Legendarni "tonac" Radio Zadra prvi je uhvatio zvuk zadarske atrakcije

U nedjeljnom Điru Kalelargom s Umbertom Piasevolijem ovoga je puta gostovao Zoran Gugić, umirovljeni ton majstor HRT Radio Zadra koji je kroz bogatu karijeru ostavio trag na brojnim poljima i događajima. Razgovor naravno nije bio posvećen isključivo njegovom radnom vijeku i kolegama, već i životu u Zadru, njegovoj staroj jezgri, a koja je u vrijeme njegove mladosti bila puna života. 

Drago mi je da je Radio Zadar gdje sam proveo 41 godinu opet na Poluotoku - kazao je uvodno Zoran Gugić podsjećajući kako je cijela priča krenula još iz Tehničke škole koju je i sam pohađao.

- 68. godine krenuo sam u prvi razred tadašnje Tehničke škole, praksa je bila obvezna, tako da sam ja prvu praksu, mislim 69. godine, odradio na Radio Zadru , gore na šufitu gdje su bile prostorije, bile su tri prostorije, male, studio je bio napravljen od šperploče i samo je dvoje ljudi tu moglo sjediti i sve je bilo obloženo spužvama.

Gugić je rođen u Sarajevu gdje je živio do 13 godine zbog očeva posla. Otac mu vuče korijene iz Vele Luke, a kako im želja bila život na moru, odabrali su Zadar. - Nismo imali veze sa Zadrom, ali od prijatelja smo čuli kako je to grad lijep za život, koji se počeo obnavljati, iako je još bio u ruševinama, tako da smo 63. godine doselili u Zadar, na Poluotok, u zgradu pokraj Tankerske, gdje su se nekada izdavali pasoši, to će znati stariji Zadrani, tako da sam ja dijete Poluotoka - kazao je Gugić za prijatelje i kolege poznatiji po nadimku Kizo.

Prvi koš na Poluotoku i rivalstva

- Da to je bilo dvorište, prije sve to tako nije zvalo, sada čujemo da ga zovu Bronx, to je to dvorište iza Tankerske zgrade i ondašnje milicije, svi smo bili zaluđeni košarkom u to vrijeme pa smo napravili koš, tu je bio Branko Šuljak, Tome Matulović, Ante je još onda bio mali, brat od Šuljka i još su nam neki pomogli, tako da smo napravili prvi koš i svi su dolazili tu igrati . Da bile su i tu kvartovske podjele. ako ih tako možemo nazvati, mi smo bili kao oko suda, onda ste tamo imali Varoš to je bila druga skupina i Kampo Kaštelo, bilo je rivalstva, ali najviše se igralo na Forumu koji je u to vrijeme bio raskopan. Tu smo se svi dolazili igrati, vatala, kukala, gađali smo se i kamenjem. Bilo je tu svega, ali prije svega to je bilo jedno krasno djetinjstvo svi smo bili vezani za taj Poluotok gdje su bile tri škole, tako da smo se generacijski svi poznavali.

U razgovoru za Radio Zadar, Zoran Gugić prisjetio se i tadašnjih poznatih gradskih lica, kao i odlazaka na košarkaške utakmice. Zadar je u to vrijeme igrao na otvorenom igralištu, školarci bi se tu uvijek provukli kako bi gledali utakmice ispod koša. - Sjećamo se jedne utakmice, mislim da se igralo protiv Zvezde, nastala je velika tučnjava, tada sam prvi put kao mulac bježao od tadašnje milicije, srećom, bili smo brži .

Rodbinske veze s velikim pjevačem Oliverom Dragojevićem

- Da, Oliver i ja smo rođaci po drugom koljenu, moja baka i njegova su dvije sestre, on je bio stariji, pa smo se upoznali tek kasnije u životu, kad sam već počeo raditi i snimati klape, kasnije sam napravio i prvi CD Olivera i klape Intrade kad su nastupali u kazalištu. To je bio jedan od boljih CD-ova koje smo napravili.

Mladost, ali i cijeli njegov život vezan je uz Radio Zadar, o čemu je Kizo već više puta javno govorio. Prisjetio se i svojih mladenačkih dana, đireva po Kalelargi koja je onda u večernjim satima bila puna ljudi. - MI smo uvijek stajali kod Kompasa, gdje su se skupljali glazbenici, bili smo naslonjeni na zid i komentirali smo cure koje su tu prolazile. Kalelarga bi bila puna sve do 22, 23 sata.

Prvi je snimio zvuk Morskih orgulja

- Razmišljao sam kako to napraviti, preko dana je bio žamor, pa sam odlučio to napraviti jedne noći oko ponoći, kada je puhalo jugo, stavio sam dva mikrofona i snimio zvuk orgulja. To je ušlo u neke anale, maestro Repušić tu je snimku koristio za vrijeme nekih Glazbenih večeri, stavio je to kao glazbeni motiv.

U tonskom isječku poslušajte što je još otkrio u razgovoru za Radio Zadar