Na jednoj od njegovih fešti braća Venci i Ante Jurin uspjeli su zakopati ratne sjekire

Đir po Kalelargi rezerviran je ovaj tjedan za Velimira Jelenića - Velu, sportaša - kako bi sebe opisao, a onda dodao - i Zadranina u duši kojem je životna ambicija okupljanjem starih Zadrana njegovati duh grada kakav je nekad bio. U tome i uspijeva.

Sebe bi prvo opisao kao sportaša a onda kao Zadranina u duši koji voli stari Zadar i dok je bio sportski aktivan igrao je vaterpolo a onda je nastavio kao trener.

- Kada su stisnule godine, moja želja bila je okupljati sugrađane sa zabavnim i uhu ugodnim temama bez priča o politici i eventualnom antagonizmu prema mlađim generacijama, reći će Vele koji se Zadra sjeća sa ulica Kalelarge gdje je u 4 godini doselio sa Pašmana skupa sa obitelji kao podstanar Enza Sovittia, poznatog trenera KK Zadar. I on pamti ratne rane grada kao i obnovu u kojoj su svi solidarno sudjelovali. Nakon nekoliko godina seli se na Relju:

- Kažu da je Relja ulaz u grad. Blla je jezgra života zadarskih sportaša, a blizu je bio i bazen Kolovare, mjesto koje me definiralo u sportskom ali i životnom smislu.

Poznati bazen mjesto je vodenih sportova i rekracije koji je odavno prerastao u više od toga, osobito ljeti navečer.

      

 PREDRASUDE RAZBIJENE ŽIVIM ISKUSTVOM

- Kao djeca bojali smo se Arbanasa, iz nekog neutvrđenog razloga stariji su nas hranili predrasudama zbog čega su nam utjerali strah u kosti, prisjeća se dječjih strahova.

Nakon što je četiri godine pohađao školu "Centar" bio je primoran s drugom djecom preseliti se u Arbanase, tadašnju školu "Krsto Ljubičić", i kako to zna biti, predrasude padaju u vodu nakon susreta sa živim iskustvom:

 - Arbanaška djeca postala su mi neki od najvećih prijatelja, afirmativno će naš gost o iskustvu koje mu je promijenilo život.

Što se djetinjstva tiče, nije mu bilo lako. U obitelji ih je bilo petero, a jedino je otac radio kao kao portir u dječjem dispanzeru.

Srećom, bio je tu najstariji brat Ivo koji je prekinuo studij kako bi financirao školovanje svoje braće. Tako su studij završili svi juniori Jelenić osim sestre kojoj knjiga nije bila baš mila. Brat je preuzeo i odgojnu funkciju u životu Jelenića.

DUĆANI I KAFIĆI UMJESTO KULTURE I POLUOTOK IZ PERSPEKTIVE POREZNIKA

Na upit što mu u gradu nedostaje Vele, odgovara da je to duh Grada:

- Nedostaje po meni domaćih ljudi. Grad je lijep i izgrađen kao nijedan grad u Hrvatskoj, ali izgubili smo nekadašnji duh grada, dijalekt. običaje i mikro kulturu Poluotoka, Varoši, Kampo Kaštela te Pijace. Umjesto toga, kada se danas prošetam, oko mene su sami dućani i trgovine i svakojaka zabava kojoj je mjesto možda negdje drugdje.

Ono čime se bavio Jelenić bio je posao poreznog inspektora na terenu. Trudio se, kaže, educirati ljude kako da vode firme i kafiće te ih naučiti da izbjegnu kazne plaćajući porez, a ne ih kažnjavati. Usput iznosi pravu verziju anegdote o kosti pršuta i kore sira koji je zatekao u ugostiteljskom objektu Ratka Čuline zbog čega je vlasnika penalizirao.

- Ratko Čulina kao vlasnik poznatog ugostiteljskog objekta u gradu je tako pričao da sam ga kaznio zbog kosti od pršuta i kore sira, ali ustvari je istina ipak malo drugačija. Kada sam ga posjetio, uvidom u knjigu upisa prometa i kontrole proizvoda zatekao sam situaciju da nije prijavio sir i pršut koje je inače posluživao, nego je ispred mene stavio samo kost pršuta i koru sira kao dokaz "nedužnosti". "Neće biti da ste prodavali samo ovu kost pršuta i koru od sira, ta kost je bila prije ipak oplemenjena nečim ukusnim, a kora sira je ipak imala sira" - rekao mu je Vele pa ga kaznio.

SPORT

 Kao sportaš bio je član mlade vaterpolo reprezentacije i sudionik događanja na prvom otvorenom bazenu u Zadru na Kolovarama.

- Zadarski ljetni bazen izgrađen od kamena i skakaonica bili su najljepši vodeni sportski objekti u bivšoj državi. - decidirano će Jelenić. Prve zaveslaje u tom bazenu naime, napravio je i čuveni izbornik Ratko Rudić s kojim je naš gost ostao u jako dobrim odnosima.

 

 NAKON SPORTA FOKUS NA ZADRANIMA

"Stari Zadrani" udruga je koju je Vele postavio na noge i u kojoj se okupljaju zaljubljenici u grad, pa se prisjeća velikih trenutaka u povijesti društvenog života grada s povremenim okupljanjima koja su bila sve samo ne površna.

- Trudim se dovesti sve one koji su ostavili traga u kulturnom, društvenom i sportskom životu grada, svima onim s kojima je grad rastao i koji su dali za grad - ističe dodajući kako je znao okupiti 150 gostiju koji bi za sto dinara jeli i pili cijeli dan kvalitetno, a zabave su bile na vrhunskoj razini. Točio se whiskey u to doba, ali su na konzumaciju pazili sportaši, da ih netko ne ulovi. Zagrebački Zadrani koji bi bili pozvani ponekad bi pustili suzu radosnicu zbog razine događaja koji bi zatekli.

- Najveći gušt bi mi bio kada bih uspio pomiriti "zaraćene strane". Tako su na jednoj od sličnih večeri braća Jurin, Venci i Ante, uspjela zakopati ratne sjekire i ponovno zapodjenuti razgovor, entuzijastično će Vele kojemu je društvena aktivnost i očigledna misija, spajati ljude.