Treba zimu prezimiti

Premostiti zimsko sivilo i preživjeti do nove sezone, moguće je jedino ribolovom. Istina, taj ribolov neće biti toliko produktivan kao onaj u toplijem dijelu godine, ali će biti sasvim dostatan za preživljavanje. A što je najljepše, pošta je tu, odmah dolje na rivi, dalekoj tek desetak minuta.

Zimski period obalnim ribolovcima ne ostavlja previše izbora. Sve one atraktivne ljetne pozicije zimi su uglavnom nedostižne iz više razloga od kojih je na prvom mjestu niska temperatura i relativno oskudni rezultati. Nikome se ne 

putuje daleko od civilizacijskih ugodnosti da bi se smrzavao pri čemu je raspoloživo vrijeme zimskog dnevnog ribolova u odnosu na topliji dio godine osjetno kraće, da ne kažemo jako kratko.

Za noćni je ribolov, opet, potrebna sva sila opreme tako da zapravo u tome uživaju samo rijetki zagriženjaci.

Zbog svega toga je najveći broj običnih ribolovaca osuđen na pošte u neposrednoj blizini, po mogućnosti na prvoj rivi ili lukobranu. Spust od stana do luke i prve rive najčešće je jednostavan. Još ako se po mogućnosti automobil može parkirati desetak metara iza lovnog mjesta, teško da može bolje.

Ipak, luke, koliko god bile pogodne zbog pristupa i bogatstva ribe u odnosu na neku drugu otvoreniju i zimsko-pustu obalu, najčešće su loš surogat i to ponajprije zbog zagađenosti koja se ne smije ignorirati.

Luke su u najvećem broju slučajeva zatvoreni eko sustavi iz kojih većina riba ni ne pomišlja izaći.

To su u prvom redu stalne vrste poput cipala ili salpi, koje tu pronalaze hranu i sve životne potrebe provodeći u tom istom okruženju najveći dio života. Zbog konstantnog konzumiranja hrane koja je unatoč svim pokušajima filtriranja otpadnih voda i zakonskim odredbama za sprječavanje onečišćenja i zagađenja, lučka je riba uglavnom neprimjerena za ljudsku ishranu. Naravno, to nipošto ne znači da se zbog toga ne može uživati u ribolovu, naravno, ako ambijent i zakonska ograničenja nisu prepreka.

 Onda je taj ribolov uistinu zapravo samo nekakav zamjenski. U pitanju je prezimljavanje ribolovnog nagona kada i nemamo previše izbora.

 Lučko je more s otvorenim morem u najvećem broju slučajeva spojeno tek svojim izlaznim dijelom, prolazom koji zatvaraju vrh lukobrana i druga obala, a koji je u principu zapravo vrlo uzak. More tim prolazom cirkulira u skladu s izmjenama plime i oseke, ali najdublje dijelove luka uglavnom nikada ne dosegne.

Dno je u gradskim lukama uglavnom muljevito i prepuno puno zadjeva zbog najraznovrsnijeg otpada. Naravno, postoje i luke-izuzeci u kojima nema otpada, ali muringa i kolpo-morta ni u jednoj luci ne nedostaje, a što poprilično otežava većinu ribolovnih pokušaja.

Što se najčešće izlovi u lukama?

U većini luka se uglavnom love cipli, i to ponajprije na plovak, dok se od pridnenih vrsta najčešće love podlanice. Od vrsta zanimljivih spinnerima valja spomenuti brancine i strijelke kojih posljednjih godina ima sve više.

Ni oko jedne spomenute vrste nema nekih posebnih tajni. Cipli se uglavnom mogu jasno vidjeti, a ako ih nema, tada se uz malo bruma mogu lako privući. Ješka je uglavnom kruh ili filet srdele, a budući da se lov odvija najčešće na 

svega desetak metara od obale nekih problema oko izvlačenje lovine i nema. Jedini ozbiljniji problem je vezan uz način prehrane cipala. Naime, kao površinska vrsta lučki cipal se u redovnom postupku hrani s algama koje obrastaju 

brdske oplate pri čemu uz neizbježnu dozu nafte i ulja koji se nakon površinskog plutanja prije ili kasnije skrase na 'brodskoj bradi', cipli redovito pokupe i malo anivegetativnog premaza što je sve samo ne primjereno za konzumaciju, 

