Azbest - tihi ubojica razornog djelovanja

Azbest je desetljećima bio sinonim za kvalitetu i trajnost, a masovno se koristio u brodogradnji, građevinarstvu, tekstilnoj i auto industriji. Danas ga poznajemo kao tihog ubojicu, kancerogeni materijal koji može čučati u ljudskom organizmu desetljećima prije ne što pokaže svoje razorno djelovanje.

Azbest su prirodna vlakna koja se nalaze svuda oko nas i ona nisu šteta ukoliko ih se ne dira. U svim zgradama od prije 1990.-tih možemo naći tragove azbesta jer je on zbog svojih karakteristika i svoje kvalitete dobar materijal za izolaciju i korišten je praktički svugdje, teško je naći neki proizvod koji ga ne sadrži. On postaje štetan kad se kida, lomi, kad je pohaban, kad se iz njega oslobađaju vlakna koja udišemo i koja se zabadaju u dijelove pluća i tu izazivaju aktivaciju različitih aktivatora koja onda dovode do bolesti vezanih uz azbest.

Postoji nekoliko bolesti vezanih uz azbest, a u rukovanju azbestom naročito je važno koristiti adekvatnu zaštitnu opremu.

 

- Teško je reći koja je najlakša, a koja nije, ali ako ćemo o najblažim bolestima tada možemo govoriti o pleuralnim plakovima koji nastaju kod pacijenata koji su uglavnom radili s azbestom, a da nisu znali da je on štetan. To su pleuralni plakovi koje mi vidimo na rendgenu, a najbolje ih utvrđujemo pretragom na HRSCT-u. To je nešto što pratimo i uvijek nam je u glavi mogućnost razvitka tumora, odnosno mezoteliom pleure. Pleura je poplućnica, a tumor koji tu nastaje stvara oklop oko pluća i pacijenti sve teže dišu kad ih taj oklop počne stiskati. Unatoč imunoterapiji i kemoterapiji koju danas koristimo, nažalost nismo uspjeli produljiti životni vijek oboljelih te on još uvijek iznosi dvije godine, pojasnila je pulmologinja doktorica Eugenija Basioli Kasap iz zadarske Opće bolnice.

Prema riječima pulmologinje, kod nas u Zadru nema mnogo oboljelih od ove bolesti, a pacijenti koji su ranije preminuli od iste, uglavnom su bili pacijenti koji su svoj životni vijek proveli vani radeći na građevini možda nesvjesni štetnosti azbesta, te su ranije odlazili u mirovinu i vraćali se kući. 

- Azbestoza je treća bolest koja se javlja vezana za azbest. Sitne čestice koje uđu u pluća talože se u plućnom parenhimu gdje pokreću medijatore, prvenstveno različite citokine, faktore rasta i razlikuje se od ostalih intersticijskih bolesti pluća. Klinički se razlikuje po tome što ima sporiji tijek i nekada prođe do četrdeset godina za njenu dijagnostiku, a u Zadarskoj županiji trenutno postoji jedan pacijent od azbestoze koji je trenutno pod praćenjem. Azbestoza je uglavnom vezana za pacijente koji su radili u rudniku, istaknula je.

Danas se otkrivaju mnoge intersticijske bolesti pluća koje se možda ne bi otkrile u ranijoj fazi zahvaljujući CT-u zbog kojeg se puno ranije i uspješnije dijagnosticiraju prije nego nastupe simptomi koju već ukazuju na postojanje bolesti. Kad se bolest pronađe, najvažnije je izolirati bolesnika iz tog okruženja, važno ga je pratiti da ne bi došlo do maligne bolesti i ono treće što treba znati jest da sinergizam pušenja i azbesta dovodi do učestalije bolesti. Nužno je znati da od ovih bolesti ne obolijevaju svi, već veliku ulogu igra i genetska predispozicija.