Ovim policajcima spašavnje obitelji iz vatre nije prva takva akcija

Junaci brojnih medijskih izvješća ovih dana su četvorica zadarskih policajaca koji su u dramatičnoj akciji spašavanja iz goruće kuće u Zadru spasili četveročlanu obitelj s dvoje djece. Bez oklijevanja i bez zaštitne opreme Dario Kruneš, Filip Tokić, Bruno Pedić i Matija Režan - ušli su u zadimljenu kuću i izveli obitelj na sigurno. 

S njima će se sutra u Policijskoj postaji Zadar sastati i potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. 

U našem studiju danas su bila dvojica od njih - Dario Kruneš i Bruno Pedić. Opširno su nam prepričali kako je izgledala akcija spašavanja, te otkrili da su i ranije imali sličnih situacija, u kojima je trebalo reagirati brzo i pomoći unesrećenima. 

- Pa evo, negdje u noći oko 3.15 smo zaprimili dojavu da je došlo do izbijanja požara na gradskom predjelu Brodarica u Zadru. I jednostavno odmah smo se uputili prema toj adresi jer s obzirom na vrijeme koje je bilo, 3 sata u noći ljudi spavaju, bilo nam je jasno da to može biti po život opasno.

Raspolagali smo informacijom da se tamo nalazi jedna obitelj koja je naprosto zarobljena na drugom katu kuće i ne može izići van. Došli smo tamo jako brzo, mislim kroz neke dvije do tri minute. Kada smo došli, zatekli smo mnoštvo ljudi, vladala je panika. Vidjeli smo gusti crni dim koji je izbijao iz kompletne obiteljske kuće. Nakon toga smo ušli u samu kuću u to jedno visoko prizemlje i izvidjeli situaciju iznutra. Utvrdili smo da se na stubištu unutar kuće nalazi ogromna količina gustog crnog dima i bilo je strašno vruće. Nakon toga smo se vratili van, stupili smo u komunikaciju s obitelji i oni su nam također potvrdili da situacija u hodniku nije dobra, da je puno dima u njihovom stanu, da otežano dišu, čak su se u trenucima naizmjence izmjenjivali na tom jednom prozoru da uopće dođe do zraka. Kako je situacija bila takva, nismo imali vremena za odgađanje, odlučili smo djelovati odmah. Imali smo jedan vrlo kratak dogovor kako ćemo to odraditi. Bili smo svi, hvala Bogu, opskrbljeni baterijskim lampama i to smo odlučili koristiti kao signalizaciju u tom gustom dimu, jer je to ono jedino što možete eventualno i vidjeti u tome svemu. Krenuli smo unutra. Kada smo započeli probijanje kroz dim, dogovor je prethodno bio da se pozicioniramo na četiri ključne točke. Tako da se na svakom od stubišta nalazi po jedan policijski službenik koji će ih usmjeravati prema samom izlazu iz kuće. Prethodno smo još tu obitelj upoznali s time da ćemo im dati jasan znak kad krenemo gore da nam otvore vrata stana kako bi vidjeli bilo što iz tog stana, da znamo kuda idemo, jer nam je trebala bilo kakva orijentacija. U nekom trenutku, kada smo se pozicionirali, došli smo gore do njih. 

Situacija je bila takva da su ljudi, jednostavno djecu stavljali na prozor da udahnu zrak. Mi smo pokušali koliko smo mogli smiriti situaciju i rekli smo im da dozvole djeci da još uhvate zraka i da nakon toga moraju krenuti i postupati isključivo po onome što im se kaže. I ljudi su stvarno tako i napravili. Krenuli smo u to izvlačenje. Oni su samo slijedili od policijskog službenika do policijskog službenika. Mi smo svi bili pozicionirani tako da smo znali iz kojeg smjera bi oni trebali doći, a budući da smo mi došli iz prizemlja, znali smo u kojem smjeru je izlaz u tom gustom dimu. Tako smo se svi pozicionirali. Kako su dolazili do policijskog službenika, tako su mogli vidjeti lampe koje su tu gorjele i kako bi god došli do kojega, tako bi ih policijski službenik samo usmjerio prema izlazu, tako da nije bilo zaustavljanja, to je išlo svojim tijekom. To je trajalo od trenutka kad smo mi već došli gore, pa do samog izlaska van, od trenutka kad smo krenuli s izvlačenjem, probijenje je trajalo malo duže, 15 sekundi najviše. I zahvaljujući tome i što smo se stvarno u tom kratkom roku dobro organizirali, nije bilo nikakvih većih posljedica, ispričao nam je Dario.

Iako su policijski službenici uvježbani za različite situacije, ovo je ipak bilo drukčije od svih vježbi.

- Ovo je specifična situacija koju je teško uvježbati, tako da to je bio jedan trenutak u kojem smo morali donijeti odluku, jer u kući su se nalazilo četvero ljudi koji su praktički bili zarobljeni. Kuća je bila ispunjena praktički cijela dimom i mi nismo dvojili sekunde, jednostavno smo odlučili da moramo ući, spasiti te ljude i hvala Bogu sve je završilo dobro i po nas i po njih, osim što se naš kolega Matija Režan malo nagutao dima, pa je završio na hospitalizaciji, ali on je isto tako sada dobro. Hvala Bogu, sve je dobro završilo. Nismo mi tu imali puno vremena za razmišljanje. Ljudima je trebala naša pomoć. Gledajte, posao policajca je poziv. Mi smo tu da spašavamo ljude i imovinu. Tako da, jednostavno, nismo dvojili sekunde, odlučili smo ući i hvala Bogu sve dobro završilo, kaže Bruno.