a o čemu smo već pričali prije nekih mjesec, mjesec i pol dana…

 Za razliku od cipala, podlanice koje zimi posjećuju lučke vode, u lukama uglavnom nisu ni izmriještene, niti su u njima provele cijeli svoj riblji vijek. Ipak, u onom kratkom periodu koji provedu u toplim mutnim lučkim vodama stignu akumulirati popriličnu količinu tvari koje nisu pogodne za ljudsku ishranu. Naime, dok borave u lukama, podlanice se nečim moraju hraniti, a hrana koju pronalaze u luci u pravilu je znatno zagađenija od samih lučkih voda jer se toksini, a pogotovo teški metali u organizmima talože tako da nakon nekoliko dobrih obroka lučkih daganja i najčišća podlanica u kratkom vremenu može doseći i najokorjelijeg cipla od porta.

No užitak lova velikih podlanica, nezavisno od toga da li će se konzumirati ili nakon izvlačenje vratiti u more, velik je i u zimskom sušnom periodu nenadomjestiv.

Budući da se u zimskom periodu ne trebamo boriti sa sitnom ribom, ješka ne mora biti posebno armirana, no zbog boljih rezultata mora biti velika, bogata i svježa. Tako su bibi, srdela, rak suša ili volak definitivno najlovnije ješke za zimske kraljice dok je tehnika broj jedan ferma.

Između površine i dna krstare gladna predatorska usta brancina, a od unatrag više godina i strijelki, tih nemilosrdnih lovaca.

Oko njihovog lova nema neke velike filozofije. Tehnikom á volo sa srdelom ili živim gavunom mogu se ostvariti jako dobri rezultati. Naravno, ukoliko su u igri brancini tada je flurokarbonski predvez promjera ne iznad 0,30 imperativ, no ako su u pitanju strijelke, bez sajlice će lov biti potpuni promašaj.

Ista je stvar i sa spinnerskim pokušajima. Lov varaličarenjem je u principu poprilično uspješan i omiljen, tim više što se ne mora nositi puno pribora, no baš kao i s tehnikom á volo, osim izbora prave varalice predvez je ključni detalj – fluorokarbon za brancine, a sajla za strijelke.

Od varalica za brancine treba birati silikonce i wobblere, a za strijelku bilo što, što podnosi najbrže povlačenje, a ponajprije poppere.

I premda se uglavnom drže ispod površine, obje vrste u zimskom periodu postaju stalni stanovnici mutnih lučkih voda tako da i s njima kao potencijalnim obrokom valja biti oprezan.

Naravno, osim ovih nekoliko vrsta potencijalni ulov mogu biti i glavoči, eventualne pirge ili špari, no njih u lukama ipak malo tko ciljano lovi.

Srećom, tu su zato lukobrani, koji su bez obzira na blizinu lučkih voda, ipak malo drukčija priča.

Lukobrani

  Lukobrani su zaštitni znak svakog primorskog mjesta. Veći ih gradovi imaju više, manji manje, ali u principu možemo slobodno reći da ne postoji lučica bez lukobrana. Neki su lukobrani prirodni, tek malo dorađeni i učvršćeni ljudskom rukom, dok je veći broj umjetno nasuti i betoniran. No bez obzira na postanak ili formu, jedno im je zajedničko – uz njih uvijek ima ribe.

Unutrašnja je strana lukobrana najčešće ozidana, pa joj se rubovi okomito ruše u more, a uvjeti su identični uvjetima u zatvorenim lukama. Ona druga, vanjska strana, je pak kamenita, složena od krupnih nepravilno razmještenih komada stijena o koje se more stalno razbija donoseći s plimom obilje hrane, dok se za oseke pukotine i procijepi ispiru nerijetko otvarajući vrata novim stanarima. Na toj se vanjskoj strani mogu pronaći gotovo sve vrste, naravno ako  je lukobran dovoljno velik i more pred njim dovoljno duboko.

Bez obzira na godišnje doba, ribolov na tim vanjskim stranama izdašan je čak i za potpune početnike. Od tehnika se mogu koristiti gotovo sve obalne, a pribor je ograničen samo osobnim sklonostima i platežnom moći.

