Obrana Zadra kroz sjećanja branitelja: Srce smo imali, to nas je održalo

Središnji je dan obiježavanja 35. obljetnice obrane grada Zadra. U prvim danima listopada 1991. vodile su se ključne borbe za obranu grada, a hrvatski su branitelji, unatoč nadmoći neprijateljskih snaga, uspjeli zaustaviti njihov prodor.

O tim danima danas je govorio Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik 112. zadarske brigade. Podsjetio je da su borbe na zadarskom području počele još početkom kolovoza, a da su branitelji tijekom sljedeća dva mjeseca postupno slabili napadnu moć snaga bivše Jugoslavenske narodne armije.

- Četvrti, peti i šesti listopada su ključni dani. Nakon pada Murvice i Crnog došli su nam zapravo na vrata Zadra. Na liniji Dračevac – Bokanjac, u dužini od 12 kilometara, zaustavili smo Ratka Mladića i 9. kninski korpus, rekao je Čulina.

Razlika u ljudstvu i naoružanju bila je velika. Protivničke snage bile su daleko brojnije, kaže, a raspolagale su tenkovima, haubicama, zrakoplovima i ratnim brodovima. Zadar je istodobno bio okružen sa svih strana, a branitelji su držali vojarne pod nadzorom kako njihove snage ne bi mogle izaći i preuzeti kontrolu nad gradom.

No, obranu Zadra, kaže Čulina, nisu nosili samo ljudi s puškom u ruci.

- Nikad ne smijemo zaboraviti civile u gradu Zadru, poduzeća od posebnog društvenog interesa koji su skrbili logistički o braniteljima. Nikad nije nedostajalo ni kruha ni mlijeka, ni bolničke skrbi. Naši vatrogasci gasili su požare koji su nastali nakon granatiranja grada, kazao je.

Među braniteljima koji su se danas vratili u sjećanja na te dane je i Zrinko Ceranja, pripadnik 112. brigade. Tada je imao 19 godina, a na današnji dan 1991. bio je ranjen.

- Mi smo ona generacija dice iz grada koja je iz školskih klupa odmah otišla u rat, rekao je Ceranja.

Prisjećajući se opreme kojom su raspolagali na početku rata, kaže kako su imali vrlo malo, ali ono najvažnije nisu im nedostajalo.

- Stvarno, kad se čovik siti, Bog nam je da' srce. Ja sam ima' pušku, jednu Papovku i 64 metka. Nisam nikakvu obuku proša', ništa, nismo imali ni vojske, ni zrakoplova, ni tenkova, znači to je bio sami začetak. Srce smo imali. To je bila najveća stvar i to nas je održalo, rekao je Ceranja.

Među onima koji su sudjelovali u obrani Zadra bili su i pripadnici Imotskih sokolova. Dubravko Šumanović prisjetio se posebno 5. listopada 1991. godine, kada su na potezu od Crnog prema Bokanjcu izgubili četvoricu suboraca, dok je u samom gradu poginuo i njihov prijatelj koji im je pomagao.

- Imoćani su bili na svim ratištima diljem Hrvatske i stvarno smo dali ogroman doprinos, kazao je Šumanović.

Na ratnu jesen 1991. osvrnuo se i gradonačelnik Zadra, podsjetivši na dane kada je grad bio granatiran, bez vode i struje, a malobrojni hrvatski branitelji na liniji Dračevac – Bokanjac uspjeli su slomiti otpor neprijatelja. Istaknuo je pritom i sve one koji su tada održavali grad na životu, od zdravstvenih i javnih službi do građana koji su svojim radom pomagali obrani.

Današnje obilježavanje prije svega je prilika za sjećanje na poginule branitelje i civile, ali i na zajedništvo koje je, kako su istaknuli sudionici obrane, bilo ključno u najtežim danima za Zadar.