Najtraženije ribe

Uloviti ribu nije teško no uloviti ciljanu vrstu je ipak malo teže. 

Za to je potrebno poznavati osnovne životne navike lovine, biti dobro upućen u sve mikroklimatske uvjete te biti domaći na terenu na kojem se lovi. 

A onda, kad se na kraju takav ulov i ostvari, tada se argumentirano može govoriti o ribolovnom znanju i iskustvu.

U našem moru živi preko 400 vrsta riba od kojih je dobar dio običnim ljudima, a i mnogim ribolovcima potpuno nepoznat što zapravo ne iznenađuje. 

Naime, najveći broj tih 'nepoznatih' vrsta ili nastanjuje dubine koje su ribarima uglavnom nedostupne ili je pak riječ o vrstama koje nemaju nikakav gospodarski značaj.

 Ponekad se nešto od tih vrsta i ulovi pa se najčešće vrate u more kao 'još jedna vrsta glavoča' ili 'još 'jedna vrsta cincele' pri čemu se u pravilu ne ulazi u neke dublje analize, pa ni i u pokušaj da se dozna barem kako se ta riba zove.

No za razliku od tih 'nepoznatih vrsta' malo je onih koji nisu čuli za podlanicu, pagra ili primjerice, fratra.

Osim što imaju značajan gospodarski značaj kao komercijalno isplative vrste, te su ribe i u ostalim negospodarskim oblicima ribolova ribolovcima oduvijek prve na meti.

Premda u nekakvim ciljanim ribolovnim pohodima, ribolov može biti namijenjen lovu škrpina, kovača ili gruževine, većina ribolovca se u klasičnom lovu kančenicom nada ulovu ljuskavih plemenitaša, bijele ribe od kamena ili obora, 

kako na našoj obali najčešće nazivaju takvu lovinu.

Pa iako je u ribolovu iz barke lovina u pravilu bogatija od lovine u obalnom ribolovu, i obalni ribolovci jednakim intenzitetom dijele tu strast prema bijeloj ribi što također nije čudno. 

Naime, naša je obala u pravilu kamenita tako da se i obalni ribolov u najvećem dijelu odvija upravo na litoralnom obalnom spustu koji je u pravilu i stanište najatraktivnijih riba iz obitelji ljuskavki.

Razni su načini i tehnike kojima se te najatraktivnije i najtraženije vrste love. Jednako su raznolike i ješke koje se serviraju tim traženim ribama pri čemu su najatraktivnije situacije u kojima se ti ulovi ostvare usput, slučajno i 

nenamjerno.

Primjerice, kad se nekome tko je pošao s osjetljivim priborom, minijaturnim udicama i pramama od 0,16 milimetara loviti manule, objesi podlanica od kilograma, tada slijedi borba života koja je daleko iznad ulova neke podlanice od 

5 kilograma ulovljene na parangal s picevima od 0,60 milimetara.

No kada se ciljano ide na plemenitu ribu tada se ide s malo sigurnijim i pouzdanijim priborom, naravno s ješkom koja je najprimjerenija tom plemenitaškom stolu.

            Koje su ribe najtraženije?

U nastavku ćemo predstaviti nekoliko najtraženijih ljuskavki od kojih svakom udičaru zaigra srce, a osmjeh preplavi lice. S te 'skromne' liste su namjerno izostavljeni zubaci i krunaši jer su te vrste ipak ponajprije na meti panulaša i 

jigera, a tek onda, i to uglavnom sporadično, na meti udičara.

Dakle, danas ćemo predstaviti arbuna, fratra, podlanicu,

Arbun je u definitivno najčešće lovljena riba. 

Premda može narasti i do 3 kilograma, najčešće se love primjerci teški tek desetak deka.

Možemo ga naći duž cijele obale nad ljušturasto-pjeskovitim dnima na dubinama od 10 pa sve do 300 metara. 

Osim na ravnom dnu, čest je na padinama brakova gdje se mogu naći i veća jata. Voli kanalska mora pri čemu mu niži salinitet nije nikakva prepreka.

