Tri tehnike za jednu licu

Među trofejnim vrstama koje se u ovo doba godine približavaju obali i koje se posljednjih godina sve intenzivnije love, lica bjelica svakako zauzima posebno mjesto. Ova je riba osim po svojim impresivnim dimenzijama poznata i po svojoj agresivnoj borbenosti, temperamentnoj i dinamičnoj naravi zbog koje je uvijek rado viđena, bilo na panuli, bilo na strijeli podvodne puške.

Lica bjelica može dostići do dva metra dužine i težiti oko pedeset kilograma no taj se podatak odnosi na ulove sa svjetskih mora. U našem moru najveći službeno zabilježeni ulov je bio dug 2 metra, no taj bi podatak svakako valjalo ažurirati jer se sve češće bilježe ulovi teži od toga.

Licu bjelicu nalazimo doslovno po cijelom Jadranu, s tim da je na južnom dijelu nešto brojnija.

U većem dijelu godine se zadržava dalje od obale u dubljem moru, dok u toplijem dijelu godine prilazi i do same obale.

I premda se općenito smatra pelagičkom vrstom potpuno neovisno o morskom dnu, sve je brojnija u zatvorenim zaljevima, kanalima i na ušćima rijeka.

U dubljem moru se zadržava u gornjim slojevima, pogotovo kada je more zamućeno dok je u plićem moru možemo naći i neposredno iznad dna. Glavna hrana joj je riblja mlađ, uz obalu osobito cipli. Nedorasli primjerci rado jedu i rakove.

Dok ne odraste često formira manje grupe, no kada dosegne spolnu zrelost odvaja se i život nastavlja kao samotar.

Lica inače brzo raste tako da s navršenom prvom godinom života teži oko jedan kilogram dok spolnu zrelost postiže sa šezdesetak centimetara dužine i oko dva i pol kilograma težine. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta.

A bojom se svršeno uklapa u svoju obitelj. S leđa je blijedo zelenkasta ili blijedo modrikasta dok joj je trbušna strana srebrno bijela. Nedorasli primjerci imaju po bokovima sedam do osam tamnijih crnkasto obojanih okomitih pruga koje odrastanjem nestaju pa ako se dogodi da ulovite prugastu licu, nemojte dvojiti oko puštanja u more.

Lica je tipični predator prve vrste i kao takva je uvijek cijenjena i tražena, atraktivna lovina. Premda se može uloviti većinom ribarskih alata, lovi se uglavnom na tri načina - spinningom, panulom i podvodnom puškom.

Spinning je jedan od najatraktivnijih načina lova ove vrste. Pribor bi trebao biti definitivno žilav i otporan na sve zamislivo jer ulov lice spinn-tehnikom nikada nije dosadan i jednostavan posao. Štap bi trebao biti dug 2,7 do 3 metra, rola brza iz obitelji beskompromisnih spinnerskih modela poput Penn Conflicta, namotana s upredenicom klase minimalno 25 libri.

Varalice su stvar osobnog stila i osjećaja no na prvom bi mjestu svakako trebali biti metalni modeli, jigovi, žlice i kastmasteri, a odmah za njima slideri, jerkovi, silikonci i wobbleri što je moguće nepravilnije putanje, s tim da obavezno mogu izdržati i podnijeti velika ubrzanja u povlačenju. Predvez mora biti u skladu s ostalim priborom i to obavezno fluorokarbonski.

Tehnika lova nije posebno drukčija od lova ostalih brzih lovaca. Varalicu treba izbaciti što je moguće dalje te je nepravilnom putanjom uz što je moguće češće promjene brzine voditi prema obali. Sve trzaje i otklone naravno treba raditi samo štapom dok rola samo sakuplja višak strune.

Ukoliko su lovina manje lice tada pribor može biti i finije konstrukcije, no generalno gledano sve ispod 12 libri bilo prerizično i neozbiljno.

Na plićim terenima se lice mogu loviti i neotežanim silikoncima vođenima po samoj površini, kao i zarama najgrublje konstrukcije.

Panula je druga tehnika kojom se lice uspješno love. Premda se na ovaj način mogu uloviti sve moguće veličine, najčešće se love samo trofejni primjerci.

Lica se lovi uglavnom panulom lagane konstrukcije, s tim da ne treba brkati pojmove i laganom konstrukcijom nazivati tanke strune i fine štapove. Štap mora biti panulaški minimalno 30 libri, rola ili jiggerska ili multiplikator, dok je upredenica ili najlonski monofil kojem je većina panulaša ipak sklonija, nosivosti barem 50 libri.

