Iako u nazivu imamo znanost, otvoreni smo za suradnju s građanima

Što bi grad bio bez povijesti? Što bi povijest bila bez materijalnih dokaza? Što bi takvi dokazi bili bez Znanstvene knjižnice? Konačno, čemu bi svjedočili kada ne bi bilo njenih vrijednih uposlenika koji otvaraju ta ogromna vrata prošlosti i daju na uvid današnjici. Jedan od njih je Tomislav Blažević, dipl. knjižničar Znanstvene knjižnice pri zadarskom Sveučilištu gost je Umbertu Piasevoliju u „Điru po Kalelargi“.

Iako mu je 40 godina tek, dijete Voštarnice Tomislav Blažević - kao i mnogi njegovi vršnjaci - proživio je rat ali onaj Domovinski, a u izravan kontakt s gradom došao je u vrijeme kada se Zadar stubokom mijenjao, kao što je to radio u svakom poraću.

Svoje stalno radno mjesto pronašao je u Znanstvenoj knjižnici koja inače slavi 170 godina postojanja pa ne krije zadovoljstvo što je knjižnica postala iznimno bogata riznica šarolikih svjedočanstava povijesti.

- Imam privilegij raditi na mjestu koje, osim knjiga, čuva pergamene, muzikalije, grafičke prikaze povijesti, zemljopisne karte i razglednice, materijale koji nerijetko završavaju u znanstvenim radovima ili ih posuđuju muzeji. Imamo neke primjerke u arhivu koji su rijetkost i u Europi – ističe posebnost zadarske Znanstvene. Vrijedi istaknuti da je nakon Drugog svjetskog rata Zadar bio ruševina iz kojih su se svjedočanstva donosila u Sabirni centar, a iz kojeg je dosta materijala pristiglo u fond Znanstvene knjižnice. To je bilo posebno plodno doba za arheologe pa i brižne sakupljače građe iz znanstvenih krugova.

- Zahvaljujući tome imamo jako raznolik fond, samim time dostupni smo na sve upite i teško nas se uhvati nespremnima – samouvjereno će Blažević dodajući kako je određena građa digitalizirana pa time dostupna na internetu. što znači da ne morate fizički dolaziti u grad. Samo uđete u digitalni repozitorij i nek' pretraga počne.

Studio za snimanje zvučnih knjiga pak obol je Znanstvene slabovidnim i slijepim osobama, ali i djeci s poremećajima čitanja i razumijevanja štiva, što je vrlo koristan sadržaj za npr. disleksičare.

Imamo žarulju

Navodno vječno rivalstvo između Zadra i Šibenika vrti se oko jedne žarulje i vječnog pitanja gdje je prva zasjala. Priča ide ovako; Kada je car Franjo Josip posjetio Zadar 1875., iz njegovog broda do Teatra Verdi na Kalelargi protezao se veliki kabel i njime je struja stigla u to kulturno zdanje. Tada su građani po prvi puta vidjeli kako izgleda teatar pod rasvjetom. Tadašnji gradonačelnik Zadra je entuzijastično prihvatio zov suvremenosti te je dao zeleno svjetlo za izgradnju mini-elektrane čime je struja potekla kroz cijeli Poluotok. Šibenik se pak napajao strujom sa slapova Krke, no prva žarulja ipak je zasjala u Zadru.

- Mjesto radnje bio je Narodni trg i prigodno na Silvestrovo svečano je inaugurirana u svjetlost prva velika bijela kugla te je slavlje moglo početi - opisuje naš gost trenutak prve žarulje u gradu dodajući kako postoje zapisi i fotografije koje svjedoče tom događaju.

Britanac dao oblik zvoniku Stošije

Zvonik Stošije trebao je imati ravni krov kao npr. firentinski zvonici, ali je ipak dobio drugačiji oblik. Tomislav Blažević i o tome više zna jer je te podatke predstavljao javnosti prije nekoliko godina.

- Sam zvonik se dugo gradio u vrijeme renesanse da bi stao kod prvog kata uslijed turskih napada i obrane grada. Tek u 19. stoljeću kreće ideja da se dovrši na tri kata. Ravni krov bila je tzv. talijanska opcija koju je zagovarao projektant i sugrađanin Bartolomeo Tamino, ali tu vrstu zvonika nije prihvatila bečka vlast jer je nedostajala dalmatinska komponenta. Kako projekt nije prošao, britanski povjesničar i arhitekt Thomas Graham Jackson je imao ideju da zvonik izgleda slično onom katedrali na Rabu. Na kraju je taj prepoznatljivi gradski simbol sukus mnogih arhitektonskih rješenja iz Dalmacije.

Zadarski mir

Izborom iz fonda Knjižnice, kojim se predstavljaju najvažnija znanstvena djela koja govore o razdoblju povijesti Zadra u 14. stoljeću, obilježena je 655. godišnjica potpisivanja Zadarskoga mira, tog prijelomnog datuma u prošlosti grada. Kako je od zamisli došlo do realizacije?

