Panulom po luca

Malo je riba koje se u panuli toliko iščekuje kao luca. Naravno, pritom mu se ne radujemo toliko zbog kvalitete mesa jer, premda blizak tunidima, na gastronomskom planu ipak podosta zaostaje.

Luc je riba iz obitelji skušovki. Može narasti do jednog metra dužine i težiti preko dvadeset kilograma. Prosječni su ulovi ipak znatno lakši i kreću se oko pet kilograma.

Svoju prvu spolnu zrelost doseže između 38 i 44 centimetra dužine, a budući da biologija ove vrste ipak nije u potpunosti istražena pretpostavlja se da se mrijesti krajem ljeta.

Luc je prava pelagička vrsta i najčešće ga nalazimo s vanjske strane otočnog niza. Rijetko zalazi u unutrašnje kanale, ali jednako tako izbjegava i previše otvoreno more. Nešto je brojniji u Srednjem i Južnom Jadranu, a najviše ga ima oko zapadnog dijela Mljeta, Šćedra i Biševa.

Inače je luc tipični pučinski proždrljivac, uz spomenutu tunu pravi predstavnik krupne plave ribe. Iako veći dio godine boravi na pučini, početkom jeseni se luc približava obali.

Na ljestvici potražnje među pučinskom plavom ribom, luc zauzima nekakvu zlatnu sredinu s tim da mu meso uopće nije pogodno za konzerviranje, što je za njega kao vrstu zapravo sretna okolnost jer je zahvaljujući upravo toj nepogodnosti, uglavnom nezanimljiv većini privrednih ribolovaca zbog čega još uvijek nije ni blizu statusa ugrožene riblje vrste.

No zato je od strane sportskih ribolovaca luc uvijek vrlo tražena lovina. Osnovni razlog je njegova izuzetno velika temperamentnost i snaga tako svojstvena njegovoj obitelji. Osim toga, njegova lakomost uvijek iznenadi, bez obzira koliko ribolovac bio izversiran, tako da je po svim stavkama, zapravo savršena lovina svim ljubiteljima little big game fishinga. Neprestano treperenje uz česte promjene smjera i vrlo snažan otpor pružaju nesvakidašnji užitak zbog čega borba s njim uvijek oduševljava.

Luc nije riba koju je teško pronaći. Budući da često u velikim jatima prilazi vanjskoj, pučinskoj, strani otočnog niza, uz laganu vožnju i pažljivo osmatranje lako se mogu otkriti pozicije na kojima more 'kuha'. No prije nas, takva mjesta otkrivaju galebovi koji su izvrstan indikator prisustva pučinske plave ribe na površini.

U trenucima kada se luc hrani, more doslovno pršti od sitne ribe koje tada bude u izobilju čak i za nezasitne galebove čija se jata uz pomoć kvalitetnog radara često mogu otkriti i prije vizualnog dosega.

Baš kao što ga nije teško otkriti, nije ga teško ni uloviti, naravno, ako se poštuju osnovna pravila. No nekih velikih tajni oko uspješnog lova luca zapravo i nema jer sve počiva na jednostavnoj konkurenciji hranidbenog lanca o kojoj ovisi opstanak svega u podmorju. A to je pravilo vrlo jasno - tko je brži, njegov je obrok.

Tako su dva osnovna načina na koja se luc koji se na površini hrani ili samo putuje, može loviti - spinning i panula. Naravno, mogući su ulovi i klasičnim driftanjem, ali se kod te tehnike luc u pravilu smatra slučajnim i usputnim ulovom zbog čega se drifting i ne može smatrati tehnikom namijenjenom lovu luca.

Iako su zabilježeni rijetki slučajevi obalnih ulova luca, spinning je zapravo primjenjiv jedino s plovila i to pod uvjetom da se jatu priđe dovoljno blizu uz maksimalan oprez.

Jato luceva se čak i u hranjenju uvijek polako kreće pri čemu zvukovi brodskih motora tim ribama nisu strani, naravno, ako prolaze na pristojnoj udaljenosti. Stoga bi trebalo prilikom prilaska jatu procijeniti brzinu kretanja jata, te plovilo usmjeriti tako da se jatu u zadnjih dvadesetak metara priđe po inerciji, po mogućnosti s ugašenim motorima. Naravno, ako se lucevi intenzivno hrane tada toliki oprez i nije potreban. Idealno je da ribolovac u prilazu na vrijeme bude spreman tako da može, čim bude u dosegu, izbaciti varalicu, najbolje ravno usred jata.

Ukoliko je sve odrađeno kako valja, udarac bi trebao uslijediti istog trena, čim varalica dotakne površinu mora nakon čega zakačenu ribu treba beskompromisno izvući van kako ne bi svojim batrganjem uznemirila i 'potopila' ostatak jata. Premda se katkada može ostvariti i više ulova jednim prilazom, najčešće se dogodi da se jato nakon izvlačenja zakačene ribe premjesti zbog čega je potrebno ponoviti manevar prilaza. Zbog toga je idealno da barem jedan član posade konstantno prati elektroničku podršku i osmatra površinu mora kako bi se što brže mogli ponovo približiti odbjeglom jatu.

Ukoliko do udarca nije došlo odmah po izbačaju, varalicu treba vući što je moguće brže kako bi simulirali panični bijeg uplašene ribe i tako isprovocirali napad.

Panula za luca je vrlo jednostavna. Ipak unatoč jednostavnosti mnogi poneseni ribolovnim žarom pogriješe već u samom početku. Bez obzira kakvu panulu za sobom vukli, plovilom se ne smije proći preko jata. Na taj se način jato u pravilu prepolovi nakon čega riba postaje vrlo oprezna i plaha.

