Naravno, sve počinje s klasičnom kućnom nervozom oko razloga odlaska. Priča o tome da čovjek naprosto želi noću loviti ribu prolazi samo u obiteljima u kojima pribor za ribolov zauzima centralno mjesto u stanu. Kod ostalih obitelji, vikend ratnici moraju puno toga objašnjavati što se uglavnom ne doživljava kao objašnjenje. Upravo je zato najpraktičnije šutjeti, izbjegavati pogled i govoriti nerazumljivo jer se ionako sve što kažete uvijek okrene protiv vas.
No ostavimo to i pretpostavimo da ste sve od opreme stigli pripremiti na vrijeme i izvući se baš kao svojevremeno Tom Sawyer i Huckleberry Finn. Pred vama je cijela noć i valja je iskoristiti kako treba što mnogima predstavlja problem iz jednostavnog razloga jer ne znaju što treba napraviti.
A usput ćemo odgovoriti na ono pitanje oko opreme.
Sve počinje oko odabira pozicije. Pretpostavka je da ste odabrali dobru poziciju na kojoj ima kurenta. Dno je 'šareno' uz dovoljno dubine i manevarskog prostora što znači da ste zapravo na idealnoj poziciji.
Kakav god ribolov preferirali bilo bi dobro zabaciti barem jedan štap za fermu, pridnenu montažu s kliznom olovnicom i jednom bogato naješkanom udicom. Ješka, bibi, veliki crv, volak ili rak trebali bi privući nešto dostojno za opravdanje hrabrog bijega od kuće.
I dok se ferma na dnu mora sprema privući kapitalni ulov ostaju dvije opcije - lov plovkom ili spinning.
U prvoj verziji vam treba starleta koju ste naravno, na vrijeme nabavili i umetnuli u antenu plovka ispod kojeg se nalazi sistem s dvije udice. Daleki izbačaj na vanjski rub kurenta bi trebao rezultirati, ako ne trenutnim, a ono barem nakon desetak sekundi uronom plovka. Pritom je potpuno svejedno što je na udici, ušata, šarun ili bugva.
Dobro, dobro, znamo da nije svejedno, ali držimo se priče i redosljeda.
Lov plovkom na rubu kurenta je dinamična i zahtjevna disciplina. Ješka mora biti bogata i izdržati snažan zabačaj, a nakon toga i oštre zube. Ribe koje se noću kreću rubom kurenta su nemilosrdni predatori i unatoč tome što su kapitalni ulovi ovom tehnikom na opisan način relativno rijetki, ti su isti ulovi u pravilu naoružani impresivnim čeljusnim aparatom. Budući da se najlonski monofil rijetko kada dimenzijama penje iznad 0,25 milimetara, česte provjere pribora su više nego poželjne. Sitni i oštri zubi vrlo brzo oštete i najkvalitetniji predvez. Srećom, toga se barem ima jer se stignu navezati na vrijeme. Barem bi tako trebalo biti.
Najčešći scenarij je onaj u kojem se na plovku stalno nešto događa, a ferma uporno miruje. Premda noću nema toliko sitih zuba na dnu, provjeru ipak povremeno treba odraditi. Tu su oni bezimeni sitni razlagači, rakovi, pa i zvijezde…
I dok prilazite štapu za ferme postaje vam jasno da se nešto ipak događa. Najlon se povremeno napinje pa opušta kao da diše premda nema ni vjetra ni valova. Pažljivo uzimate štap i pritežete kočnicu, što naravno, nikada ne zaboravljate napraviti, okrećete ručicu role krug, krug i pol da napnete strunu prije kontre i snažno kontrirate! U tvrdo! Dno je… Ne, nije! Miče se i to krupnim teškim pokretima. Štap držite visoko ne popuštajući nemani da se zavuče u svoje morbidne i tajanstvene labirinte. Snažno namatate, kočnica proklizava, vi i dalje namatate… Kalkulirate da li kočnicu još pritegnuti i ubrzati stvar, no odustajete zbog straha od gubitka lovine. Ipak ste vi osoba koja je do svoje pozicije u životu došla konstantnim i tihim guranjem, pa nećete valjda sada dozvoliti jednoj ribi da isprovocira nešto ishitreno? U svjetlosti naglavne svjetiljke koju također niste zaboravili ponijeti, nazire se nešto tamno, kao bus trave… Čudno… A onda riba napokon dolazi u zonu prihvata gdje je prihvaćate podmetačem koji je uvijek s vama. Murina i to lijepa. Lijepa i agresivna. Najpraktičnije ju je malo urolati u mrežu podmetača i ostaviti na suhom, dovoljno daleko od mora. Vratit ćete joj se nakon jednog zabacivanja s plovkom kad će biti puno mirnija i sklonija suradnji. Ipak je ona agresivna, a vi željni opuštenog lova bez imalo pretenzija na sjedenje na klupi u čekaonici kirurškog prijema. Da, to je jedna verzija...
U drugoj verziji ste također zabacili štap za fermu i odustali od plovka jer riba igra na površini ali ne želi vašu ješku.
