Na istoku Jazina grmio je Tornado a gospoda u odijelima su sjedila na zapadu

Da je kojim slučajem prizore iz dvorane "Jazine" vidio bard neorealizma sineasta Fellini, ostao bi impresioniran energijom, kreativnošću i lucidnošću navijača zadarskog "Tornada". U "Điru po Kalelargi" posjetio nas je jedan od njih, Boris Marin, poznatiji kao Boro poštar, jedan od nekoliko utemeljitelja „Tornada“ onakvog kakvog ga poznajemo i pamtimo.

Prva postaja u životu Borisa Marina bila je „Casa popolare“ gdje je odrastao i dijelio dvorište sa čak šest zgrada tog kompleksa izgrađenima u vrijeme talijanske okupacije a u kojima su odrastala neka bitna imena za povijest grada. Nisu to bila luksuzna zdanja već kako bi prijevod kazao - narodne kuće. Nizala su se jedan za drugim sve poznata lica.

- Braća Tomislav i Vedran Ivčić, Đani Maršan, tadašnji prvi nogometaš Zadra Toni Dijan, Vjekoslav "Kekec" Mitrović prvi rukometaš a i Simo Radosavljević iz grupe Forum koji je s nama igrao na frenje.-

Svi sugovornici koji su svjedočili tim vremenima potvrđuju kako ih je okruživalo obilje zelenila i plodova prirode koji su se nudili na dlanu. Odlazak na pijacu nije bio potreban.

- Rasli smo na livadama, a preko ljeta bi prošetali do fontane i Bazena na kupanje pa bi u povratku od vlasnika zelenih dvorišta dobili voća - prisjeća se Boro dodajući kako je bilo situacija kada bi njihova prezaigranost rezultirala i ozbiljnim korektivnim mjerama.

- Jednom je majka pokojnog Brace Ivčića sa tarace vikala na nas jer smo joj šporkivali lancune dok smo se igrali a taman se Tomislav vraćao iz grada doma. Majka mu je prstom pokazala na najnestašnijeg od nas, ricavog i žutog a to sam bio ja, i onda me je Tomislav dobro povukao za uši, za pamćenje. Koks i čvrga bile su edukativnog karaktera -

Ako biste ga pitali koju sliku može vratiti u život iz tog vremena, reći će onu o ljubavi i slozi gdje nije bilo straha od kradljivaca i gdje je malo tko zaključavao vrata od stana a kada bi pomanjkalo kave u neko nedjeljno poslijepodne, tu su bili susjedi kao prva pomoć.-

Kada su pokucale neke „ozbiljnije“ godine izlazilo se u grad na tri punkta, Lloyd, Đinu i Stomoricu, sva tri dijametralno suprotni prema vrsti klijentele.

- Šminkeri bi birali Lloyd da bi pokazali nove robne marke i prošetali kao na špici, alternativci bi birali Đinu a stara garda, ljubitelji tradicije birali su Stomoricu. Obilazio sam ih sve. Na Boriku su se okupljali „galebovi“ kojih danas nema dok je ljetno vrijeme na Bazenu bilo rezervirano za apsolutno sve poznate sportaše grada koji bi ćakulali i lješkarili u hladu uz piće. –

KAKO JE BORIS POSTAO POŠTAR

Ističe kako ljudi inače misle da je dobio nadimak kada se zaposlio u pošti ali tome je ipak presudio njegov otac Rino po zanimanju poštar, zbog kojeg su Borisa nazvali Boro Poštar još kao dječaka. Sjeća se epizoda gdje je glumio “privatnog“ poštara prenoseći ljubavna pisma. Jednom je prigodom morao glumiti grobara ,liječnika i psihologa.

- Silom prilike mijenjao sam kolegu sa Dugog otoka te otputovao tamo preko zime kako bi radio u službi. Gazde kuće bile su prilično vremešne a kod njih sam dobio sobu za boravak. Jednu noć probudili su me jecaji gazdarice koja me zvala da joj pomognem noseći u rukama svilenu maramicu

- „Pošćir pošćir, pomozi, Šime mi je parti.“- zapomagala je. Mislio sam da joj je muž pobjegao iz kuće ali kad sam potrčao i s njom ušao u njihovu sobu Šime je na krevetu ležao mrtav otvorenih ustiju. Poznato je da je tada potrebno pokojniku zatvoriti usta jer postoji bojazan da takav ostane. Uzeo sam brže bolje maramicu i stegnuo lice nesretnom Šimi toliko jako da ne znam bi li preživio sve da je i kojim slučajem spavao -

TORNADO

Poznato je kako je istok Jazina bio rezerviran za kreativne i navijačke bravure „Tornada“ dok bi ostatak dvorane bio prenapućen građanima od kojih su neki dolazili u odijelu, žene pak u večernjim toaletama kao na neku važnu predstavu.

- Na istoku smo bili mi i nije bilo mjesto šminkerima a niti ženama. Znalo je i među nama biti onih kojima bi pozlilo jer voda se nije unosila a bilo bi i zagušljivo. Ipak, Tornado smo postavili na noge profesionalno, udruga je registrirana a ja sam predvodio inicijativu za izradu Statuta i time smo dobili legitimitet. Ljudi su zavoljeli Tornado i imali su povjerenje u nas ako treba i poslati djecu s nama na put.- 

Skupina kao šesti igrač Zadra koju bi za svoje navijače poželio bilo koji klub na svijetu do ulaznica bi 80 tih dolazio preko našeg voditelja koji je tada studirao u Zagrebu. Nije tada bilo lako doći do njih na gostujućem terenu pa se naš Berto dobro poslužio svojim vezama, priznat će naš poznati sugrađanin inače dobitnik Grba Grada Zadra dok je njegov "Tornado" okitio vitrine priznanjem " Ponos Hrvatske" 2018.

INSPIRACIJA GLAZBENICIMA I VJEČNA USPOMENA

Jedna pikanterija nevezana za košarku emocionalno je vrlo važna crtica u životu Borisa Marina. Tiče se naime njegove reakcije na određena negodovanja iz grada uoči gostovanja pokojnog Đorđa Balaševića u Zadru

- Na ta sam negodovanja odreagirao preko Facebooka i to je došlo do Balaševićeve kćerke Bebe koja to je prenijela ocu. Potom me nazvala novosadska legenda i palo je obećanje da će mi posvetiti pjesmu. Prosuo je kako on to zna, stihove i note na papir i nastala je „Stih iznad svih“.-

No nije glazbenim vijestima kraj. Mario Runcer, brat naše poznate čelistice Ane Rucner, i Borin prijatelj, također je za njega napisao pjesmu ali je još uvijek u demo verziji. Kada svjetlo dana izvest će je Mladen Grdović i Davor Pekota. Na pitanje otkuda glazba ima veze sa Borom poštarom odgovor vjerojatno leži u genetici. Njegov brat Valter jedan je od najvažnijih ljudi u povijesti klape "Intrade".