Fermom na zimske kraljice

Zimsko je doba za većinu sportskih ribolovaca vrijeme suše i posta. Lignje pružaju puno zadovoljstvo samo posvećenim lignjarima dok zagriženi udičari lignjarenje doživljavaju samo kao surogat, most do toplijeg dijela godine kada će opet moći loviti udicom.

Unatoč takvom uobičajenom scenariju postoji jedan kraći period kada se podlanice pojave duž cijele obale u većim jatima. Ta jata biraju mikrolokacije na kojima se zadržavaju, negdje petnaestak dana, a negdje i cijeli mjesec. To su najčešće takozvane rupe, odnosno rubovi na kojima se dno naglo počinje spuštati.

Brojnije su u lukama i u neposrednoj blizini luke nego na divljim i pustim obalama za što je u prvom redu zaslužna nešto viša temperatura mora, a što je posljedica naseljenosti obale. Te podlanice nipošto nisu potpuno raspoložene za suradnju. Da bi ih uspješno nasukali potrebno je malo više od pukog zabacivanja ješke na udici.Potrebno je najprije složiti nekakav pribor neophodan za ovakav lov, a što je u ovom slučaju nedvojbeno dorađeni surf komplet. Premda dobar dio ribolovaca misli da se podlanice može loviti 'bilo kakvim' priborom praksa je pokazala nešto drugo, Naime, jedna se podlanica uistinu može uloviti bilo kakvim priborom no uloviti jednu podlanicu nije isto što i pet i to bez promašaja i bez izgubljenih riba.

Mekani štapovi poput feedera koji su u nekim situacijama prvi izbor u ovakvom lovu nisu primjereni upravo zbog svoje savitljivosti. Premda je s feederima veliku ribu dovoljno držati na napetoj struni tako da elastičnost štapa odradi zamaranje, s feeder štapom se riba zapravo jako teško može kontrolirati. 

U situaciji kad riba pođe u smjeru koji je potencijalno opasan, a luke su uvijek prepune takvih mjesta premreženih konopcima i kolpomortima, da krupni metalni otpad i ne spominjemo, feeder neće moći promijeniti smjer kretanja ribe.

Za razliku od feedera, surf štap, ako je i ostatak pribora usklađen i dobro posložen, i najveću podlanicu može u mjestu okrenuti i kontrolirati izvlačenje do zadnjeg trena.Rola bi trebala biti jača, većih gabarita i jake pouzdane kočnice. Još ako je opremljena slobodnim hodom špule tada možemo loviti bez straha od neuspjeha.

Osnovna struna je uvijek najlonski monofil jer se upredenica unatoč manjem promjeru i većoj nosivosti baš i ne voli doticati oštrih rubova školjki, stijena i svih onih neravnina kojima uzobalni tereni obiluju, a na što struna nakon zabačaja obavezno legne. U odabiru bi trebalo prednost dati mekšim i elastičnijim strunama iz više razloga od kojih je prvi vezan uz relativno malu daljinu na kojoj se ribolov odvija te uz borbenost i dinamiku lova.Promjer strune je u principu stvar osobnog odabira, no nekakav sportski pristup bi se kretao oko 0,35 milimetara. Predvez je obavezno fluorokarbonski, nešto tanji od osnove, dužine od 50 do 80 centimetara, a što prvenstveno ovisi o terenu na kojem se lovi.

     

  O UDICAMA ZA LOV

Udice za lov podlanica su uvijek beskompromisno kovanice, šireg luka i najoštrijeg mogućeg vrha. Podlanica ima vrlo snažan čeljusni aparat i popločanu unutrašnjost ustiju tako da će bez osobitih teškoća sprešati većinu klasičnih udica.