U ribolovu iz barke se u pravilu lovi kančenicom, a s obale na fermu, surf ili beach ledgering tehnikom, što je zapravo pravilo za sve vrste o kojima ćemo ovdje pričati.

Arbun je riba koja ješku vrlo često prima tek nakon dva-tri kušavanja. 

Dakle, na štapu će se njegov griz često očitovati kao dva do tri stidljiva povijanja nakon čega će se štap ili potpuno poviti li će se struna opustiti barem na kratko, što znači da je arbun udicu progutao i podigao kompletan predvez 

prema površini oslobađajući tako sistem od otežanja. U oba slučaja je to pravi trenutak za kontru.

Slično je i u obalnom ribolovu ukoliko se lovi beach ledgering tehnikom, no ukoliko se lovi na fermu takve se igre najčešće neće vidjeti. Arbun će u fermi ješku najčešće povući bez oklijevanja i ako je sve postavljeno kako treba tada 

će kontra biti zapravo samo potvrda samoubadanja.

Ukoliko se lovi iz barke na padini braka, tada treba biti spreman na pomicanje. Naime, arbun je riba jata i često s događa da se s podizanjem sunca arbuni sele u pliće, odnosno da se 'penju' po padini braka što bi s barkom trebalo 

popratiti.

              

      Kako se lovi arbun a kako fratar ?

Arbun je borac koji se uvijek bori do posljednjeg daha. Udarci zakačene ribe su karakteristični jasni, gotovo pravilno odmjereni. Naravno, što je arbun veći i otpor koji pruža u izvlačenju je jači.

Ukoliko se izvlače s veće dubine, ali i s manjih dubina, ali većom brzinom, na površinu često dođu s ekspandiranim želucem koji im poprilično ograničava borbu.

U prihvatu obično nema problema, osim ako je riba bitno teža od linearne nosivosti korištene strune ili ako je loše zakačena što se jednostavno rješava podmetačem koji bi ionako trebao biti pri ruci.

I da, da ne zaboravimo reći, omiljena ješka, premda bi pravilnije bilo reći najlovnija ješka za arbuna je dagnja i gambor, premda se tu treba djelomično ograditi jer postoje mikrolokacije na kojima se dagnja pokazala kao iznimno 

problematična ješka dok je, primjerice, umjesto nje, rak samac na prvom mjestu.

Važno je napomenuti da će od ostalih ješki arbun rado prihvatiti, lignju, srdelu, velikog crva, koreane, ali i bijelo pileće meso, no ne nužno posvuda i ne nužno tim redosljedom.

Unatoč činjenici da naraste tek do kilograma i pol, a što je zapravo iznimno rijetko, fratar je mnogim udičarima prvi na meti iz dva razloga. Prvi je njegova borbenost koja je po mnogočemu jedinstvena, a drugi je kvaliteta mesa kojoj 

je uglavnom teško parirati, pogotovo kada su u pitanju krupniji primjerci.

Ova se riba koje svoje ime duguje svom izgledu, s obale lovi uglavnom na hridinastim terenima.

 Zimi se drži nešto dublje, no zato je u toplijem dijelu godine u samom plićaku, na vrlo malim dubinama.

Glavna tehnika za lov s kraja je ferma s tim da je poželjno da prama bude malo duža, i do 80 centimetara.

Idealna ješka za lov fratra je veliki crv, filetirana lignja, dagnja, kao i razni rakovi među kojima su najučinkovitiji gambori, kozice i samci.

Fratar inače voli mirno vrijeme i lagani zapadni vjetar, pri čemu je nadolazeća plima za njega pravi okidač. 

Najbolje se lovi u sumrak, kroz noć i to po mjesečini, te u zoru, pri čemu se zorom u pravilu love manji primjerci nego noću.

U ribolovu iz barke se lovi klasičnom kančenicom ili priborom koji je identičan obalnim fermama. 

U ovom se posljednjem slučaju pušta da kurenat kroz kliznu olovnicu izvuče bogato naješkanu udicu ili pak udice, ukoliko se lovi s predvezom od dva brka. 

Ova je tehnika posebno uspješna kad je kurenat jak, a fratri teško primaju ponuđenu ješku.

Zamaranje fratra je klasično, kao i kod ostalih riba u zavisnosti od veličine ribe i nosivosti pribora.

