Šarun ne mora biti slučajni ulov

Šarun je riba oko koje su mišljenja podijeljena. Dok ga jedni ciljano love i cijene, drugi na njega gledaju s prezirom. Kao i uvijek, ovi prvi znaju što i kako rade dok su ovi drugi najčešće djelomično ili pak potpuno neupućeni u sve što ribolov ove ribe može dati. 

A malo je ribolovaca kojima šarun nije draga lovina. To su u pravilu ribolovci koji preferiraju krupniju lovinu pa šaruna u takvim situacijama uglavnom smatraju neželjenom usputnom lovinom. No zato je puno više onih koji šaruna kao lovinu cijene. Istina, većini je ribolovaca usputni, te i kao takav, rado viđen ulov, no jedan dio ribolovaca šaruna baš ciljano pokušava uloviti pri čemu se služe tek s nekoliko osnovnih tehnika od kojih svaka može biti vrlo lovna u određenim okolnostima.

Šarun je vrlo proždrljiva riba koja svoj plijen napada silovito i bez nekog oklijevanja. Naravno, neće progutati baš sve i na najmanji znak potencijalne opasnosti ili naznake koja bi mogla probuditi nepovjerenje, u posljednji tren odustaje od napada. Upravo je zato ribolovcima koji ga ciljano love šarun poseban izazov.

Jedan od najčešće korištenih ribolovnih pristupa u lovu šaruna je lov tzv. turskom panulom ili sabikijem. Kod ovog načina lova se kao otežanje koristi posebno konstruirana olovnica koja se zbog svog karakterističnog oblika naziva torpedo. Iznad te olovnice se nalazi predvez na kojem se sa osnove odvaja niz kraćih prama naoružanih udicama koje su okićene svjetlucavim lamelama, suknjicama, sitnim silikoncima ili pak onim silikonskim lignjicama. Takav se sistem spušta u more te se povlači za barkom brzinom od 2,5 do 4 milje, sve u zavisnosti od dubine na kojoj se riba zadržava i smjera i jačine kurenta.

U drugoj verziji se umjesto olovnice-torpeda na kraj sistema postavlja teža suza ili potpuno okrugla olovnica. Ovaj se sistem koristi kada su šaruni okupljeni u koncentrirano jato. Nakon što se barka zaustavi iznad jata, sistem se spušta tako da propadne kroz jato u slobodnom hodu te se, ukoliko se u tom spuštanju ništa ne dogodi, velikom brzinom podiže prema površini. Ovakav je način lova zapravo svojevrsni vertical jigging i, osim što se koristi predvez identičan onome u klasičnoj turskoj panuli, zapravo nema nikakve veze s panulom.

Naravno, kao i kod većine sličnih pristupa, ukoliko se udice dodatno naješkaju trakom lignje ili kozicom, uspjeh se može višestruko povećati.

U trenutku kačenja šarun će unatoč velikoj težini olovnice ili silini povlačenja, kompletan sistem u pokušaju oslobađanja zanijeti u stranu i tu nastaju potencijalni problemi. Budući da predvez za sabiki u pravilu ima cijeli niz prama s udicama, na predvezu se kako ste rekli vrlo često istovremeno može naći više riba od kojih svaka divlje vuče u svoju stranu. U tom povlačenju mnoge se oslobode na što ribolovac i ne može bitnije utjecati. Naime, kada dva šaruna razvuku predvez tako da ga svaki napne u svoju, suprotnu stranu, tada dolazi do one neželjene prezategnutosti u tvrdo kad nešto puca, najčešće tanka opna ribljih ustiju.

No na sreću, šaruni nisu poput plemenitije bijele ribe osjetljivi na takve bjegove tako da usput otpale i oslobođene ribe ne utječu bitnije na kompaktnost i povezanost jata pa se lov i nakon takvog padanja ribe može uspješno nastaviti.

I premda je lov sabikijem vrlo dinamičan, mnogim je ribolovcima draža klasična panula. U ovom se pristupu koriste najčešće mali wobbleri, dužine od 5 do 9 centimetara pri čemu je klasični oblik legendarnog Pin's Minnowa definitivno najlovniji. Naravno, osim tvrdih wobblera, vrlo su lovne i brojne silikonske inačice posebno one nikle na obliku slavnih Raglou varalica, imitacija pješčanih jeguljica.