U ovoj verziji je štap za fermu jednako miran, no vi u ruci imate svoj omiljeni spinnerski štap opremljen bacačkom upredenicom, brzom rolom i gomilom varalica u kutiji pod nogama. Slijedi prvi zabačaj uz lagani twich. Ništa se nije dogodilo, a onda u petom zabačaju osjećate nekakav kontakt. Nakon izvlačenja otkrivate da silikonac nema rep. Ušata ili bugva? Zamjena varalice… Malo teža glava, a kraći silikonac i već u drugom provlačenju zamarate ribu. Nije velika ali je borbena. Naravno kad ste je uzeli u ruku ubola vas je kratkom oštrom šipčicom podrepne peraje. A lijepo su vam rekli da pazite na taj detalj. Ali čekaj, šarun ne otkida repove. Ponovo zabačaj, i ponovo, i ponovo i ušata!
Aha, tu smo! Brzo mijenjate varalicu i postavljate mali jig za shore jigging. Daleki izbačaj uz nervozno namatanje i odmah griz. Još dvije ribe i…
Štap za fermu se pomiče!
Kočnica nije dovoljno popuštena. Ostavljate spin i izvlačite fratra.
Naravno, frižider je iza vas kao i u svim vašim ribolovima. Jutro je daleko, a vi već imate šest riba.
Osmjeh na licu kojeg niste ni svjesni briše znoj sa leđa i čela i gasi sjećanja na nervozu prije polaska. Morate priznati da je to već jako dobar razlog za biti tu gdje ste.
A barka…
To je slična ali ipak malo drukčija priča.
Za početak možda imate sreće pa imate prijatelja koji ima brodić s kojim želi loviti po noći, ili imate još više sreće pa će vam taj prijatelj dati brodić da provedete noć na moru.
A možda imate i svoj brod pa imate i sonder s GPS-om i ukucanim poštama. Provjeravate imate li goriva, sidro, vesla, svašta nešto i okrećete ključ…
Sidrite se oko pedesetak metara od obale na dubini od desetak metara, s laganim vjetrom u leđa koji vas pokušava otpuhati na obalu.
Olovnica je 40 gramska s predvezom od tri prame na kojima vise dagnje crv i lignja. Na vrhu štapa starleta na svom nosaču.
Brod se već okrenuo tako da ono malo kabine pruža zaštitu od noćnog vjetra, naravno, samo kad sjednete. Zabacujete prema obali i tek što se struna zategla dobijate udarac.
Velika ušata! To smo i očekivali. Novi zabačaj - fratar.
Ponovo fratar, pa ušata pa manja podlanica.
Nastavljate loviti i smišljate laži koje ćete sutra ispričati prijateljima o tome gdje ste lovili.
A u drugoj nautičkoj verziji sve je isto osim što je bonaca. Lov ispred punte ispred koje smo lovili maloprije, nema nikakvog smisla pa polako plovimo prema nekoj drugoj pošti pažljivo gledajući sonder i tako nailazimo na skalu gdje se dno diže sa 45 na 38 metara. Brzo u krug, natrag! Poziciju treba proći iz nekoliko pravaca i svaki je sve bolje.
Naravno, na sonderu ribe nema, ali to nije ni važno. Važna je skala koja je duga i velika, i ne prestrma.
Zaustavljate se, naravno bez sidra i ješkate predvez u kojem je donja udica znatno veća i na duljoj prami. Na nju postavljate popriličan komad srdele, a gornje prame ješkate lignjom. Olovnica teška 80 grama brzo povlači predvez do dna.
U početku se ništa ne događa, a onda nekakav nevidljivi kurenat lagano pokreće barku i sistem se napinje, olovnica struže i vaš pogled leti prema sonderu, a odmah i na sat. Naravno da ste prije polaska pogledali sinusoide plime i oseke tako da vas plimni val sada ne iznenađuje. Ali vas je ugodno iznenadio krupan trzaj na štapu. Riba se batrga i podmetač je uistinu potreban. I njega ste razvukli na vrijeme jer vam se već dva puta dogodilo… No to sad nije važno.
Važno je da pod nogama imate tabinju od skoro dva kila. Brzo ponovo ješkanje, spuštanje i čekanje.
Kurenat jača i dok razmišljate o bacanju sidra riba je ponovo na štapu.
Škrpina, ne pretjerano velika, ali ipak dovoljno velika za lešo. U skoro svakom spuštanju dobijate ribu a onda dubina naglo raste i morate se vratiti.
U panici razmišljate o propustu jer niste zabilježili poštu. Ali, evo je, nije je teško naći.
Skalina je opet na sonderu pa brzo 'klik' na nju da se ne izgubi.
Sada je situacija nešto drukčija. Nervoza i umor su potpuno iščezli, a glazba koja je do maloprije dopirala odnekuda s obale utihnula je i čuje se samo pljuskanje mora o platu broda uz ugodan zvuk proklizavanja kočnice.
Brod je mokar od rošade, ali nije hladno. Sve vonja po ješki i ribi i teško da možete biti zadovoljniji.
Da zaključimo, vrijedilo je truda, i da, neribolovci to vjerojatno nikada neće u potpunosti razumjeti.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.