Sam ugriz fratra je dinamičan i snažan na što je potrebno što prije odreagirati zatezanjem pribora kako se riba ne bi zavukla u škrapu, a što uglavnom i nije tako teško.

Tijekom izvlačenja, fratar će cijelo vrijeme treperiti i udarati na vrlo karakterističan i nadasve borben način.

Prihvat podmetačem je nužan samo kod krupnijih primjeraka jer je fratar rijetko kada loše zakačen.

Važno je napomenuti da u prihvatu rukom treba biti oprezan jer ulovljeni fratar u pravilu raširi sve raspoložive bodlje na koje je ubod vrlo nezgodan i bolan, a što je iskustvo koje nikome ne bih preporučio.

                  Kraljica - podlanica

A kraljica, podlanica, lovrata, komarča, orada, tek su neki od brojnih naziva koji prate ovu traženu ribu koja može narasti i do 10 kilograma težine.

Nalazimo je posvuda, no prava su joj staništa pjeskovito ljušturasta dna. 

Zadržava se u mirnim, od vjetra zaklonjenim lukama, a budući da joj smanjeni salinitet ne smeta, posjećuje i riječna ušća. Najčešće se zadržava na dubini od 5 do 10 metara i, premda zalazi do 60 metara, izbjegava obale koje se 

strmo ruše u more. Isto tako je rijetko susrećemo oko brakova znatno udaljenih od obale. U najhladnijem dijelu godine se povlači u dubinu.

Brojni su se ribolovci specijalizirali pa love isključivo podlanice i nijednu drugu vrstu i to najčešće na fermu.

Ferme za podlanicu su klasične ferme s tim da su mišljenja oko najbolje ješke podijeljena. Dok jedan dio ribolovac tvrdi da je veliki crv najbolja ješka, drugi će reći da je to srdela, treći bibi i dagnja u ljusci, četvrti rak suša…

Činjenica je da će podlanica podjednako rado napasti sve i jedan od tih mamaca, uključujući i raka samca, kozicu, kapalungu, volka pa i komad kruha.

U ribolovu na fermu je samo jako bitno da se podlanici omogući odvlačenje ješke bez otpora.

Vidite, ova riba iznimno rijetko jede u mjestu. Najčešće udicu prihvati pa odvuče metar dva premećući je u međuvremenu ustima. 

Nakon zastoja od par sekundi, odvlačenje se nastavlja i to može potrajati, a što na obali mnoge ribolovce dovodi do sloma živaca. No bez obzira na tu napetost, mora joj se dozvoliti neometano odvlačenje ješke da bi snažna kontra 

bila uspješna.

Podlanica ima usta doslovno popločana krupnim kutnjacima-pločama tako da, ukoliko udicu nije progutala ili joj nije zabijena baš u kut usta na spoju gornje i donje vilice, šanse za gubitkom lovine postaju jako velike.

U ribolovu iz barke, ukoliko se ciljano love podlanice, kontre također moraju biti jake, iz istog razloga kao i u obalnom ribolovu, kako bi kačenje bilo uspješno.

A u trenutku kada se zakači, podlanica će pružati maksimalan mogući otpor koji nipošto nije zanemariv. Kao jak i okretan plivač iskoristit će svaku moguću prepreku kako bi se oslobodila udice što je posebno izraženo u obalnom 

ribolovu kada nezaustavljivo juri prema prvoj stijeni, bovi ili muringu.

U oslobađanju od udice se treba čuvati jakih čeljusti.

Mnogi je ribolovac na svojoj koži osjetio koliko snažan stisak čeljusti može ostvariti ova riba.

Podlanica svojim popločanim zubalom s lakoćom drobi volke tako da ni najdeblji i najčvršći palac, nekoj podlanici od tri kilograma neće predstavljati problem. 

Stoga joj nipošto ne gurajte palac u usta jer nijedna fotografija za sjećanje nije vrijedna reparacije nokta i palčane kosti na kirurškom odjelu.

A kad je ulovite pa je s gradela donesete na stol, ako do sada to niste napravili, shvatit ćete zašto je zovu kraljicom.