Turist je zaplakao kada je vidio kuću zadarskog umjetnika Jose Špralje

Zadranka Vlatka Pehar, najbolja turistička vodičica za 2023. također ima puno toga kazati o povijesti grada jer joj je to struka s iznimnim naglaskom na kulturni turizam.

Vlatka se iz Švicarske vratila u Zadar s tri godine a u Zadru je išla i u vrtić i u osnovnu i srednju školu te na koncu diplomirala na zadarskom Sveučilištu. 

Prije Domovinskog rata na mjestu današnje Kneževe palače pohađala je Glazbenu školu i odlazila u Gradsku knjižnicu, a kada bi nakon škole izišla na Kalelargu:

- Ona je bila puna, vrvila je s toliko ljudi, toliko Zadrana... Uvijek smo poslije nastave đirali po Kalelargi, to je bila obvezna ruta. Sjeli bi na koncu u kafić Central koji bi okupljao brojne sugrađane,  ističe naša sugovornica koja će za sebe reći da je turistička vodičica postala s pet godina kada je obiteljskim prijateljima iz Njemačke u šetnji gradom pokazivala sv. Donat, katedralu i sve znamenitosti koje i danas kao licencirani vodič pokazuje gostima iz svijeta.

Turistički vodiči su prvi kontakt stranaca s gradom koji posjećuju i često u pamćenju nose sa sobom ono što i kako im je vodič prepričao o mjestu kojeg posjećuju.

- Možemo biti ponosni na muzejsku građu koju baštinimo kao i zlato i srebro grada, jedinstvena je to sakralna izložba u cijeloj zemlji kao i Muzej antičkog stakla jedinstven u svijetu, a da ne govorim o drugim muzejima. Vodila sam  nedavno njemačkog novinara koji je bio oduševljen obnovljenim kompleksom crkve sv. Nikole.                       

Baka Šanta

Da Zadar ne čine samo spomenici već i ljudi, dokaz je priča o baki Šanti s Belafuže koja je čuvala Vlatku kao malu djevojčicu i koju je ona doživljavala kao svoju baku. Dotična gospođa bila ja majka zadarskom kiparu Ratku Petriću -Guerinu:

- I danas skroz svoje ture volim pokazati sva djela koja nam je ostavio, a njegov je kip Krešimira Ćosića koji se nalazi ispred dvorane Višnjik. Još uvijek živim nasuprot te kuće pokojnog Guerina i bake Šante i bilo bi pravo čudo, ali i red da Grad kupi tu kuću. Bila bi to velika kulturna baština za Petriće i Belafužu ali i za grad, kaže Pehar.

Prisjetila se sugovornica i profesorice umjetnosti iz srednje škole Živke Radas i profesora Pavuša Vežića te mentora Mira Jurića koji ju je preusmjerio prema zanimanju kojim se danas bavi. Postoje, međutim, i danas povijesni detalji o gradu koji nisu jasni sugrađanima koji žive u srcu grada.

- I danas se zna dogoditi da Zadrani misle kako je stup srama na Trgu Petra Zoranića a on je zapravo na Forumu.

Govorila je i o kulturnim pikanterijama svojstvenim samo Zadru, npr. zadarskom tipu prozora.

- Primjerice u Ulici Borelli, tamo se nađu primjerci s dva dupina koja piju iz izvora vode. Nemamo nažalost više takvih detalja jer je neka baština nakon bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu izbrisana, 65 posto baštine je nestalo.

Zvonik sv. Stošije još je jedna atrakcija do koje se može doći stepeništem, ali je i nedavno bila adrenalinska zabava jednom poznatom influenceru kojeg često angažiraju strane turističke zajednice u promociji raznih destinacija.

- Nije se popeo do anđela ali jest na ogradu. Prije nego je to izveo upozorio je turiste da se ne preplaše. Bio je to opasan poduhvat ali je vrijedilo truda jer je snimio prekrasne kadrove kojim je promovirao Zadar u svijetu.

 Joso Špralja

Kada se premjesti na lokaciju Arsenal, dolazi se do kuće-muzeja koja je u vlasništvu pokojnog Jose Špralje, zadarskog umjetnika koji je i u Kanadi ostavio traga.

 - Kada sam grupi turista iz svijeta objašnjavala tko je gospodin Špralja bio i koliko je napravio za Zadar, ali i da je živio u Kanadi te u Torontu otvorio riblji restoran, jedan je gost iz Kanade počeo plakati. Sjetio se, naime, da je s pokojnom suprugom jeo upravo u tom restoranu i to ga je vratilo u mladost, prepričava naša gošća koja tim povodom izražava sućut obitelji jer je prije koji dan preminula Elena, kći Jose Špralje.