U lovu u kojem se panula povlači štapom i rolom koriste se varalice s malo izraženijim stabilizatorom kojim se varalica može potopiti malo dublje. Osim toga, mnogi panulaši u sistem dodaju umetak od desetak metara dakronske strune s olovnom jezgrom čime se u povlačenju dodatno dobija na dubini. Naravno, sve se ovo može izbjeći ukoliko se lovi iz ruke laganom verzijom viške panule kada se željena lovna dubina vrlo lako postiže olovnicama nanizanima na osnovnoj struni.

Brzina povlačenja, baš kao i svim drugim oblicima panule zavisi o smjeru i brzini kurenta no ne bi trebala biti sporija od 1,8 ni brža od 5 milja.

Ovakav je način lova omiljen i zbog toga što se u ovakvom lovu često ulove i druge vrste poput skuša, lokardi luceva, palamida ili lampuga koje sa šarunima dijele lovni prostor.

Jedan od najatraktivnijih sportskoribolovnih pristupa za lov šaruna s obale je spinning. Tu se najčešće koriste silikonske varalice ribolikog oblika opterećene jigg udicama s olovnom glavom. Veliki izbor oblika i boja varalica s nešto manjim ali isto velikim izborom olovnih otežanja različitih oblika i boja, doprinosi atraktivnosti ovakvog lova jer svaki ribolovac može ostvariti personalizirani pristup upravo svojim osobnim kombinacijama.

Na pozicijama na kojima se očekuju šaruni, dakle na puntama, istakama, prolazima ili pak jednostavno na mjestima na kojima je kurenat nešto izraženiji, varalice se izbacuju u more te se najčešće pravolinijski povlače prema kraju. Naravno, povremeni zastoji i trzaji doprinose uspjehu što je još jedan od detalja koji čini razliku od spinnera do spinnera.

Osim silikoncima, šaruni se uspješno mogu loviti i malim jiggovima kao i wobblerima, u pravilu nešto manjima nego u lovu iz barke.

Vrlo je važno pogoditi lovnu dužinu varalice jer se šaruni okupljeni uz obalu u pravilu hrane ribom iste veličine. A budući da su proždrljivi, želudac im je rijetko kada prazan, tako da je idealno prvog ulovljenog šaruna otvoriti i pogledati čime se hranio te u skladu sa sadržajem želuca odabrati najlovniju varalicu i prepustiti se užitku spinninga.

S klasičnim sistemima u kojima se koriste animalne ješke mogu se postići izvrsni rezultati, no na taj se način ne može loviti svuda i s bilo kakvim priborom jer, ako pokušavamo ciljano loviti baš šaruna, tada postoje određena pravila.

Premda će šarun progutati većinu animalnih ješki, srdela i papalina su mu najdraže ponajprije stoga jer mu je to uobičajena hrana.

Srdela se može rezati na komadiće, filetirati ili pretvarati u 'kobasice' uvezane silikonskim koncem. Za kakav se god pristup odlučili rezultat će teško izostati.

No prije svega šarune je potrebno pronaći što je mnogim ribolovcima veliki problem. Naime, šaruni nisu ribe koje se zadržavaju uz određeni tip dna no na nekim mjestima sastav dna ipak ima direktan utjecaj na njihovo ponašanje. Naime, na pozicijama na kojima pjeskovito muljevito dno naglo prelazi u kamenito, 'skaline' su redovita pojava što u morskim strujanjima rezultira turbulencijama u većoj ili manjoj mjeri.

Tako se u kombinaciji sa stalnim kurentima kao i sa sjecištima kurenata, neke pozicije mogu nazvati stalnim poštama od šaruna. Na takvim pozicijama šaruni ne leže cijeli dan jer im to nije u prirodi ponašanja, no zato se tim pozicijama stalno vraćaju.

Sidrenje nije neophodno, ali ukoliko je takva pošta provjereno lovna tada može biti od presudnog značaja.

Sistema za lov ima više, od klasičnog sistema s dva brka ispod olovnice do naješkanog predveza za sabiki, no najlovnijim se pokazao sistem identičan sistemu kakav se koristi u klasičnoj kančenici s tim da je olovno opterećenje znatno manje, od 20 do 30 grama dok su prame duge od 50 do 80 centimetara.

Premda je upredenica puno nosivija od monofila, monofil je u ovoj situaciji u velikoj prednosti jer ima određenu dozu istezljivosti koja ipak dobrim dijelom kompenzira grubosti u izvlačenju.

