima, uviđa razmjere društveno-političkih promjena. S druge strane, samim povratkom u mjesto vlastita odrastanja u njegovoj memoriji oživljavaju i druga sjećanja i emocije, u mislima mu se nižu epizode o odnosu s ocem, o besmislenom prvom braku, o Almi, neostvarenoj mladenačkoj ljubavi... Bivše školske kolege, obiteljski odvjetnici i liječnici, propuštene ljubavne prilike, prevareni muževi, prevrtljivci što preko noći mijenjaju uniforme i zastave, živopisni su likovi ovoga romana koji, osim što sjajno i točno evocira jedno vrijeme, donosi jednu od najljepših ljubavnih priča novije hrvatske književnosti. Roman nagrađen književnom nagradom „Fran Galović“.

 

Aka Morchiladze – Putovanje u Karabah

 

Aka Morchilazde najcjenjeniji je i najpoznatiji postsovjetski gruzijski književnik. Putovanje u Karabah najprevođeniji mu je i najpoznatiji roman. S tom sjajnom knjigom odlazimo u avanturu s mladićima iz Tbilisija, glavnog grada Gruzije, kojima se svakodnevica sastoji od gluvarenja i zabavljanja po tulumima u gradu, devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme raspada SSSR-a, sukoba u kavkaskoj regiji i građanskog rata u Gruziji. Glavni lik, letargični i besciljni 24-godišnji sin lokalnog bogataša Gio, zaljubi se u djevojku za zabavu i s njom ostvaruje snažnu emocionalnu vezu odvodeći je iz svijeta prostitucije i živeći najsretnije dane svog života. Zna da ju njegova obitelj nikada neće prihvatiti, jer strogi otac za sina želi drugu budućnost uz prikladan brak. Financijski ovisan o ocu postaje depresivan, prekida vezu i na nagovor prijatelja odlazi u Azerbajdžan u nabavku opojnih sredstava za lokalnog dilera. Međutim zalutavši u mraku nađu se u Gorskom Karabahu, ratnoj zoni i teritoriju koji još od pada ruskog carstva 1918. svojataju Armenija i Azerbajdžan. Tu ih uhićuje azerbajdžanska vojna patrola i odvodi u zatvor gdje je i zarobljeni Armenski borac. Ubrzo, vojnom akcijom Armenci oslobađaju svog suborca, a s njime odvode i Gruzijca Giu. Ostavši bez prijatelja nađe se u mirnom armenskom selu kao zatočenik, gdje nekoliko dana boravka provodi razmišljajući o životu, stekne novog prijatelja i razmišlja o ostanku. Ipak, nesigurnost i strah od neizvjesne budućnosti prevlada te on zajedno s dva Azerbajdžanska zatvorenika i ruskom novinarkom kao taocima, uspijeva pobjeći i vratiti se u bazu Azerbajdžana. Tu pronalazi prijatelja od kojeg su ga razdvojili te se vraćaju kući u Tbilisi, gdje Gio zbog i nakon stresnih situacija u ratnoj zoni doživljava emocionalni pad.

Roman je pisan u prvom licu, a književne teme su građanski rat, prostitutke i zatvorenici, međutim pozadina svega je zapravo emocionalno stanje cijele jedne generacije gruzijaca i apsurdnost sukoba u Kavkaskoj regiji. Knjiga je to o složenosti pronalaženja i definiranja slobode. Roman je originalno objavljen 1992. , a gruzijski redatelj Levan Tuberidze 2005. godine napravio je hvaljenu ekranizaciju.

 

Kurt Vonnegut – Klaonica 5 ili Dječji križarski pohod

 

Kurt Vonnegut je u svijetu poznat po svojim neobičnim romanima koji velike teme obrađuju u relativno Monty Pythonovskom stilu.

Jedan od ponajboljih antiratnih romana svih vremena, Klaonica 5 Kurta Vonneguta koristi stvaran događaj iz autorova života – bombardiranje Dresdena, koje je Vonnegut kao ratni zarobljenik doživio i preživio upravo zahvaljujući klaonici iz naslova. Glavni junak ove priče je Billy Pilgrim. Kao mladić sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao američki vojnik, zarobljen je u Dresdenu tik prije završetka rata. Zarobljenici su držani u klaonici pod brojem pet. Billy je doživio i preživio strahovito bombardiranje Dresdena od strane savezničkih snaga u kojem je grad sravnjen sa zemljom i spaljen. Tisuće ljudi, ne samo vojnika nego i civila, gorjelo je i umiralo u strašnim mukama. Napad je bio toliko strašan da se nakon rata pokušao zataškati, a područje Dresdena još uvijek osjeća posljedice. Billy se nakon toga vraća kući. Reklo bi se, pratila ga sreća. Ovaj naizgled bezvezan tip preživio je rat, ne zahvaljujući svom junaštvu, oženio se bogatom nasljednicom, imao nekoliko djece, čak je u jednom trenutku bio i jedini preživjeli u avionskoj nesreći. No, ovom običnom pojedincu događa se nešto sasvim neobično, barem tako Billy tvrdi. Otimaju ga vanzemaljci s planeta Tralfamadore koji vrijeme doživljavaju drugačije od nas, njima se sve događa istovremeno i ništa se ne može promijeniti. Zbog toga se Billy i sam počinje odvajati od vremena i doživljavati vremenske skokove.

Ono što je također važno pojasniti o Kurtu – on je jedan od najduhovitijih ljudi na koje ćete ikad naići. Humor mu je iskren, bistar, a ovaj je roman prožet upravo tim humorom. Taj humor sve čini težim, tužnijim, iskrenijim, bolnijim, djetinjim. Ovaj pametan, moćan pisac koji je u vrijeme pisanja romana već i sam otac, u romanu je poput djeteta. Pred besmislom rata, svi smo mi djeca, djecu šaljemo u rat (ovo je tema u manjem ili većem obimu baš svakog antiratnog romana kojeg sam pročitao), ratu pristupamo djetinjim idealizmom, igramo se rata dok on ne eskalira van svake kontrole, u ratu umiremo kao djeca, i iz rata se vraćamo ranjivi baš kao djeca.

 

Keiji Nakazawa – Bosonogi Gen

 

Popularna japanska manga 'Hadashi No Gen' (Bosonogi Gen), priča o preživljavanju nakon atomske bombe u Hirošimi. Japanska manga serija smatra se antiratnim klasikom književnosti. Strip je temeljen na iskustvima autora Keija Nakazawe, kad je imao šest godina u vrijeme bombardiranja Hirošime, u kojem su poginuli njegov otac i brat. Priča kritizira vladavinu cara Hirohita, koji je vladao od 1926. do smrti 1989, i u čije je ime japanska vlast sudjelovala u Drugom svjetskom ratu. Autor je vjerno prikazao posljedice atomske bombe te zločine bivše japanske vojske. Kroz Bosonogog Gena, Keiji Nakazawa oslikava tragediju kakva se ljudskoj rasi nikad prije nije dogodila. On prikazuje jezivu destruktivnu snagu atomskog oružja, ali i okrutnu sudbinu žrtava i preživjelih u godinama koje su uslijedile. Gen, mladi junak ove priče, ipak nekako uspijeva prevladati nedaću za nedaćom, uvijek pun hrabrosti i smisla za humor. Bosonogi Gen je priča o nadi i ljudskom trijumfu pred licem nuklearnog holokausta koja je nadahnula generacije čitatelja širom svijeta.