Prve palamide

Temperatura mora je za mnoge životne procese u moru ključni okidač. O temperaturi mora u najvećoj mjeri ovisi riblji metabolizam čije je stanje za nas ribolovce iznimno važno jer u pozadini te priče leži intenzitet i količina hranjenja na svim nivoima, u svim dubinama i na kompletnoj površini našeg mora. A trenutno je more jako toplo i vrvi svom ribom pa tako i plavom, površinskom, koja tako uspješno privlači krupnije plave predatore.

Malo je riba koje se nakon duge zime toliko željno iščekuje kao palamidu. Naravno, pritom se ovoj ribi ne radujemo samo zbog iznimne kvalitete mesa već ponajprije zbog ribolovnog užitka koji ona kao lovina može pružiti. Zbog njene izrazite temperamentnosti i same dinamike lova, palamidi se raduju svi sportski ribolovci bez obzira na koji je način i kojom tehnikom lovili i ulovili.

Palamida je tipični pučinski proždrljivac. Premda veći dio godine boravi na pučini, u proljeće počinje zalaziti u kanale i prilaziti obali gdje je sportski ribolovci spremno dočekuju svojim alatima ponajprije udicama i varalicama. Palamida nije riba koju je teško pronaći. Uz laganu vožnju i pažljivo osmatranje lako se mogu otkriti pozicije na kojima more 'kuha'. No takva mjesta puno prije nas u pravilu otkrivaju galebovi koji su izvrstan indikator prisustva pučinske plave ribe na površini.

U trenucima kada se palamida hrani, more doslovno pršti od sitne ribe koje tada bude u izobilju čak i za nezasitne galebove čija se jata uz pomoć kvalitetnog radara često mogu otkriti i prije nego što se približimo toliko da ih možemo vidjeti i golim okom. Baš kao što je nije teško otkriti, nije je teško ni uloviti, naravno, ako se poštuju osnovna pravila. A nekih velikih tajni oko uspješnog lova palamide zapravo i nema jer sve počiva na jednostavnoj konkurenciji hranidbenog lanca o kojoj ovisi opstanak svega u podmorju. Tu je pravilo vrlo jasno - tko je brži, njegov je obrok. Upravo je zato mnogim je ribolovcima palamida tek nedostižan pojam za što je osnovni razlog njena prisutnost, odnosno neprisutnost.

Premda je palamida generalno podjednako rasprostranjena duž cijelog našeg mora, na pojedinim dijelovima Jadrana u velikim jatima prilazi obali kakav je slučaj na sjevernom dijelu gdje se vrlo uspješno mogu loviti s obale raznim tehnikama dok neka područja srednjeg i južnog Jadrana palamide zaobilaze u velikom luku. Osim toga, ponekad prođe i više sezona, a da se uopće ne pojave ni kao ulov na ribarnicama. I premda je temeljno pučinska riba, palamide se mogu loviti i sa obale. Dvije osnovne tehnike su á volo i spinning, odnosno shore jigging.

Na pozicijama na kojima ih ima uz obalu, a kakvo je primjerice područje Kvarnera ili istočne obale Istre, palamide se uspješno mogu loviti na odmet bez ikakvog otežanja. Poželjno je da štap bude duži spinnerski akcije preko 60 grama s pripadajućom rolom klase barem 3500 na kojoj je namotan najlonski monofil promjera 0,35 do 0,45 milimetara. Fluorokarbonski se predvez, nešto manje nosivosti od osnove, sastoji od jednog ili dva pica nejednake dužine na kojima se nalaze jače udice širine luka do 15 milimetara bogato naješkane srdelom. Premda mnogi ribolovci koriste komade srdela, puno se bolji rezultati postižu ješkanjem cijelih srdela.

Tako formiran i naješkan sistem se izbacuje u lovnu zonu te prepušta slobodnom tonjenju i kurentima. Pojedini ribolovci u ovakav sistem dodaju i waggler plovak koji naješkane udice zadržava na dubini od jednog do pet metara dubine. Ovakav sistem lova je moguć, naravno, i iz barke na identičan način s tim da je poželjno da se sistemi ne puštaju predaleko od barke, pogotovo ako se pod barkom lovi s drugim priborom, a što je, kad je u pitanju lov plave ribe, nekakva garancija zadržavanja jata pod barkom ili barem u neposrednoj blizini barke. Ukoliko se lovi iz ruke, sistemi su identični s tim da ribolovac mora biti spreman na temperamentnu borbu u kojoj je, ako je riba većih dimenzija, teško voditi glavnu riječ.

