Bibinjske mljekarice na glavi su svakog jutra do Zadra nosile do 20 litara mlijeka

Uz njegovo ime neizostavno se vežu Bibinje, onaj poetski i slikoviti dio zadarskoga kraja kojeg je zapisivao na papir u svome narječju. Potpisnik je nekih od najvećih hitova Tomislava Bralića i klape Intrade uključujući i najveći. Bibinjski pjesnik i književnik Ante Sikirić - Krivin, prošetao je "Đirom po Kalelargi"  do našeg studija.

 Premda nije rođen u Zadru grad mu je upisan u srcu kao posebna ljubav. Šjor Ante je s majkom prvi put vidio Zadar 1959 kada ga je nosila 9 kilometara dugim putem od Bibinja starom cestom kroz Gaženicu do Zadra a što je trajalo otprilike 2 sata. Do tada mu je grad bio samo u snovima iako je sa svog prozora vidio Arbanase. Ipak, pravi posjet gradu premašio je sva očekivanja.

- Vidio sam velike i piturane zgrade i neke fine ljude pa sam stalno zadirkivao majku od uzbuđenja da i ona gleda a ona me je pokrivala kako bi prestao jer je trebalo obavit posao i prodati verduru.-

Taj događaj bio je okidač da mali Ante napiše pjesmu „Bilo mi je skarsi 9 godin“ dodajući kako mu je to najdraža od svih koje je napisao.

TRI LOKACIJE SUSRETA I DRUŽENJA

Fascinacija gradom iz perspektive Bibinja bila je poprilična. Relja je bila prva postaja svim Bibinjcima kada bi dolazili u grad. Muški su se tamo zadržavali dok bi žene, matere, išle na peškariju, pijacu i mlikaricu prodavati mlijeko, ulje, verduru i krumpire. Našli bi se na tri lokacije koje su poznavali a to su Kuća od šumpreša, butiga kod Draga Lukića, inače Bibinjca i vrtla od Guverna.

- Kuća od šumpreša je današnja Pegla a vrtla od Guverna bio je najlješi vrt u Dalmaciji. U njemu je bilo svega, bio je skroz ograđen bodljikavom žicom na mjestu di bi muški vezivali konje, tovare i karove. Mi djeca htjeli smo ubrati koju jabuku i naranču koje su nas mamile mirisom al nismo mogli od te velike žice.- prepričava živo tadašnja ograničenja koja su Bibinjce uglavnom držala na Relji kao mjestu sastajanja i druženja.

TIHE I HRABRE MLIKARICE

Poznato je i da su mljekarice u grad dolazile iz Bibinja. Tako su Zadrani pili friško mlijeko svako jutro zahvaljujući dvjema hrabrim gospođama koje su svako jutro pješačile 6 kilometara i te kako opremljene

- Imali smo dvije krave i dvije mlikarice koje su svako jutro na glavi nosile po 20 litara mlijeka u grad, po dva sata hoda od Bibinja. Bile su sitne ali jake kao lavice - impresioniran je Ante svojim sumještankama iz toga vremena što je razumljivo jer većina ne može podignuti u cugu ni pola od toga.

INSPIRACIJA GRADOM

Zadar kao grad  često je prisutan u stihovima pjesnika Sikirića ali i poseban osjećaj ispunjenja u tom procesu pisanja.

- Meni je Zadar uvik lip, bez obzira na to koliko je dograđen i izgrađen..meni je uspjeh i nagrada sama po sebi, napisati pjesmu svome gradu, svome mistu, svojoj domovini i svojoj materi. Sve to sam uspio.-

Ističe kako i dalje voli Zadar onako kako ga je prvi put zavolio sa svojih 9 godina pa ga promjene u gradu nikad nisu "dotikavale".

ADOLESCENCIJA I IZLASCI

Odrastajući u mladiće Bibinjci su krenuli put grada u život, pješice ili biciklima.Ipak, sa dosta opreza.

- Išao sam sa sestrinom biciklom u grad preko stare ceste i vozili smo uvijek u paru iz predostrožnosti a bicikl bi ostavljali par kilometara od grada jer smo se plašili da ih netko ne ukrade. Srećom nije se nikad to dogodilo.- prepričava Ante koji se prisjeća i kako su u to vrijeme išli na plesnjake a tamo je bilo i cura.

-Sve su bile lipe i nama je nekako bilo neugodno gledati ih jer smo računali da smo drugačiji od njih pa mi je palo na pamet da gledamo one manje lipe ili starije ali nije bilo pomoći kada su sve bile lipe.-

A TEK KAD SU DOŠLI BANKOMATI...

Kako su se vremena mijenjala napredovala je i tehnologija pa su se na svakom koraku pojavljivali bankomati. Našem sugovorniku je to bila prilika da povede svoju mati u avanturu novog načina podizanja gotovine.

- Kod prvog bankomata digao sam 100 kuna a mati je samo prokomentirala.. A što te i tu poznaju?  Na drugom bankomatu sam podignuo 200 kuna a onda je nju silno zanimalo kako se to zove. Kad sam joj rekao bankomat, istaknula je da to treba imati svaka kuća u Bibinjama.-

Kao dobri pjevači Bibinjci su se znali okupiti u nekom gradskom kantunu pa zapjevati. Taj se običaj zadržao i sada jer Ante se i dalje subotom sastaje sa svojom ekipom i tu i tamo se zapjeva. Kaže da kroz svoje stihove uspijeva živjeti u tom jednom zaleđenom trenutku iz prošlosti u kojem je ostalo sve lijepo blago i svijetlo. To je ta čarolija pjesništva koja nas iznova vraća u neke lijepe trenutke koji kao da i dalje žive u nama, zaključuje naš gost čiju ćemo poeziju obećava, i dalje upoznavati. U iščekivanju smo reizdanja "Moji Tići" zbirke, kojoj je kumovao  velikan klapske pjesme Maestro - Ljubo Stipišić - Delmata