Plovkom se mogu loviti cipli, ušate, bugve, špari i sva uzobalna riba. Plovkom se uspješno mogu pretraživati sve škrape, rupe i procjepi bez straha od gubitka pribora. A u tim procjepima nerijetko spavaju pirge, velike usnjače i salpe.

Ješka je za ovaj dio podmorja raznolika. Dobri se rezultati mogu postići sa običnim bijelim kruhom, ali i sa većinom animalnih ješki, od kojih su na prvom mjestu dagnje i fileti srdela.

 Na vanjskoj strani lukobrana varaličari dolaze na svoje jer je ta strana lukobrana idealna za isprobavanje svih mogućih modela varalica.

Stjenoviti spust je zaklon brojnim sitnijim vrstama tako da je prisustvo predatora uglavnom zajamčeno.

Kako namamiti brancina?

Brancini će pasti na silikonce, ragloue, originale, pin's minnowe, a lokarde, skuše, lice, i feluni zaletjet će se na kastmastere kao i na sve ostalo što se može daleko izbaciti i brzo vući. Dinamika izbačaja i uspješnog kačenja ovisi o puno faktora, no na vanjskoj strani lukobrana varaličarima definitivno nikada nije dosadno.

Ljubitelji rock fishinga na stijenama lukobrana nalaze svoj surogat za divlje klifove, pogotovo sada kada je prehladno za noćenje pod vedrim nebom, pa postavljanjem svojih kompliciranih sistema pokušavaju nadmudriti koju kraljicu podlanicu ili rumenog mudraca arbuna, dok padanjem mraka sasvim izgledno mogu očekivati ugora.

Oni skloniji surf castingu na ovim stijenama, pod uvjetom da mogu nakon zabačaja ostati na nogama, mogu pronaći svu pridnenu ribu, od glavoča i pauka, preko girovki, svih labrida do arbuna, podlanica, ovčica…

No tu se osim riba uspješno mogu loviti i lignje, naravno, ponajbolje u suton i zoru. Tako su egeri tu stalni gosti jer obalni lov liganja je posebno atraktivna zimska razonoda.

I to je to! Na deset minuta od dnevnog boravka, lagana razonoda, a uz malo sreće i pune gradele…

 No kako kažu to nije sve jer je ostao još sam vrh svjetionika koji u pravilu ima samo jednu, ali zato veliku manu - najčešće je već zauzet.

Ali ukoliko imate sreće i stignete prvi, najbolje ćete proći ukoliko ste ljubitelj varaličarenja.

Zbog stalno prisutnog kurenta koji najizraženije cirkulira upravo oko vrha lukobrana, tu se zadržavaju šaruni, brancini, strijelke pa i ušate, svi odreda uvijek rado viđeni gosti na udicama bile one jednokuke ili trokuke.

Bez obzira koji kurenat bio, brancini su uvijek tu. Ukoliko je kurenat vanjski, to znači da donosi hranu s pučine, a ukoliko je unutarnji, to znači da hrana stiže iz luke. U skladu sa zatečenim stanjem, varalicu valja zabacivati malo uz kurenat, puštajući da je strujanje nosi i polako izbaci iz matice što većina varaličara, zapravo jako dobro zna.

Brancini koji se zadržavaju na glavama lukobrana najčešće čekaju pritajeni na rubu kurenta, odakle bezrezervno napadaju sve što prođe dovoljno blizu.

Od ostalih tehnika koje se mogu koristiti pod lanternom, jedino je još plovak učinkovit, i to ne zbog nedostatka druge lovine, već prvenstveno zbog velikog prometa brodova. Smetnja je u ovom slučaju obostrana. Naše eventualne postave s fermama ometaju nesmetanu plovidbu, a brodovi plovidbom smetaju našim postavama. Upravo je stoga, pored varalica, plovak možda najprimjereniji za ribolov na vrhu lukobrana.

Pa sad, ako vam je proljeće daleko, riva nije. Pribor u ruke i pravo do luke, lanterne ili negdje posred lukobrana. Vjerujte, u zimskom sivilu nema većeg gušta.