Ironija,satira i humor u književnosti. Sasvim neozbiljne knjige s polica Gradske knjižnice.

U skladu sa središnjom temom ovogodišnje manifestacije "Zadar čita",Darko Blažević iz zadarske Gradske knjižnice za ovo mjesečno gostovanje u Jutarnjem programu Radio Zadra odlučio se za knjige koje će nam, ako ne izmamiti glasan smijeh, onda osmijeh sigurno.

Evo njegovih preporuka: 

Max Bunker (Luciano Secchi) i Magnus (Roberto Raviola) – Alan Ford

„Alan Ford“ je jedan od glavnih likova talijanskog strip serijala o pustolovinama skupine tajnih agenata (Grupe TNT) čije su (ne)zgode prikazane kroz humor i parodiju. Kad je prvi put objavljen 1969. godine, u svijetu humorističnog stripa „Alan Ford“ bio je potpuna novost. Strip pun bravuroznih i duhovitih scena u kojem nam autorski dvojac prikazuje društvo kakvo je nekad bilo, a kakvo je zapravo i danas i kakvo će vjerojatno zauvijek ostati: prepuno nepotizma, malograđanštine, rasizma, sebičnosti, klijentelizma i socijalne neosjetljivosti.

 Na samome početku publika nije prihvatila taj novitet, nakon nekoliko objavljenih brojeva i slabe prodaje autori su već namjeravali odustati od cijelog projekta, po onoj Grunfovoj „Bolje častan uzmak, nego nečastan poraz!“ Međutim, sreća im se u zadnji tren osmjehnula i publika je masovno prihvatila ovaj strip o famoznoj grupi TNT i njenim junacima predvođenim ljepuškastim, ali smotanim Alanom Fordom, te se on ipak održao na životu. I postao legenda cijele jedne generacije rođenih početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

 Tko je zapravo Alan Ford? On je samo jedan u nizu siromašnih stanovnika New Yorka, koji spajajući kraj s krajem nastoji preživjeti i pronaći posao. Igrom slučaja postaje agent grupe tajnih agenata koji su i sami tek skupina odrpanaca. Tako, osim Alana Forda, vječnog plavokosog mladića, stidljivog i naivnog, uvijek u crnoj dolce viti, čije ime krasi korice stripa, tu je cijela galerija karakterističnih likova; Broj Jedan, glava Grupe TNT, metuzalem, paralitik u kolicima koji zna sve o svemu i svakome i sve ima zapisano u svojoj maloj crnoj bilježnici, uz poruku svojim agentima „Ako želite pobijediti u trci, morate prvi proći kroz cilj!“ ili „Tko izgubi dobitak, dobije gubitak!“, a može i ova: „Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega!“ Uz njega je uvijek njegov papagaj Klodovik. Slijedi Bob Rock, iskompleksiran zbog niska rasta i velika nosa, uvijek sa škotskim ogrtačem i uz psa Nosonju. Sjajna je scena njegovo grudanje s klincima kao i izreke „Bolje živjeti sto godina kao bogataš, nego sedam dana u bijedi!“ ili „Bolje je biti bogat nego ne biti!“ Zatim Sir Oliver, engleski plemić dugih prstiju koji nikada ne propušta priliku da svoje ruke zavuče u tuđe džepove, znan po izjavi koju mnogi koriste: Halo Bing, kako brat? I ono „Cijena? Prava sitnica!“ Tu je i debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan znan po onoj „Kad ti kuća gori, a ti se ogrij!“, a danas samo naslonjač Jeremiji, starcu koji pati od svih mogućih bolesti, stvarnih i nestvarnih, znan po tom što mu je „čir sa dvanaesterca prešao na trinaesterac“, te koji zajedno sa debelim Šefom vrijeme provodi spavajući u Cvjećarnici, glavnome sjedištu Grupe TNT. Tu je zatim i Grunf, nekad njemački pilot u Drugom svjetskom ratu, sada tek izumitelj stvari koje nikome nisu potrebne, „Avion je letio, sve dok nije sletio!“, a s par centi koje mu Broj Jedan daje za nabavku materijala sastavlja raznolika prijevozna sredstva koja traju toliko koliko i vrijede. Grunf je poznat i po svojoj kapi, uniformi pilota i nesuvislim parolama koje su ispisane na majicama koje nosi, poput, “Tko spava nije budan” ili “Tko hoda ne trči”.

Alan Ford je bezvremensko štivo. Čisti spektakl! Sve vas koji ste itekako upoznati s ovim remek djelom devete umjetnosti pozivam da iznova uživate u poznatim epizodama, no ovaj put u velikom formatu, u novom ruhu u izdanju Libellusa i sa sjajnim, nezamjenjivim prijevodom Nenada Brixiya koji je uvelike zaslužan za uspjeh ovog stripa. A onima koji se sada po prvi put susreću s Alanom Fordom iskreno zavidim.

