Bor i danas kitim na sam Badnjak kao što su činili naši stari

" Đir po Kalelargi " ovaj tjedan rezerviran je za teme iz znanosti. Ipak, ne u potpunosti jer je umirovljena ravnateljica Znanstvene knjižnice u Zadru Milenka Bukvić odrastajući i profesionalno se gradeći, putujući kroz Županiju upoznala i radila različite poslove. Dovoljno da ih podijeli sa nama

Milenka Bukvić, po vokaciji lingvist, profesorica francuskog i talijanskog jezika i književnosti, diplomirana knjižničarka, bivša predsjednica Matice Zadrana, privukla je najviše pažnje kao ravnateljica Znanstvene knjižnice u Zadru a sve je krenulo iz Preka, 1958 me, i života u kući radničke obitelji postolara koju je njena uža obitelj dijelila sa bakom i djedom te dva strica također postolara.

Malo je tijesan bio taj život pa je valjalo preseliti se na Poluotok. Dogodilo se to u Milenkinoj 9. toj godini života a novo boravište bilo je nasuprot slastičarne Hajduk i Getaldusa.

- Voljela sam bakine i mamine kolače a posebno štrudle od jabuka. Pogled u izlog slastičarne budio je maštu i želju djeteta ali kako su ti kolači bili skupi, šparala sam malo po malo i jedan dan odlučila se počastiti. Ni manje ni više naručila sam tri šampite i nakon objeda bilo mi je tako zlo da ih nikad više nisam poželjela. -

Mada je lokacija kod 4 kantuna izgledala privlačno, život u prizemlju Bagatove zgrade natopio je vlagom život obitelji Bukvić. Nakon 10 godine odselili su na Bulevar.

            

     IZLET U TURIZAM SA STILOM

Sa 16 godina naša se gošća otisnula u turističke vode kroz sezonski rad u hotelu Zagreb a za vrijeme studija radila je u kubu Mediterranee u Pakoštanima. Potonji je pak bio na glasu kao dašak odmora na način zapadnoeuropskih ljetovališta.

 - Tamo je odmor bio odmak od onog što čovjek radi svaki dan, bez telefona, bez usputnih obveza već samo uživanje u moru i suncu a za sve stalo organizator se pobrinuo ponudom sportskih ili zabavnih sadržaja Takav odmor je zapravo bio pametan odmor. - napominje ona pa se brzo prebacuje na temu rada u prosvjeti gdje je u srednjoj školi predavala učenicima ne toliko mlađima od sebe.

- Učenike sam doslovno tjerala na učenje, objašnjavajući im da je znanje moć te da biraju društvo uspješnih žele li i sami biti uspješni. - 

Različiti poslovi ali mahom sezonski i nesigurna budućnost učinili su da Bukvić krene u potragu za sigurnim kruhom kada se počela prijavljivati na natječaje za radno mjesto.

   PREOKRET U 90 TIM I ZAOKRET U ZNANOST

1990. te jedna nenadana vijest okrenula je preko noći život naše sugovornice nakon što je dobila poziv na razgovor za posao od tadašnjeg ravnatelja Naučne Biblioteke Nikole Lukačevića.

- Mislio je čovjek kada je vidio moj životopis da ću se u Znanstvenoj dosađivati ali ionako sam obožavala knjige i imala želju za učenjem pa mi nije teško palo. Nikad mi nikad palo na pamet da ću se baviti starim knjigama jer su mi ambicije bile studij arheologije ili filozofije ali sudbina je htjela drugačije - prepričava svoje početke u Znanstvenoj dodajući kako joj je jedan sugrađanin jednom rekao da arheologija nije najbolji izbor za nju jer nije na ženama da kopaju a filozofirati može i bez studija. 

Što je konkretno radila?

- Naslijedila sam mjesto dr. Pavla Galića, a to je obrada stare knjižnične građe te sam uz položeni stručni ispit postala sam diplomirana knjižničarka koja je svladala i obradu Stare knjige. Danas se ona smatra materijal  tiskan bliže kraju 19 stoljeća. - ističe dodajući kako je najveća snaga Znanstvene knjižnice što bibliotekari još uvijek ne znaju što sve imaju u tom prostoru. 

- Prilikom jednog inventara vrijedne stare građe otkrila sam u jednoj kutijici karte s prikazom svih kontinenata što datira s početkom 17 stojeća, a autor je jedan francuski kraljevski geograf i kartograf Lavalle. Novinarima je to kada su saznali bila senzacija i otkriće a nama je samo otkriće svaka knjiga koju dotad nismo pronašli. Ima toga još.- dodaje. 

Koji je dokument posebno prirastao srcu?

 - Najstariji fond su naše pergamene, imovinsko pravnog karaktera, darovnice ili popis dote sa vjenčanja iz cijele Dalmacije, primjerice sa Hvara gdje se spominje i Hanibal Lucić. Zadar je naime bio administrativni centar Dalmacije pa otud ta građa. Zanimljivi su bili  zapisnici sa gradskog vijeća u Zadru u vremenu između 14 i 15 stoljeća.- reći će kroz smijeh dodajući da je upitno znaju li za taj podatak sadašnji vijećnici.

Možda je rad u Znanstvenoj bio ljubav na prvi pogled jer privrženost Staroj knjizi, tumači ona, dolazi zbog njene osobne privrženosti društvu starijih ljudi što je pratilo još od djetinstva.

Govoreći o onom što se promijenilo u godinama napretka moderne tehnologije, napominje da se studenti i učenici puno više oslanjaju na internet ali on ne obiluje podacima kao tiskani materijal a i štetan je za vid

- Statistike govore da 80 posto ljudi preferira tiskane knjige od digitalnih izdanja. Uostalom za ozbiljne radove zbog bibliografskih podataka potrebna je tiskana građa. Internet na duge staze čovjekovom zdravlju donosi više štete od koristi.-

    

   SJEĆANJE NA STARI GRAD

Osvrnuvši se na kvartove u gradu koji su sačuvali prvotnu autentičnost izdvaja Varoš i Kampo Kaštele pa malo udaljenije Punatamiku i Stanove. Prisjeća se igara na zadarskom Forumu gdje je bio privilegij igranja sa rimskim ostacima prije nego su zakopani u zemlju.

Omiljena igra bila je sa limenkama koje su "glumile" telefonske aparate pa se tako komuniciralo sam društvom na drugom kraju dvorišta.

Ipak, naša gošća nepokolebljivo čuva stare običaje slavljenja Božića kako ih pamti iz Preka.

- Baka je bila glavna za božićne običaje. Bor se kitio na sam Badnjak, pekle su se fritule kolači i kroštule. Na dan Božića se išlo na misu. I ja se držim tih običaja - decidirana je Milenka Bukvić kojoj smo poželjeli na kraju sretne božićne blagdane.