Osim toga podlanice u ovo doba godine imaju nešto mekše usne koje relativno lako pucaju u zamaranju. Zbog toga udica mora penetrirati glatko i lako tako da tijekom uboda, a i zamaranja ubodna rana bude što je moguće manja.Premda se mogu loviti na više načina, osnovna ribolovna tehnika kojom se love zimske podlanice je ferma. Dakle nakon zabačaja, struna se lagano napinje dok se ne poravna, odnosno dok ne zauzme položaj u kojem će se moći ostvariti najneposredniji kontakt s lovinom. Ako se pribor neposredno nakon zabačaja bez postupnog zatezanja strune jednostavno pusti, griz će se teško detektirati dok su šanse da kurenat opuštenu strunu zaplete u prepreke na dnu jako velike.

Osim na fermu, podlanice se na nekim mjestima mogu loviti i á volo tehnikom, najčešće s cijelom srdelom na kraju neotežanog sistema. Premda mnogi ribolovci u ovoj tehnici prakticiraju vezivanje udice direktno na osnovnu strunu i to ponajviše od straha zbog slabljenja sistema vezivanjem spojnog čvora za predvez, sistemi s predvezom od fluorokarbona su oko 70 posto lovniji od običnih. A problem 'te najslabije karike' se rješava jednostavnim odabirom adekvatnog ispravno vezanog čvora.

Bez obzira, lovili na fermu i á volo, nakon odlaganja štapa na obalu, aktivira se slobodni hod špule. Ukoliko rola nema taj mehanizam tada je potrebno kočnicu otpustiti toliko da riba u odvlačenju naješkane udice ne osjeti nikakav otpor.

Pojedini ribolovci ne otpuštaju kočnicu već otvaraju preklopnu oprugu, a na kalem postavljaju novčić ili kamenčić koji ima dvostruku ulogu – prva je sprječavanja neželjenog odmotavanja strune, a druga indikacija griza. U ribolovu u kojem se koristi ovakav pristup od velike je važnosti da struna bude meka i podatna da se ne bi pretjerano odmotala i pritom zamrsila.

U svakom slučaju, pa i u radu s rolama sa slobodnim hodom špule, prije kontriranja treba aktivirati ili zategnuti kočnicu ili barem slobodnom rukom poklopiti kalem i na taj način spriječiti nekontrolirano odmotavanje koje u 99 posto slučajeva završi gnijezdom strune koju je poslije nemoguće razmrsiti.

MALO O JEŠKAMA I BRUMANJU

Ješka za zimski period treba biti takva da je podlanica neće odbiti. Živi rak suša, cijela svježa srdela bez glave, cijeli bibi ili živi veliki crv definitivno su najlovnije ješke. Treba ih ješkati jednostavno, ako je moguće preko igle kako bi se u konačnoj montaži udica što kvalitetnije sakrila, a pritom i dalje bila jednako lovna.

Budući da se najbolji rezultati ostvaruju noću, straha od sitne ribe nema. Jedini koji bi mogli oštetiti ješku su rakovi, no budući da se love podlanice, rakova definitivno nema nadaleko oko lovišta tako da je ješka na dnu sigurna do dolaska ribe. Ipak, dulje od dvadesetak minuta bez griza ne bi trebalo čekati. Uvijek postoji mogućnost da je naješkana udica utonula u mulj, travu ili da je na neki drugi način skrivena pogledu ribe zbog čega bi sistem trebalo izvući po potrebi preješkati i ponovo zabaciti, ako je moguće na isto mjesto.

Od velike pomoći može pomoći brumanje. Naravno, lovna zona je uvijek predaleko da bi se moglo brumati konvencionalnim tehnikama. No rješenje i za to postoji, a zove se PVA.PVA je kratica za polivinil alkohol, materijal koji izgledom podsjeća na običnu plastiku, s tim da je u vodi potpuno razgradiv, a koji slatkovodne kolege ribolovci, točnije šaranaši koriste već jako dugo vremena.

Brum, bili to peleti ili komadi srdele, ubace se u PVA mrežicu koja se zaveže, te se okači na predvez, bilo za olovnicu ili samu udicu. Kad sistem padne na dno, PVA mrežica će se unutar pet minuta otopiti, nakon čega će naješkana udica biti usred gomilice bruma što, htjeli vi to priznati ili ne, šanse za kvalitetnim grizom podiže za lijep postotak.