Sacha Naspini – Reci mi sve

Šezdesetsedmogodišnjoj ženi u provinciji Toskane nakon pedesetak godina braka iznenada umre muž, hraneći svinje. Ona prihvati gubitak bez posebnog osjećaja tuge, a utjehu pronađe u druženju s – kokoši. Toliko je osamljena da ne može spavati, jesti, disati, živjeti... Neočekivani spas pronalazi u kokoši jer, ako je ona s njom u spavaćoj sobi, u kavezu na noćnom stoliću pored kreveta, ona spava snom pravednika. Kad jednog dana njezina ljubimica oboli, zahvaćena paralizom, Nives će se telefonskim putem obratiti mjesnom veterinaru Lorianu. Njihov razgovor potrajat će satima i kroz njega će njih dvoje rekapitulirati svoje živote, svoju zajedničku prošlost. Otkrivaju se ponori izgubljenih ljubavi, tajne, teška otkrića i propuštene prilike.

Možda vam se čini da je ovo otkačena, crnohumorna priča, ali to nije tako. Zapravo je to topla priča o životu, ljubavima, o onima koje mi volimo i onima koji vole nas, kao i o točno pogođenoj tezi da neke stvari u životu shvatimo prekasno. Prepričavati bilo što od ove priče značilo bi pokvariti užitak čitanja, jer ovdje svaka nova stranica donosi novi obrat dok pred očima čitatelja raste priča o životu jedne žene, ali i ljudi oko nje, o ljubavima jedne generacije, o neispunjenim snovima...

Iznenađenja u toj priči nemoguće je nabrojiti, a sva ona dokazuju da naoko mirni i “obični” životi kriju velike strasti, nade, razočaranja. Toplina te priče ono je na što čitatelj doslovno reagira cijelim svojim bićem, baš kao što se od srca smije nad nekim stranicama, i to ne samo onima o kokoši, koja živa i zdrava dočeka kraj priče. Stil Sache Naspinija plijeni jednostavnošću, čini se da mu za najveće životne istine treba tek nekoliko dobro uobličenih rečenica i stoga se treba nadati da će izdavačka kuća Profil nastaviti izdavati njegova djela.

Sacha Naspini, talijanski pisac, urednik, umjetnički direktor i scenarist, rođen je 1976. u Grossetu. Dosad je objavio četrnaest romana te velik broj kratkih priča. Njegove su knjige objavljene u dvadeset šest zemalja uz velike pohvale kritike i čitatelja te ga se smatra jednim od najtalentiranijih suvremenih talijanskih pisaca.

Dolly Alderton – Sve što znam o ljubavi

„Sve što znam o ljubavi“ knjiga je britanske autorice Dolly Alderton koja je 2018. proglašena najboljom autobiografijom u Velikoj Britaniji. Ova autobiografija je zapravo knjiga o odrastanju moderne žene u moderno doba - i svemu što nose dvadesete. U toj autobiografskoj prozi slikovito pripovijeda o zaljubljivanju, hrvanju s problemima mladalaštva, traženju posla, priređivanju katastrofalne kućne zabave na temu Rod Stewarta, opijanju, odbijanju partnera, lošim spojevima, dobrim prijateljima i na kraju o spoznaji da ste dovoljni sami sebi.

Kroz osobne priče, satirična zapažanja, male kulinarske recepte i druge zanimljivosti nastao je tekst koji mogu čitati pripadnici svih dobnih skupina. Ovaj uradak o ljubavi govori o socijalnim, emocionalnim i psihološkim borbama u ranoj odrasloj dobi uz sve moguće neizvjesnosti. Uspomene ove britanske autorice, inače novinarke i nekadašnje kolumnistice novina Sunday Times, na odrastanje uz MSN chat, loše spojeve, još gore zabave, prva pijanstva i pogreške u dvadesetima. Ipak, ponad svega, u njezinim se uspomenama oslikava oda ženskom prijateljstvu. Hrabro iskreno, Alderton dokumentira svoj dosadašnji život, odrastanje i prijateljstva, ljubavne i seksualne veze, tulumarenja, stanodavce noćnih mora, snalaženja u poslovima i suočavanja s gubitcima, bol u srcu i poniženja. Humoristično i ponekad šokantno, ali toplog srca i optimistično.

 Knjiga je kombinacijom humora, neobičnog pristupa svakodnevnim temama i iznošenjem zanimljivog autoričinog iskustva zaslužila titulu najbolje autobiografije 2018. godine u Velikoj Britaniji. Nedavno je ova knjiga ekranizirana te se na streaming platformama može gledati serija istoimenog naziva koju već zovu - Seks i grad našega doba.