- Ravnateljica je kliknula na moju ideju za oživotvorenjem izložbe, a kako bio je izdan najnoviji Zbornik na prigodnu temu bilo je od velike pomoći. Ako ćemo općenito, sve znanstvene institucije u gradu imaju dokaze o događajima oko Zadarskog mira i to znanje je vrlo dostupno. Treba nam samo sluh građana – poziva naš gost na informiranje o tom teškom povijesnom vremenu srednjeg vijeka za Zadar u kojem je prvo nastupio zadarski procvat kao luke za tranzit iz širokog zemljopisnog pojasa od dalmatinskog zaleđa do austro-ugarskih krajeva, da bi nakon toga Mlečani razorili grad i stavljaju ga pod svoju čizmu, a povijest se nastavlja u nemirnom tonu punom preokreta.

Sveti Šime i njegova škrinja uskoro dostupniji

Škrinju svetog Šime darovala je kraljica Elizabeta, a na škrinji su isklesani prizori dolaska kralja Ludovika kao i kulise tadašnjeg vremena što je sjajan dokument vremena.

- Škrinja je prvorazredni spomenik nulte kategorije i danas se ne zaobilazi kada se dođe u Zadar – ističe Blažević, a nameće se pitanje zašto zadarska kulturna baština nije dostupna turistima na uvid kao što je to primjer u talijanskim turističko-kulturnim središtima. Pitanje radnog vremena stiže na red postupno, optimistično će Blažević

- Videonadzor, uspostavljanje drugačijeg pristupa funkcije crkve i postupna organizacija ljudi vodi k tome da će se takav biser povijesne i crkvene umjetnosti moći pogledati. Obnavlja se pročelje crkve kao i zvonika pa će i radno vrijeme doći na red - ističe dodajući kako veliki doprinos zanimanju turista daju zadarski turistički vodiči koji surađuju sa Znanstvenom knjižnicom.

 Neočekivana znanstvena avantura

Pikanterije iz Znanstvene knjižnice više nalikuju na one muzejske. Postoje naime ture za turističke vodiče koje ljude ostavljaju bez daha:

- Vodili smo ih kroz samo spremište knjižnice, a nekad se zadržimo tamo po dva sata jer imamo prebogat fundus. Nitko nije svjestan gdje ulazi, a kada iziđu van ostanu začuđeni gdje su bili – reći će knjižničar koji je otvoren i za građane željne putovanja kroz vrijeme.

 

  Multitasking u svijetu prošlosti

Naš gost sigurno ne pati od viška slobodnog vremena. Priča o tome čime se sve bavi i što ga čeka

Aldine, izbor tiskarskih rariteta iz Fonda Znanstvene knjižnice zadarskog Sveučilišta u sklopu projekta Zagrli Zadar, još je jedan izazov.

- Zamišljena je bila kao kuriozitet naše knjižnice i potpuno je stručnog tipa. U fokusu izložbe bila su tiskarska djela Alda Manuzia i te su knjige bile prvorazredno tiskarsko otkriće. Do tada su knjige bile ogromnog formata dok su ove bile inovativne i lakše za čitanje, bliže današnjim formatima. Obilježili smo izložbom vrijeme kada su u Zadru bile podignute utvrde i bastioni i tako smo spojili obljetnicu 170 godina Znanstvene knjižnice te obojili događaj štihom venecijanske baštine-

Radio je i na projektu obljetnice 300 godina od dolaska Arbanasa opisujući način predstavljanja tog događaja s povijesnim turbulencijama koje su doticale i njih samih. Izložba je za nama, ali zanimanje sugrađana je bilo dosta dobro pa se nada Tomislav novim radnim pobjedama. Ističe Juru Šanga kao neumornog i strastvenog zaljubljenika u Zadar s kojim surađuje te poziva sugrađane koji u slučaju da pronađu neku fotografiju, tekst ili bilo koji dokaz o drevnom Zadru umjesto da materijal ostave da skuplja prašinu, okrenu broj Znanstvene knjižnice.

 

 Žilav i izdržljiv je naš grad

Za kraj, Tomislav Blažević ističe da ga kod Zadra fascinira žilavost, izdržljivost i snalažljivost jer je kroz prošlost grad znao biti pokraden, nešto je i od materijala nestalo pa završilo u inozemstvu, no postoje domicilni zaštitnici kulturne baštine koji su bili uvijek spremni sačuvati dokumentarističku jezgru. Ruku su mu dali brižni građani koji su nakon 1945. osjetili potrebu sačuvati povijest grada bilo kao fotografiju, knjigu, napis. Knjižničar Blažević smatra kako Znanstvena knjižnica ne robuje stereotipima o znanosti iz sterilnih uvjeta te apelira još jednom da se ne smije zapustiti baština i da se kao nekada građani jave Znanstvenoj knjižnici s eventualnim dokazima koji bi se mogli pokazati raritetima.