Predvez za licu se slaže kao i klasični predvez za zubaca ili gofa, s tim da je u ovom slučaju poželjno da nijedna udica ne bude klizna. Lica svoj plijen napada bez oklijevanja i odmah ga guta tako da vrlo često sve udice završavaju u ustima. Zato veliku pažnju treba posvetiti svakom čvoru, bez obzira na položaj na predvezu.

Otežanje na panuli mora biti kao za brancina, malo i diskretno, dovoljno daleko od predveza, i dovoljno teško da ješku održava na dubini od dva do sedam metara.

Od ješke je najučinkovitija živa iglica dok su ulovi na živu lignju, statistički gledano sporadični i praktički zanemarivi.

Osim žive iglice, povlačiti se mogu i živi cipli, ušate, pa i lokarde.

Od varalica najkvalitetnijima su se pokazali wobbleri tipa jointed kao i sve 'izlomljene' višesegmentne verzije koje unatoč brzini lovine ne treba vući brže od 2 do maksimalno 2,5 milja.

Lica uvijek napada beskompromisno i snažno tako da se udarac ne može pobrkati s bilo čim drugim. Zakačena lica će pružiti impresivan otpor koji će biti sve samo ne zanemariv. Premda je kod kapitalnih primjeraka to jako teško učiniti, ribu treba što je moguće prije zaustaviti i okrenuti. Naime, dokle god lica vodi glavnu riječ, igra je u njenu korist i to ponajprije zbog disanja. Dokle god pliva u normalnom položaju, bez obzira na intenzitet povlačenja, lica normalno diše i tako može nesmanjeni otpor pružati izuzetno dugo. U trenutku kada se okrene na bok disanje naglo postaje otežano i ona rapidno počinje gubiti snagu. Upravo je stoga važno okrenuti je čim prije.

Ukoliko je pribor dovoljno nosiv, a ribolovac dovoljno snažan, kočnica se jednostavno zategne u tvrdo i riba mora popustiti u idućih petnaestak sekundi. Naravno, to nipošto nije kraj već samo početak borbe u kojoj će lica i dalje pružati impresivan otpor kojem se nikako ne smije popustiti da ne bi povratila izgubljenu prednost.

Prihvat je najpraktičnije napraviti podmetačem ili kukom. Samo se iskusnim ribolovcima preporučuje prihvat pod škrge što zapravo i oni izbjegavaju jer se do kraja izvlačenje ne zna gdje su udice završile.

U podvodnom ribolovu se lica uglavnom lovi u zamućenom moru pri čemu do izražaja ponajprije dolaze spretnost i brzi refleksi. Lica će uglavnom doći iznenada i jednako iznenada otići ako se ne odreagira kako treba.

Najuspješnija tehnika je lov čekom premda se i u svim ostalim situacijama, od urona do izrona, može naletjeti na licu i dobiti priliku za hitac.

Velike primjerke nema smisla gađati malim puškama naoružanima ostima jer takvi hici uglavnom završe bijegom ribe koja poslije strada.

Hitac mora biti što je moguće precizniji, ciljan u vrat ili glavu, kako bi se riba što prije smirila. Naime, loše pogođena lica će doslovno podivljati nakon čega će čak i ako je strijela potpuno probila biti problem prići i usmrtiti ribu.

U prihvatu lice, općenito bez obzira na tehniku, ali u podvodnom ribolovu posebno, treba biti vrlo oprezan zbog 7 kratkih i jakih bodlji od kojih se sastoji prva leđna peraja, a čiji ubod može biti vrlo bolan i neugodan pogotovo ako se riba nekontrolirano batrga dok je se pokušava privući tijelu i skratiti joj muke. Lica se u sportskom ribolovu smatra morskom divljači i zato je s gastronomskog stajališta uglavnom zapostavljena.

To ide toliko daleko da se ni u restoranima u pravilu ne nalazi u ponudi.

No prava je priča o lici kao spizi ipak nešto drukčija. Lica ima bijelo i tečno meso, vrlo konzistentno s krupnim i pravilno raspoređenim kostima. Može se spravljati na sve poznate načine od kojih je najukusnija izrezana na fete, pa pečena na žaru. Manji primjerci se također filetiraju, pa peku obilato zaliveni maslinovim uljem. .

Brudet od lice je također vrlo cijenjen jer meso podnosi i jače začine pri čemu se ne gubi temeljni okus ribe dok je glava posebno ukusna kuhana.

Stoga ne dvojite. Ako ste ribolovac tada sigurno vladate barem jednom od nabrojanih tehnika. Naoružajte se strpljenjem i pravo na more ili pod more, ako ni zbog čega, a ono da potvrdite ili opovrgnete priču o kvaliteti lice na žaru.