Kada čujete Olivera na radiju a mislite da pjeva samo vama to je znak da je velik

U susret tradicionalnom koncertu "Trag u beskraju" kojim se glazbenici prisjećaju Olivera Dragojevića, od čijeg odlaska je prošlo sedam godina, prisjećamo se i onoga što je značio ne samo ljubiteljima glazbe već i kolegama a to odobravanje od publike, struke i kolega u isto vrijeme, i nije tako česta pojava na sceni. No, Oliver je činio razliku.

U Veloj Luci, gdje je počelo 7. izdanje Traga u beskraju  posvećeno našem legendarnom pjevaču, nedavno je predstavljen koncept memorijalne zbirke Oliver Dragojević što je ujedno korak prema otvaranju muzeja Oliveru u čast.

Dio građe već je prikupljen. Procjenjuje se da bi negdje polovicom 2026. godine mogla biti posložena cijela zbirka u kojoj će predstavljen dio privatnog, ali i glazbenog života Olivera Dragojevića.

- Kada smo krenuli, nismo znali ni u što se upuštamo, ni kako će biti i koliko će to trajati, ali nakon sedam godina, čini mi se kao da je ovo sve skupa bilo jučer. Svaku godinu mislimo tko će ponoviti, tko će dati neke nove ideje, ali Oliver nam uvijek da nova događanja. Imamo memorijalnu zbirku, predstavljanje novog albuma, centralu večer i kasnije imamo još večer jazza, Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić i glumci za Olivera. Imamo jako bogat program i ovu godinu i mislim da svatko tko dođe u Vela Luku neće požaliti, rekao je Vinko Barčot,  iz Vela Luke.

Povezalo ih je more.

- Uvijek sam prema njemu osjećao jedno strahopoštovanje po pitanju glazbe, ali bili smo jako dobri. Oliver je bio svjetski čovjek, a isto je tako bio jedan od nas. Imali smo tu zajedničku ljubav, more koje nas je spajalo, gdje smo uživali u njemu i sve skupa se nekako događalo spontano, nastavio je Barčot dodajući kako na taj način svi mi se odužujemo Oliveru:

- Kao narod skloni smo nekoga bagatelizirati. Mi znamo koga smo imali, cijenimo to, i tako mu vraćamo za sve ono što je napravio za nas. Oliver je jedan i neponovljiv.

 Inicijalna ideja inače, krenula je od općine Vela Luka i obitelji Dragojević, koja je prije nekoliko godina donirala gotovo 300 fizičkih predmeta, koji čine osnovu građe. Osim toga, gotovo tisuću fotografija, privatnih filmova, potpuno ekskluzivnih stvari koje nitko do sad nije vidio i neće prije nego što budu u centru. Kreativni tim kojeg Barčot  koordinira bavi se već mjesecima i godinama pretraživanjem različitih televizijskih arhiva, novinskih arhiva, privatnih arhiva Oliverovih suradnika, da bi ispričali cijelu priču koja je naravno složena, ali fantastična, istaknuo je Milan Majerović Stilinović, kreativni koordinator koncepcije postava Memorijalne zbirke Olivera Dragojevića.

Ono što Olivera izdvaja su brojna poznanstva i prijateljstva koja je ostvario sa kolegama, onima s kojima je snimao duete, a takvih je nebrojeno. Nije bio "težak " za suradnju, s nekima je kliknuo doslovno sudbinski, od Gibonnia do Zorice Kondze, i do te mjere ostavio trag u beskraju njihovih duša da i danas misle kao uostalom i svi, kada ga čuju na radiju, da pjeva samo njima.

Oliver je svojom jednostavnošću naprosto plijenio. Takav je bio u životu i na sceni. Spontan, pomalo dječački razigran i kao takav autentičan. Tomislav Bralić i Klapa Intrade svoje prve korake uz Olivera napravili su još davne 1990.

- Bili su to počeci naše suradnje. On nam je bio uzor, svi smo učili od njega fiorete, rašpe i ostale izraze tehnike vokalnog izražaja. Uvijek je bio spreman dati ruku kolegama i to je činio nesebično, kaže Bralić koji je i sam sa Oliverom snimio duet " Škrinja ljubavi" kao vječnu uspomenu na splitsku legendu.

Bralić se prisjeća brojnih nastupa klape sa Oliverom i prepričava kako kako su uživali u njegovom vedrom duhu i šalama koje su jednostavno curile iz Olivera.

- Bio je čudo smišan čovik. S njim se bio gušt negdje putovati i sjediti. Nikad nije patio od skupih jela i pića. Nije vozio luksuzna auta niti mario za skupa odijela. Volio je sve što i obični ljudi i zato što je bio normalan bio nam je najbolji i najveći.

Na mladima svijet ostaje..čuvena je izreka koja se može primijeniti na još jednog Zadranina na koga je Oliver ostavio duboki trag. Jure Brkljača upravo Oliveru i njegovim pjesama, kako kaže, zahvaljuje probitak na scenu sa prvog hrvatskog Voice-a. Imao je sreću upoznati svoga idola i odmah su otpočele priče koliko sličnosti ima u njihovim glasovima i izvedbi kako su mediji odmah raspisali a publika primijetila "ono nešto" u Jurinom stilu.

- Sjećam se kako mi je Oliver rekao da mi nemamo isti glas nego imamo onu rašpu u glasu koja prenosi istu emociju prema publici, kaže Jure koji Olivera vidi kao svog mentora i sada kada ga fizički nema jer njegov stil je neponovljiv i unikatan.

Zbog svoje jednostavnosti Olivera su svi smatrali "svojim", a takav dojam može ostaviti samo netko velik a vrijeme pokazuje koliko živi i dalje sa veličanstvenom glazbom koju nam je ostavio.