I Dario i Bruno u nastavku sam rekli kako im ovo nije bila akcija u kojoj su morali spašavati ljudske živote. Izdvojili su po jednu akciju koja im je posebno ostala u sjećanju.

- Jedna koja mi je ostala u sjećanju i ostat će cijeloga života je događaj s Paškog mosta koji je bio u prosincu 2023. godine, kada su se trojica mladih ribara prevrnula brodom, bilo je isto jako kaotično. To je bilo jako, jako udaljeno od obale. Velike, oštre stijene, kamenje, nepristupačan teren i bilo je isto, vjerovali li ne, 3 sata i 15 minuta u noći. Znači isto. Isto vrijeme. Mi smo se nalazili u gradu Zadru kada je zaprimljena dojava da se mladi ljudi nalaze na jednom rtu Tanka Nožica kod Paškog mosta koji je udaljen sad, ne mogu vam reći točno, ali otprilike nekih možda kilometar, kilometar i nešto od samoga mosta. 

Međutim, kroz onakav nepristupačan teren, kroz onakve stijene, to vam se čini puno više. Došli smo gore, pa mislim da se sjećam dobro da je kolega Filip Tokić, koji je tad sa mnom radio, dovezao iz grada Zadra do Paškog mosta za 16 minuta. Došli smo tamo, bilo nam je jasno po svemu koliko je bilo i hladno i bilo je i vjetra. I s obzirom na to da smo vidjeli jedan svjetionik dolje na tom rtu Tanka Nožica, bilo nam je jasno, ukoliko su se tu prevrnuli negdje u tom mraku, oko Paškog mosta, bilo gdje, da jedina točka koju su oni mogli s površine mora, ako su izronili, vidjeti je bio taj svjetionik. U tom trenutku nismo znali gdje se oni točno nalaze, ali smo odlučili ići do svjetionika. To nam je jedino djelovalo zdravo-razumski, da bi trebali, ukoliko su preživjeli sam taj pad u more, biti tamo. Prošli smo kroz te stijene, došli smo skroz dolje, već praktički bez čizama koje su bile skroz pokidane i pronašli smo trojicu mladića smrznutih kojima su glasnice bile do te mjere smrznute da nisu mogli s ni komunicirati. Cijelo vrijeme smo mi vikali dok smo dolje išli, pokušavali ih dozvati, ali njima su jednostavno glasnice bile do te mjere stisnute da su oni nas pokušali dozvati, ali nisu imali jednostavne moći. Nakon toga kad smo ih zatekli tamo na samom tom rtu kod svjetionika, skinuli smo svoju uniformu sa sebe i jakne, košulje, sve što smo imali. Ostali smo praktički u našim potkošuljama. Njih smo obukli u našu suhu uniformu i u tom trenutku smo odlučili započeti s izvlačenjem jer smo vidjeli da neće izdržati. Jednostavno bila je takva podhlađenost, takvi uvjeti da oni tamo nisu mogli boraviti dugo. I tad smo krenuli u izvlačenje. Kolega Filip je ostao prvenstveno dolje, ja sam započeo izvlačiti prvoga, U međuvremenu je došlo do kolabiranja jednog od njih i tada je Filip odlučio ići u izvlačenje također. Tu nam se priključio još jedan kolega koji je došao iz dežurstva, naš šef smjene, koji je osjetio dobro da je ta situacija ozbiljna. Otišao je po trećega. Sve smo uspjeli to iznijeti i evo Bogu hvala, ljudi su živi, zdravi i to je nama zapravo i najveće zadovoljstvo. I nagrada, ističe Dario. 

Bilo je situacija u kojima su ljudima pomagali gasiti požare, a Brunu je posebno jedna situacija ostala u sjećanju.

- Zaprimili smo dojavu kako se na autobusnom kolodvoru nalazi jedna gospođa koja je praktički u beživotnom stanju. Dakle, mi smo došli, zatekli smo tu gospođu na kolodvoru, bila je u jako lošem stanju, praktički je bila na izmaku snaga, povremeno je gubila svijest pa se opet vraćala. Mi smo procijenili da mi tu više nemamo vremena za razmišljanje. Izvijestili smo svoje operativno dežurstvo kako ćemo je mi prevesti do Opće bolnice Zadar i tako smo je uzeli svojim rukama, unijeli u naše službeno vozilo i prevezli je do opće bolnice Zadar, što joj je u konačnici spasilo život, prisjeća se Bruno. 

Iako su obojica mladi policajci, ali očito s dosta iskustva, pitamo ih koju poruku imaju za one koji tek postaju ili žele biti hrvatski policajci.

- Gledajte, mislim da svatko onaj tko osjeti taj poziv da bi trebao doći u ovu službu jer možda i očekuje takve nekakve stvari. Ali ono što ja kažem svakom mladom kolegi koji dođe kod nas raditi je da je služba naša, branitelji su je u Domovinskom ratu stvarali i bit će onakva kakvu je mi budemo sada činili, mi mlađi na kojima je svijet ostao i ostat će, složna su dvojica hrabrih i požrtvovnih zadarskih policajaca.