Muzej zadarske košarke na stotu obljetnicu njenog postojanja u Zadru?

Što bi Zadar bio bez košarke?...pitanje je nad pitanjima. Da povijest ovog sporta kao najznačajnije stvari u percepciji modernog Zadra ne utone u zaborav, a imena igrača koji su stvarali priču ne postanu nepoznanica današnjim generacijama, pobrinuo se Krešo Butić, idejni začetnik i kolekcionar eksponata i dokumentacije koja će jednog dana krasiti Muzej zadarske košarke. Ove nedjelje gostovao je u „Điru po Kalelargi“.

Krešo dolazi s Relje, kvarta koji je po logici blizine dvorane Jazine bio prenapučen sportašima, mahom košarkašima, ali i glazbenicima, umjetnicima, u biti kao neko mjesto koje je spajalo ulaz i izlaz iz grada pa kao takvo lokacijski bilo pogodno za život. Uz to, zelenilo, otvorena igrališta i vidici, djeci su bila prozor u svijet a kreativnosti nije nedostajalo

- Bilo je dosta mališana, toliko da su se dijelili u grupe za košarku i nogomet, a također smo birali hoćemo li pripadati u grupe sportaša, umjetnika, glazbenika i tako stvarali prijateljstva, priča naš sugovornik koji sa sjetom napominje da je nekada bilo i buke i poderanih koljena kada bi se vratilo doma što je danas gotovo nezamislivo.

- Osobno bih se spasio da mi dijete dođe poderanog koljena doma jer bih znao da je bilo na svježem zraku i da se igralo, dodaje podsjećajući da - premda nije bilo igrališta za nogomet - crtali bi se golovi na zidovima ili bi dva "babulja"  poslužila svrsi.

IDEJA ZA MUZEJ

Gdje je nastala ideja za Muzej košarke pitanje je vjerojatno bez jasnog odgovora. Negdje vjerojatno u podsvijesti i kolektivnoj svijesti Zadrana koji su sa svojim igračima živjeli i proživjeli naslove prvaka obje države kao i one europske. Također i u onim „malim“ stvarima kao prikupljenim dresom prvaka Jugoslavije iz 1986. gdje se naš gost dočepao dresa Ante Matulovića pa ga poput svetinje pospremio ispod jakne da na putu do kuće ne bi "nestao".

- Priznajem, da nije bilo vjernih navijača ne bi bilo ni Muzeja. Oni su prikupljali dresove, opremu, navijačke rekvizite, fotografije, zvučne i tv zapise, novinske članke, plakate i razne slike od 1939. na ovamo. To je jako težak posao i iziskuje gotovo detektivsku predanost.

ITALIJA

Nekada je trebalo prijeći granice Italije u potrazi za dokumentima starijeg datuma. Varese, Bologna, Pavia, tek su neki gradovi u kojima Zadar zvuči moćno kada je košarka u pitanju i gdje su naši Arijan Komazec i nekadašnji trener Mršić ostavili traga. Valjalo se sjetiti i igrača koji su nosili dres Zadra i prije 1945.

- Jedan od njih je Tullio Rochiltzer, prvi reprezentativac iz redova kluba koji se svojevremeno iz Zadra zaputio za Paviu. Došao sam do njegovog sina Marcela koji će mi ove godine donijeti izuzetni eksponat, prvi grb K.K. Zadar. Uskoro ću doći i do prvog dresa kluba putem iz Južne Amerike ali o tom potom, podijelio je vijest ne skrivajući predosjećaj da bi Muzej mogao ugledati svjetlo dana 2030. na 100 godina košarke u Zadru, kaže Krešo dodajući da mu je u tom poslu pomogao veliki prijatelj Zadra Matteo Cazzulani.

K KAO PRVO SLOVO ZADARSKE ABECEDE

Ima neka tajna veza grada i sporta na dva koša, možda nedokučiva ali nevjerojatno ustrajna i čvrsta. Dok se Split nećkao bi li prihvatio košarku jer im je bio malo elegantniji sport, Zadru je igra došla k'o naručena i puno dobrog izrodila

- Nardi Bajlo, utemeljitelj je prve škole košarke iz bivše zemlje kao i prvi kondicijski trener, vizionar poput mnogih za koje ne želimo da nam promaknu u budućem Muzeju, napominje Butić te iz rukava vadi adut za sam kraj. Posebnu emociju naime, budi čuveni stari semafor iz dvorane Jazine koji će naći svoje mjesto u Muzeju.

- Kako je semafor bio u dosta lošem stanju dali smo ga strukovnoj školi „Vice Vlatković“ da ga uljepša kako bi bio dio izložbe, neke detalje otkriva Butić koji je inače inicijator obrade stare navijačke pjesme „Zadar je najbolji, Zadar je slavan", ali u novom ruhu kao i snimanje spota u kojem sudjeluju zadarski velikani sporta.

https://www.youtube.com/watch?v=u8kD5wm9OL8