Varaličarenje palamida s obale je težak i zahtijevan posao. Varalice se u principu uvijek izbacuju što je moguće dalje te se privlače velikom brzinom jer je palamida lovac koji najčešće lovi plijen u pokretu. U odabiru varalice je važno pogoditi što je palamidama toga dana na meniju. Naime, kao i većina druge plave ribe, palamida jede ono na što nađe. Ako su joj lovina do trenutka nailaska na varalicu bile papaline duge 5 do 7 centimetara, a varalica se svojim dimenzijama uklapa u takve okvire, tada slijedi griz bez oklijevanja. No ukoliko je varalica veća ili manja od veličine riba kojima se trenutno hrani, tada će palamida svakako varalicu neko vrijeme pratiti, odlaziti pa se naglo vraćati da bi ispitala je li u pitanju bezazlen obrok. U takvim je situacijama na varaličaru da svojim spinnerskim tehnikama po sistemu povuci-stani-kreni-ubrzaj-stani isprovocira napad.

Boje bi trebale biti birane po klasičnom obrascu sivo-plava leđa i svijetli trbuh s tim da bi varalice trebalo birati po nosivosti. Naime, palamida ima snažne zubate čeljusti kojim može lako zdrobiti neku krhku verziju varalice dok će jeftinije i manje kvalitetne udice vjerojatno izravnati kao na nakovnju. Ista je stvar i sa shore jigging pristupom, naravno, na terenima koji dopuštaju takav pristup. Varalice u ovoj tehnici se izbacuju daleko te se privlače manje-više pravolinijskom putanjom uz tek djelomičnu i povremenu promjenu brzine po sistemu brzo-još-brže-najbrže na što palamide uvijek dobro odreagiraju. Za razliku od lova klasičnim varalicama, u ribolovu jiggovima se najčešće koristi uprednica radi konkretnije i direktnije kontrole same varalice.

Osim opisane tehnike za lov palamida srdelom naješkanim udicama, iz barke se palamide mogu loviti panulom ili spinningom. Ukoliko se na moru naiđe na jato palamida postupak bi trebao biti jednostavan. Jato palamida se u hranjenju uvijek polako kreće pri čemu zvukovi brodskih motora tim ribama nisu strani, naravno, ako prolaze na pristojnoj udaljenosti. U prilasku jatu se treba procijeniti brzina kretanja jata, te plovilo usmjeriti tako da se jatu u zadnjih dvadesetak metara priđe po inerciji, po mogućnosti s ugašenim motorima. Naravno, ako se palamide intenzivno hrane tada toliki oprez i nije potreban. Važno je samo da ribolovac u takvom prilazu jatu na vrijeme bude spreman tako da može čim bude u dosegu, izbaciti varalicu, najbolje ravno posred jata.

Ukoliko je sve odrađeno kako valja, udarac bi trebao uslijediti istog trena. Čim varalica dotakne površinu jedna od riba iz jata će je zgrabiti nakon čega zakačenu ribu treba beskompromisno izvući van kako ne bi svojim batrganjem uznemirila i 'potopila' ostatak jata. Zato je u takvom pristupu uvijek važno imati dovoljno jak pribor kojim se takvo forsirano izvlačenje može odraditi bez problema, brzo i do kraja. Ipak, unatoč svemu, najčešće se dogodi da se jato nakon izvlačenja zakačene ribe premjesti, a zbog čega je potrebno ponoviti manevar prilaza. Zato je idealno da barem jedan član posade konstantno prati elektroničku podršku i osmatra površinu mora kako bi se što brže mogli ponovo približiti odbjeglom jatu.

Ukoliko do udarca nije došlo odmah po izbačaju, varalicu treba vući što je moguće brže kako bi simulirali panični bijeg uplašene ribe i tako možda isprovocirali napad. Premda je palamida vrlo temperamentan borac, štap za panulanje u ovom slučaju ne bi trebao biti duži od 2,70 metara klase 12 libri, naravno ako je u pitanju trolling model, ili ako se lovi spinnerskim modelom, akcije od 80 grama. Isto tako, ukoliko se multiplikator zamijeni s kvalitetnom stacionarkom kapaciteta barem 200 m/0,40 mm užitak može biti znatno veći. U panulanju palamida se najčešće koristi najlonski monofil i to prvenstveno zbog njegove istezljivosti i sposobnosti amortiziranja svih grubosti u zamaranju.

