Od opasne robinzonske avanture do trećeg nadimka - Triatlon

 Svestrani Venci Jurin, jedan od urbanih simbola grada, od svega najprepoznatljiviji kao dobrovoljni donor krvi, prođirao je po Kalelargi do našeg studija te ispričao svoju neobičnu priču o gradu nekada i sebi u njemu.

Na svijet je došao u Kalima za vrijeme najvećeg ratnog bombardiranja Zadra u obitelji koja je živjela za more i od mora. Sedmero sinova Jurin fenomen je u svijetu, uvjerava Venci, jer su jedina obitelj koja može voziti prekooceanske brodove. Venci je bio mehaničar ali bi dobro prošao i kao kuhar. Svojevremeno ga je francuski šef restorana gdje je kuhao tražio da ostane u Francuskoj i priprema samo plodove mora.

No vratimo se u Zadar. Foša je kaže Venci, bila luka za Saljane, Prečane i Kaljane a u njoj je bilo svega par brodova i nekoliko gajeta. Obitelj Jurin preselia se u poraću u ulicu gdje je bila galanterija Vice.

- Naš vez u Foši je najstariji a Foša inače bila je ulaz u grad. Prvo je valjalo proći kroz nju kao prvu postaju grada. Bila je uredna, brodova je bilo malo, jedan od njih imao je dr. Perović te nekoliko Arbanasa. Tamo gdje je Tica bila je Ledana, najviše bi dolazile tunare a ne plivarice pa smo uživali u prizorima. –

Poratni Zadar bio je i Vencijevo vrijeme djetinstva.

- Od Kazališta do Kampo Kaštela bile su ruševine. Bili smo siromašni ali smo imali lijep život i poštovali smo starije. Televiziju nismo imali a nije nam ni trebala. Igrali smo se na ruševinama ali smo i gradili grad iznova.-

Od svih dijelova i ulica grada koji su danas samo uspomene, Jurin se s nostalgijom prisjeća Kalelarge

- Da je danas prikazati mladima Kaleragu nekada... od Sv. Šime do sv. Stošije sve se vidjelo k'o na dlanu. Nije se smjelo na biciklima prići već bi se ostavljali nedaleko od crkve Sv.Šime. –

SVAKI GRAD UZ NAŠE MORE IMA SVOGA LERA

Zadar je riznica poznatih ljudi ali i oriđinala, a ljudi koji ih obožavaju zovu se kroničari. Jedan Smoje našao bi ih more dok je u Zadru zahvalan na Dragi Mariću kao kroničaru grada. Đuro Ćiveta tek je jedan od oriđinala  dok je najpoznatija gradska legenda vezana uz Kruna iz Staračkog doma koji je imao govornu manu, ona o "navigavanju" stranih turista pri parkiranju. Premda Zadar u to vrijeme nije imao komunalne redare, Kruno bi ga glumio a "ured" mu je bio ispred Glavne pijace. Kada bi stranci "in bona fides" krenuli parkirati, on ih je navodio sa -" Jot Jot "- sve dok ne bi udarili u zid ili drugi auto a onda bi Kruno podignuo ruku pa poviknuo - "Dota"!

 Oriđinal pak sa X faktorom u twistu bio je Jota koji bi se sa zavidnim uspjehom takmičio  na plesnjaku u Bašti Beograd.

- Njegov peh, kraća noga, u twist-u je bio bonus jer nije morao skvrčiti nogu kao mi ostali pa je bio okretan . kroz smijeh će Venci koji ga je jednom ipak uspio pobijediti.