Važno je samo da u radu s PVA mrežicama ruke uvijek budu suhe, a ako je ješka vlažna da budete brzi da do razgradnje ne bi došlo prije vremena.

Posebno je zanimljivo da zimske podlanice grizu malo drukčije nego u toplijem dijelu godine. Naravno, bude tu klasičnih odvlačenje, najprije metar, pa još jedan metar pa onda u beskraj, no česti su grizevi u kojima podlanica ješku drži u ustima i premeće je bez odvlačenja. Šansa da u tom premetanju otkrije udicu i sve ispljune velika je. Upravo stoga treba koristiti kvalitetnu fluorokarbonsku strunu koja je osim što je najvećim dijelom ribama nevidljiva, i dovoljno kruta da je riba nakon što je usisa, naješkanu udicu ne može ispljunuti.

Da bi se takvi atipični grizevi na vrijeme uočili nikakvi elektronski indikatori, savijene žličice i komadići stiropora s umetnutim svjetlećim ampulama nisu od pomoći.Jedini indikator je 'mrtva straža' nad štapovima. Napinjanje strune ili tek neznatno povijanje samog vrha štapa indikator su ribljeg prisustva.

Naravno, višebojni osjetljivi vršni segmenti u kombinaciji sa blankovima surf štapova daju daleko najbolje rezultate.Kontra mora biti snažna ali ipak odmjerena kako ne bi došlo do trganja usni koje su u ovo doba godine, kako smo već rekli, nešto mekše nego inače.

I koliko god bile inertne u primanju ješke i odvlačenju, u borbi tijekom zamaranja nisu ništa manje borbene nego ljeti. U zavisnosti od veličine ribe i otpor je drukčiji, no generalno gledano u lov bez oprare definitivno nema smisla ići. Podlanicu od kilograma ćete možda i izvući na rivu, ali onu od šest, bez oprare sigurno nećete.

KAKO PREPOZNATI GDJE IMA PODLANICA

Vrijeme kad se podlanice pojave svake je godine malo drugačije. Jedne je godine to već početkom prosinca, a sljedeće tek oko Božića.Da stvar bude zanimljivija, prvi se slučajnu ulovi uglavnom kriju, no informacije o ulovima ipak procure već nakon nekoliko dana i tada se rive doslovno preko noći ispune ribolovcima.

Vidite, taj se ribolov odvija tijekom noći i ta noćna idila traje nešto manje od mjesec dana nakon čega se podlanice na jednako tajanstven i ničim najavljen način jednostavno povuku.Surf postave, tripodi, indikatori i kante sa ješkom tada nestanu, a od cijele gomile ribolovaca ostane samo nekoliko lignjara koji sa svojim oitama pretražuju more donedavno puno podlanica.

Stoga, ako nemate nikoga da vam dojavi da je počelo, prošetajte po rivi i lokalnoj đigi barem svaku drugu večer. Štapovi zabačeni u more i gomila taktički raspoređene opreme jasan su pokazatelj otvorenja zimske sezone lova na podlanicu.

Naravno, ako bilo koga od prisutnih ribolovca na rivi pitate ima li ribe, svaki će vam odgovoriti da je tu iz gušta, a ne zbog ribe.Ako ih upitate da li im je možda hladno, unatoč činjenici da se temperatura možda kreće oko nule i da puše bura ili sipi kiša reći će vam da su sve to zanemarivo male nepogodnosti i da im je puna kapa toplog stana, fotelje i omiljene serije. Ostanete li dovoljno dugo da dočekate i griz i izvlačenje ribe, više nitko neće vama htjeti razgovarati.

Naravno, iduću večer je na vama red da drhtureći i čekajući na potez zimske podlanice jednako negirajući odgovarate na pitanja novih znatiželjnika.