Kada je Zadar živio uz more, kavane i Kalelargu...

Nedavno je u Điru po Kalelargi Radio Zadra gost bio povjesničar Marin Banović. O Zadru uronjenom u mediteransku prošlost razgovarao je s domaćinom Umbertom Piasevolijem.

Piasevoli: Imate čast da upravo jutros program Radio Zadra kreće iz novog prostora, ovdje u srcu zadarskog Foruma, blizu Kalelarge. Vjerujem da će vam i s te strane biti ugodno. Obično razgovor volim započeti od djetinjstva. Vi nam stižete iz Osijeka, ali vaša poveznica sa Zadrom počela je puno prije dolaska na studij.

Banović: Jest. Obiteljska poveznica i ljetovanja od djetinjstva na ovom dijelu naše obale učinili su svoje. Dobro sam upoznat s ovim krajem, dio obitelji je ovdje smješten i Zadar mi je oduvijek bio blizak.

„Zadar je za mene bio grad povijesti i Mediterana“

Piasevoli: Dakle, još kao dječak ljeti ste boravili u Zadru. Kakvi su vam bili prvi dojmovi?

Banović: Čarobni. Za mene je to bio veliki grad – grad povijesti, starina, monumentalnih crkava i stupova. Mediteran u punom smislu riječi. Mislim da samo ime Zadar dovoljno govori samo za sebe.

Piasevoli: Vjerojatno je upravo to utjecalo da kasnije upišete studij povijesti na Sveučilištu u Zadru.

Banović: Tako je. Studij sam upisao 2013. godine, završio ga u roku, a diplomsku temu posvetio sam pomorskoj povijesti Zadra, koja je još uvijek velikim dijelom neistražena. Tu sam pronašao svoj istraživački interes i počeo graditi akademski identitet kroz mediteranske i jadranske teme.

Povijest nije romantika nego znanstvena disciplina

Piasevoli: Vaš diplomski rad nosio je naslov „Trgovina kao modus vivendi zadarske regije u 18. stoljeću“. Koliko je teško, kao povjesničaru, vratiti se u to vrijeme i pokušati ga razumjeti?

Banović: Vrlo teško. Povijest je znanstvena disciplina i zahtijeva objektivnost. Najteže je ne projicirati vlastiti mentalitet i suvremena iskustva na ljude iz prošlosti. Moramo pokušati „obući njihove postole“, razumjeti njihov svijet. A taj svijet bio je potpuno drugačiji od našega.

Piasevoli: Često se kaže da pobjednici pišu povijest.

Banović: Pišu je, svakako. Ali povijest nas isto tako uči da istina na kraju ipak izađe na vidjelo. Nekad ranije, nekad kasnije.

Zadar kao lučki grad i trgovačko središte

Piasevoli: U 18. stoljeću Zadar je imao snažnu trgovačku ulogu. Je li trgovina bila dominantno pomorska?

Banović: Primarno pomorska, ali nijedna luka ne postoji samo zbog mora. Zadar je bio oslonjen na veliko kontinentalno zaleđe. Karavanama su u grad stizale robe iz Bosne, Srbije, Podunavlja, Makedonije pa čak i udaljenijih krajeva, a zatim su brodovima odlazile prema prekomorskim zemljama.

Piasevoli: Dakle, Jadran je bio poveznica među kontinentima?

Banović: Upravo tako. Važno je razumjeti da je tadašnji Zadar bio pravi lučki grad. More je bilo sastavni dio identiteta grada – mornari, brodovi, trgovina i luka bili su svakodnevica. Danas je to mnogo manje izraženo.

Kako je kava osvojila Zadar

Piasevoli: Ovoga tjedna održali ste vrlo zanimljivo predavanje o povijesti kave i zadarskih kavana. Interes je bio velik.

Banović: Vjerojatno zato što svi pijemo kavu. Ona je dio naše svakodnevice pa ljude zanima kako je izgledala kultura ispijanja kave nekada.

Piasevoli: Pretpostavljam da su se prve kavane nalazile uglavnom uz Kalelargu i Narodni trg.

Banović: Tako je. To su bila glavna društvena i komunikacijska središta grada, mjesta okupljanja elite i javnog života.

Piasevoli: Kava je tada ipak bila luksuz.

Banović: Svakako. Dolazila je iz dalekih krajeva, transport je bio skup, a uz to je predstavljala i kulturološki šok za Europu jer je dolazila iz islamskog svijeta. Nutricionistički nije bila nužna, ali je ipak osvojila ljude.

Prve kavane u Zadru i utjecaj Venecije

Piasevoli: Spomenuli ste da je Zadar u mnogočemu slijedio Veneciju.

Banović: Venecija je bila grad-model. Zanimljivo je da je u Banja Luci kavana postojala još u 16. stoljeću, gotovo 150 godina prije prve zadarske kavane. Međutim, Zadar je kulturne trendove ipak primao iz Venecije, a ne iz Osmanskog Carstva.

Piasevoli: Gdje ste pronalazili podatke o zadarskim kavanama?

Banović: Prvenstveno u Državnom arhivu u Zadru, ali i u Archivio di Stato di Venezia u Veneciji. Tamo sam pronašao brojne podatke o trgovini kavom, brodovima, trgovcima i samim kavanskim prostorima.

Piasevoli: Kako su te kavane izgledale?

Banović: Neke su bile vrlo mondene. Primjerice, kavana Dominika Markokija imala je ogledala, raskošne zavjese, kristalne čaše i luksuzni namještaj. Mnogi današnji ugostiteljski objekti mogli bi im pozavidjeti.

Kavana kao prostor slobode

Piasevoli: Jesu li tadašnje kavane bile slične današnjima?

Banović: Ne baš. Današnji kafići nisu izravni nasljednici kavana. Stare kavane bile su puno više od mjesta za ispijanje kave – bile su društvene institucije. Ondje su se čitale novine iz cijele Europe, vodile rasprave, upoznavali trgovci i putnici. Mogli ste čuti talijanski, hrvatski, njemački i mletački dijalekt.

Piasevoli: Dakle, bile su svojevrsni centri javnog života?

Banović: Apsolutno. Moglo bi se reći da je upravo u kavanama otvoren jedan novi prostor slobode javne rasprave.

„Zadar ne treba izmišljati svoju priču – on je već ima“

Piasevoli: Koliko se Zadar promijenio od vremena kada ste ovdje dolazili kao dječak?

Banović: Značajno. Ima puno pozitivnih promjena, ali i prostora za napredak. Smatram da budućnost grada ovisi o tome koliko ćemo graditi na vlastitoj baštini i identitetu. Zadar ne treba izmišljati svoju priču – on je već ima. Samo ju trebamo osvijestiti i dostojanstveno ispričati, ne samo turistima nego i nama samima.

Piasevoli: Gospodine Marine, hvala vam na dolasku u studio Radio Zadra. Želim vam ugodan ostatak nedjelje i puno uspjeha u daljnjem radu.

Banović: Hvala vama na pozivu. Velika mi je čast biti prvi gost u Điru po Kalelargi u ovom novom prostoru. I to je lijep znak da se život vraća u grad.