Preporučena debljina monofila za osnovu je 0,35 milimetara, dok se fluorokarbonski predvez izrađuje po pravilu 'deset posto manje nosivosti od osnove'.

Tako formirani sistemi se spuštaju u lovnu zonu koja je najčešće na dubini od 5 do 15 metara dubine, dakle u 'pola mora'.

Idealno je koristiti role sa slobodnim hodom špule koje će savršeno odrađivati samoubadanje i signalizaciju nakon čega je potrebno zapravo samo izvući već zakačenu ribu.

U izvlačenju ne treba biti brzoplet. Šarun je snažan i okretan plivač, a budući da se lovi 'na blizu' u trenutku kada dođe do površine riba, nije ni približno umorna. Dapače, tako ulovljeni šaruni su vrlo živi i temperamentni pa je oprara element bez kojega se često borba ne može okončati u korist ribolovca. Idealno je naravno, koristiti podmetače s gumenim mrežnim plaštom kako bi izbjegli kačenje slobodnih udica u mrežni dio.

Šarun je u pravilu domaćin vrlo opasnog nametnika, anisakisa. Taj parazit nastanjuje probavni trakt šaruna i u toj svojoj razvojnoj fazi ga ne napušta do trenutka uginuća svog domaćina. Tek kada riba domaćin ugine, anisakis iz probavnog trakta pokušava izaći bušeći sebi put kroz okolno tkivo.

Na taj način dospijeva u mišiće čime postaje neposredna opasnost i za nas ljude.

Ukoliko dospije u naš organizam, anisakis se može nastaniti u našem mišićnom tkivu nakon čega slijedi teško i neizvjesno liječenje jer je baš kao svaka druga zoonoza i invadiranost ovim parazitom liječnicima, a posebno žrtvi, težak problem.

No sve se to vrlo jednostavno može izbjeći.

Ulovljene je šarune idealno odmah po izvlačenju otkrviti za što je dovoljno prstima zaći ispod škržnog zaklopca i povući škrge te ribu položiti u kantu do pola ispunjenu morem. Na ovaj će način ulovljeni šarun biti potpuno otkrvljen, a krv koju će pustiti u more u kanti će biti savršen brum koji će šarune privući kad god se udalje od barke.

Osim toga, otkrvljeni šaruni imaju neusporedivo ukusnije meso od neotkrvljenih što svi ljubitelji dobre spize itekako cijene.

No čim se šarun otkrvi treba ga očistiti, odnosno odstraniti utrobe što je prije moguće kako paraziti iz probavnog trakta ne bi prešli u mišiće.

Nadalje, ako se meso termički dobro obradi, ili prije konzumiranja bude zamrznuto više od 24 sata, ovaj parazit će postati potpuno bezopasan.

Važno je naglasiti da ovaj parazit parazitira i na većini drugih konzumnih vrsta, od inčuna, preko škrpina do gofova i tuna.

Šaruni se različitim tehnikama love u različito doba dana. Tako je panula najproduktivnija kroz prvi dio prijepodneva i pred sumrak, dok spinning daje najbolje rezultate u rano jutro, u suton i u noći. Na naješkane udice u ribolovu iz barke šaruni najradije nasrću kroz prijepodne i popodne do mraka, te noću ka se lovi 'pod sviću', dok su u obalnom ribolovu s animalnim ješkama najaktivniji oko ponoći.

'Vertical sabiki', onaj sistem s okruglom olovnicom u propadanju kroz jato, je uspješan tijekom cijelog dana, naravno, ako se uspješno locira dovoljno koncentrirano jato.

No najvažnije je locirati šarune, gdje se bez dobre elektronske podrške ribolovac može pouzdati samo u sreću ili u vlastito iskustvo. Na sonderu se šaruni u pravilu vide kao usamljene ikonice krupnijih riba ili kao manje 'banane' zavisno od ugođenosti uređaja. Kad su u jatu tada su nalik na bilo koje drugo jato riba poput primjerice bugava, no već prvo spuštanje pribora u more potvrđuje ili opovrgava sve teorije.

I ako ste sve dobro odradili, tada vam je potrebna još samo dovoljno velika kanta ili torba jer se lov šaruna rijetko kada svodi na nekoliko riba. U pravilu ih se ulovi toliko da se zakonski dopuštena granica može i neprimjetno prijeći o čemu također treba voditi računa.