Barkajoli - simbol, tradicija i povijest grada Zadra

Barkajoli - identitetsko naslijeđe grada Zadra, posebna je tradicija i vještina koja se prenosi s koljena na koljeno zadarskih obitelji od kojih danas prometuje samo obitelj Gregov, mogli bi biti uvršteni u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno dobro. 

Gradski Odjel za gospodarstvo zato je Ministarstvu kulture uputio inicijativu da se ta stoljetna vještina napokon zaštiti.

Sedamdeset i jedan metar dug plovni put od Đige do luke i barkajoli s veslima danas je više turistička atrakcija, a nekada bio jedini način prelaska s Poluotoka do novog dijela grada. 

U " Điru po Kalelargi", upoznajte neke od njih kao i one koji se bore za njihov službeni status te mjesto u kulturnoj baštini svijeta.

Zrinka Brkan-Klarin, povjesničarka umjetnosti i arheologinja, zaposlenica Odjela za kulturu grada Zadra, sustavno se bavi istraživanjem povijesti ovog zanimanja kao i životima aktera istog, kako bi bili institucionalizirani i verificirani kao kulturno dobro.

Slijedom toga iz Odjela za gospodarstvo grada Zadra MInistarstvu kulture već je upućena inicijativa za tim. 

- Bilo je tu puno izlazaka na teren, fotografija, svjedočanstava članova obitelji kao i samih barkajola kako bi priča o njima dobila glavu i rep. Tome doprinosi i izložba sa Muraja - Susret između obala - gdje na 40 panela izlaže 15-ak zadarskih fotografa upravo na temu barkajola, kaže Brkan-Klarin.

Većina je barkajola s nekadašnje Cerarie (stara Voštarnica), što je i logično jer je od tamo put započinjao. Posvjedočit će gošća kako je pronašla podatak da je jedan barkajol u ranom 14. stoljeću kupio zemlju na Poluotoku kako bi se dok ne vozi, bavio poljoprivredom.

 - Strana luke Jazine u 14. stoljeću postaje aktivna, s jedne na drugu stranu obale se prevozi stoka u brodovima, a s industrijalizacijom se gradi tvornica svijeća i destilerija pa su normalno ljudi putovali barkom iz poslovnih razloga. Do sredine 20-ih godina vozio je 21 barkajol a onda je izgrađen most. Do tada nisu samo tri smjene barkajola bile u pogonu već i tri vaporeta.

Poznate barkajolske obitelji

Polombito, Grdovići , Matulići, Ricovi, Rimanići, pok. Karlo Sindičić, Uhode i Gregovi, sve su to doajeni barkajolstva u Zadru. 

Josip Pino Polombito jedan je od njih, a kako je biti barkajol pitanje obiteljskog naslijeđa tako je i on sin poznatog  oca barkajola koji je znanje prenio na sina. 

- Radilo se naime u tri smjene jer su sa strane današnje Brodarice bile tvornica Maraška i tvornica pašte. Premda taj posao nije lagan bilo je vremena za anegdote koje se i danas prepričavaju, napominje Polombito. Ljudi su se okupljali i družili na lokaciji iznad Vruljice. Tamo bi igrali karte pa su tako glavni rivali bili Marko Mikin Žmak i barkajol Jurinić, nadimka Coto. Kako je Coto izgubio partiju, Žmak mu je bio zalijepio naljepnicu od pive sa vanjske strane barke, a on to nije primijetio. Skoro je zaplakao kada su mu putnici skrenuli pažnju. 

Danas su na moru tri barke, barkajola je četvero, a povremeno uskoči glava obitelji Gregov, jedine obitelji koja ovu tradiciju još održava.

Berto Gregov će kazati kako je sezona završila, stalnih mušterija ima ali kako se sve više vozi na 4 kola normalno da nema više interesa za barke. 

Kaže da je veliki izazov kada zapuše jako jugo i tramontana jer od barkajola traži veliku vještinu kako bi sigurno ukrcao i iskrcao putnike. Grad im, dodaje, uplaćuje doprinose pa je kruh barkajola nešto lakši.

- Tu sam 32 godine i nije lako. Od ovog živim, a nekada mi olakšavaju posao neke komične situacije koje se znaju događati. Često se znaju pokačiti muž i žena u barki jer joj on obećava romantičnu vožnju a onda kad uđe i kad malo zavalja, odmah završi na pajolima pa nastane vika i svađa, kaže jedan od Gregova koji se isto nada da će barkajoli ući među odabrano društvo na popis UNESCO-ove baštine.