Panula za palamidu se konstrukcijski ne razlikuje od klasičnih površinskih panula. Na osnovu promjera od 0,45 do 0,60 milimetara se nastavlja fluorokarbonski predvez dužine barem 1,5 metara, nešto manje nosivosti od osnove, na čijem se kraju nalazi varalica. Spoj osnove i predveza se ostvaruje preko zogulina koji mora biti vrhunske izvedbe kako bi se sukanje strune svelo na minimum. Integriranog olovnog opterećenja nema. Ukoliko je varalicama ipak potrebno dodati olovno otežanje da bi uronili na lovnu dubinu, to je najpraktičnije učiniti pomoću fast clip ili spiralnih montažnih olovnica koje se postavljaju pet do deset metara iznad spojnog zogulina. Takvo otežanje ne bi trebalo varalicu potopiti dublje od pet metara.

Za razliku od spinninga i shore jigginga, u panuli se najčešće povlače veliki wobbleri, cedar plugovi, ili jetovi, a katkad i silikonci s olovnim glavama, pri čemu se nikada ne vuče samo jedna varalica već redovito istovremeno više komada. Prema lovnosti, prvi su brzi i svjetlucavi modeli, i to za sunčanog dana plavo sive, a za oblačnih dana vrlo svijetle boje kao i sve inačice Red-head modela. Među metalnim varalicama posebno je atraktivan kastmaster koji svojim okretanjem oko osi šalje jasan svjetlosni signal, za većinu plave ribe provjereni okidač. Treba ga povlačiti šezdesetak metara iza plovila brzinom od 3 do 5 milja. Kao i kod većine drugih varalica, optimalna se brzina lako provjerava provlačenjem varalice u neposrednoj brzini broda. Brzina je dobra ako se kastmaster okreće oko svoje osi ne mijenjajući pritom dubinu, odnosno ako ne izlijeće iznad površine mora.

Žlice se vuku nešto sporije od kastmastera, brzinom ne većom od 4 milje, no najbolje ih je kao i kastmastere spustiti u blizinu broda pa uz dodavanje ili oduzimanje gasa odrediti optimalnu brzinu. Može se loviti i popperima, naravno, ako je riba na samoj površini. Ukoliko je nešto dublje, dobar su izbor jerkovi kao i sve tonuće Sticker- bite inačice. Od mekanih varalica najlovnije su realistične imitacije koje valja otežati jig udicama s glavama adekvatne težine. Najvažnije je samo da odabrani model varalice može bez dodatnog opterećenja podnijeti brzinu povlačenja iznad tri milje bez promjene akcije, bez izvrtanja ili neželjenog iskakanja iznad površine mora.

Panula za palamidu je općenito vrlo jednostavna no unatoč jednostavnosti, mnogi poneseni ribolovnim žarom pogriješe već u samom startu. Bez obzira kakvu panulu za sobom vukli, plovilom se nipošto ne smije proći preko jata. Na taj se način jato u pravilu prepolovi nakon čega riba postaje vrlo oprezna i plaha. Varalice treba pustiti oko 50 do 70 metara iza krme, a što zavisi o veličini promjera jata, te u širokom luku obići jato izlazeći iz kružne putanje na nekih 270 ° čime se postiže prolazak varalice kroz jato. Takvim kruženjem se jato lako može zadržati na okupu i u kratkom vremenu uloviti dovoljno za ispunjenje gušta.

Naravno, dok se tako kruži oko jata, pogotovo ako su u barci dvojica, vještim izbačajima se uz adekvatnu dalekometnu opremu može pokušati i spinati. A ukoliko jato nije vidljivo brum može biti od velike pomoć. Premda je brumanje u pučinskom ribolovu uglavnom vezano uz drifting, katkada se formiranjem mirisnog traga i u trollingu mogu ostvariti bolji rezultati. To je najlakše postići prolijevanjem tekućeg bruma dobivenog od skašenih srdela razrijeđenih morem uz povremeno izbacivanje dva do tri komadića srdele, uz konstantnu vožnju u širokom krugu na najizglednijoj poziciji. Brzina povlačenja ne zavisi samo o spomenutom izboru varalice već i o brzini kretanja jata, jačini kurenta, brzini i smjeru vjetra i plovila. Ipak, generalno gledano idealna brzina bi bila od 4 do 7 milja. Sve ispod te brzine palamidi kao predatoru uglavnom nije zanimljivo.