Varalice treba pustiti oko 50 do 70 metara iza krme, a što zavisi o veličini promjera jata, te u širokom luku obići jato izlazeći iz kružne putanje na nekih 270° čime se postiže prolazak varalice kroz jato.

Takvim kruženjem se jato lako može zadržati na okupu i u kratkom vremenu uloviti dovoljno za ispunjenje gušta.

Naravno, dok se tako kruži oko jata, vještim izbačajima se uz adekvatnu dalekometnu opremu može pokušati i spinati.

Ukoliko je jato raspršeno što je također vrlo čest slučaj, tada je praktično pročešljati vodeni stupac što se jednostavno postiže s downriggerom na kojeg se postavlja više štipaljki tako da se i varalice u povlačenju nalaze na različitim dubinama.

Osim sistema s downriggerom varalice se mogu potopiti i različitim sistemima otežanja kao i seeker 'šlapama' ili spuštalicama. Pritom svakako treba voditi računa o deklarativnoj dubini uranjanja neotežanih varalica kako ne bi došlo do mršenja sistema.

Brzina povlačenja zavisi o brzini kretanja jata, jačini kurenta, brzini i smjeru vjetra i plovila, no generalno gledano idealna brzina bi bila oko 5 do 7 milja. Sve ispod te brzine lucu kao predatoru nije zanimljivo.

Lovni pribor treba biti u skladu sa snagom i temperamentom lovine. Spinnerski štapovi moraju biti snažni i nosivi, a role jake, pouzdanog kočionog sistema i prijenosa. Dobar izbor su svi jiggerski modeli kao i jaki spinnerski štapovi iznad 12 libri dok od rola ne bi trebalo ići ispod klase Shimano Stella 5000 ili Penn Conflict 6000.

U panuli se mogu koristiti klasični big game štapovi i multiplikatori, no kod kačenja manjih primjeraka zbog grubosti pribora neizostavno izostaje užitak zamaranja. Stoga je puno praktičnije koristiti lakše panulaške štapove ili spomenute jiggerske modele s kojima će se moći osjetiti sva ljepota i draž panule na ovog temperamentnog borca.

U panuli lucu treba ponuditi brze i svjetlucave varalice poput metalnih varalica tipa spoon ili kastmaster. Od wobblera se mogu koristiti svi modeli koji mogu podnijeti traženu brzinu povlačenje pri čemu bi i konstrukcijom morali moći podnijeti divlje napade i otpor prilikom izvlačenje.

Od starijih modela su za ovakav lov prilično korišteni rapalin Barra Magnum u dužini od 130 milimetara kao i Yo-Zurijev Crystal Minnow ili Hydro Magnum dužine 120 milimetara dok od novije generacije varalica svakako treba istaknuti Monarch Dok modele poput Dok-Es 9, Dok 12 ili Dok 12 Deep koji bez dodatnog opterećenja savršeno odrađuju svoj posao na različitim dubinama. Otežane silikonske varalice su također lovne. Važno je samo da imaju jasnu vibraciju baš kao i manji modeli sve popularnijih poppera primjenjivih, naravno, samo u površinskom lovu.

Kao i u svim drugim oblicima varaličarenja boja igra jako važnu ulogu. Tako za sunčanog dana valja odabrati plavo-sive varalice, dok su po oblačnom vremenu učinkovitije svijetle varalice kao i sve inačice tipa Red Head.

Premda se s obzirom na brzinu povlačenje sve odvija vrlo brzo, fluorokarbon na predvezu bi trebao biti neizostavna stavka pogotovo kada se lovi raspršena riba.

A mišljenja gurmana oko kvalitete mesa luca su poprilično podijeljena. Veliki dio ga smatra suhim i neukusnim što je zapravo, provjereno, samo stvar spretnosti kuhara.

Ulovljenog luca treba, kao uostalom i sve druge skušovke i tunide, odmah po izvlačenju otkrviti. Naime, ako se riba ne otkrvi meso će dobiti kiselkast okus, a bit će i teško probavljivo. Da bi to izbjegli, dovoljno je ulovljenoj ribi izvaditi škrge i zarezati je poprijeko po bočnoj liniji na posljednjoj trećini tijela prema repu. Riba će nakon toga u kratkom roku potpuno iskrvariti zbog čega će joj meso biti vrlo svijetle boje.

Više je načina na koji se ova riba može kvalitetno pripraviti. Ukoliko je luc dovoljno velik, može se rezati na fete i peći na roštilju pri čemu će mariniranje, kojih pola sata prije stavljanja na gradele, znatno poboljšati okus. Kod pečenja samo treba paziti da se ne prepeče jer će u protivnom meso biti tvrdo suho i neukusno.

Ukoliko su primjerci manji, do kilogram i pol težine, najbolje ih je filetirati, pa tako izvučene polovice položiti na gradele kožom prema dolje. Nakon što se po rubu pojavi bijeli rub širine oko 1 do 1,5 centimetara, file se može okrenuti i peći još pet do sedam minuta. Tako ispečene filete treba obilato zaliti maslinovim uljem.

A marinirani luc je posebno ukusan ako se pripremi na sljedeći način. Filetima se odstrane poprečne kosti te se narežu poput pršuta, na tanke, i što je moguće šire fete, zarezujući koso u odnosu na mišićne slojeve. Tako narezano meso se slaže u prikladnu posudu pri čemu se svaki novi sloj obilato zalije limunovim sokom. Nakon što se posloži posljednji sloj ribe, limunovog soka u posudi mora biti toliko da je sva riba pokrivena. Posuda se spremi u frižider na minimalno šest sati nakon čega treba odliti sav limunov sok, ribu posoliti, eventualno malo popapriti i zaliti maslinovim uljem.