 

NAJVAŽNIJA EPIZODA ŽIVOTA

 U prelistavanju događanja ne može se zaobići središnja tema po kojoj je naš gost najpoznatiji a to je dobrovoljno darivanje krvi kojem je prvi put pristupio 1962 na staroj kirurgiji u zadarskoj bolnici

- Nije tada bilo kreveta sa kojih se komotno darivalo već se krv davala sjedeći. Igle su bile ogromne, kuhale su se, neki bi vidjevši ih od straha pobjegli i trebalo je stisnuti zube, ali prošlo je. Početke darivanja krvi utemeljio je prof. povijesti Viktor Burčul i njegova obitelj. Naučio me je da je Zadar među prvim društvima dobrovoljnih darivatelja još iz 1. svjetskog rata jer su krv trebali ranjenici -

Pula, Rijeka i Split bili su najveći darivatelji jer su imali brodogradilište i angažirane uposlenike ali Zadar je imao disciplinu, ne toliko brojne ali organizirane darivatelje.

Venci Jurin i članovi društva odlučili su osnovati dobrovoljno društvo „Kalelarga“ u vrijeme Domovinskog rata i činjenica da su podarili čak 400 doza krvi u jednom jutru impresionirala je tadašnjeg kandidata za predsjednika države dr. Kujundžića i njegove zagrebačke suradnike pa ga je posjetio u Zadru.

- U tom ratnom vremenu bez struje i vode 400 doza krvi toliko je oduševilo doktora da mi je došao čestitati na podvigu.-

 

PA MALO SPORTA

 

 Venci Jurin ponosi se i sportskim genom svoje obitelji ali i Kaljanima. Od Marka i Miše Ostarčevića u košarci do skijaša Kolege ali i svoje primarne obitelji za koju drži da su najsportskija obitelj u zadarskom kraju.

- Brat Zvonko zvani mladi Cerar,bio je prvak države u gimnastici, Ante je bio hrvač i golman a i ja sam hrvao. Uz to bos sam trčao 100 metara za 11,6 sekundi. Zvali su me dvotaktna mašina.-

 

 Svojedobno ga je i Duško Lokin koji je u srodstvu s našim brončanim reprezentativcem Lukom Lovrom Klaricom izazvao na sto metara ali mu je Venci pobjegao već u startu na sto metara pa je naš pjevač odustao.

 GLUMAČKI ISKORACI

Nemirni duh našeg Vencija odveo ga je i u glumačke vode. Jednog dana prišao mu je ravnatelj HNK a Renato Švorinić i ponudio da igra u predstavi „Stoše od Foše“ jer je to bio uvjet profesora Nižića da bi predstava bila uprizorena. S njim je glumila i Vencijeva pudlica Nina.

- U drugoj predstavi od Foše do Atlantide glumio sam uz Jasnu Ančić i Ivicu Pucara čija majka pak nije htjela doći gledati sina na premijeru. Kada joj je Ivica rekao da se ja glumim nije uopće dvojila i pojavila se. – s neskrivenim zadovoljstvom prepičava Venci koji je bio očigledan mamac za publiku.

OD IZLETA DO KALVARIJE

"Blue angel" zbog jarko plavih očiju, Drakula, zbog darivanja krvi ali i Triatlon kao dio manje zabavne anegdote, nadimci su Vencija Jurina. Nevjerojatna pustolovina koja ga je u poznim godinama skoro stajala glave ipak je sretno završila u bespućima zadarskog arhipelaga.

- Znao sam brodom doploviti do zapadnog dijela Iža gdje bi stao na puntu Velog iža, iskopčao motor i uživao. Toga dana nisam ugasio motor a hendikep mi je bila desna ruka dan ranije prošivena sa 6 punti što mi nije dalo slobodu manevriranja komandama broda. Rezultat toga bio je pad u 17 stupnjeva hladno more gdje sam plivao kako znam i umijem sat vremena do obale. Kada sam se dočepao kopna, onako gol i bos u predvečerje, tražio sam prenoćište i srećom sam našao kućicu sa ležajem i najlonom kojim sam se pokrio umjesto lancuna. Nakon toga je tek krenula prava kalvarija bosonog pješačenja sa izranjavanim stopalima. -

 prepričava čudan splet okolnosti koji je unatoč happy end-om nažalost ostavio posljedice na njegovo zdravlje. Iz te priče izrodio se treći Vencijev nadimak u stilu Monty Phytona - Triatlon ali i pouka, da je zdravlje ipak na prvom mjestu.