Hrvatski radio

Radio Zadar

Tri tehnike za najmanju oboritu ribu

31.01.2025.

07:56

Autor: B.Bulić/Radio Zadar

Morske ćakule petkom od 11 i 15

Morske ćakule petkom od 11 i 15

Foto: B.Bulić / Radio Zadar

Uloviti špara i nije neka mudrost no uloviti dvadesetak špara baš i ne zna svatko. Većini je ribolovaca ova vrsta samo usputni ulov dok ga znalci love ciljano, bilo kao ješku, bilo kao ribu koju će u kuhinji pretvoriti u deliciju za prste polizati.

A špari su često prvi ulov ribolovcima početnicima kao i razbibriga djeci što ne čudi jer zbog svoje pohlepnosti, na udice nasrću uglavnom bez osobitog opreza. Upravo zato pribor za lov špara nije komplicirano složiti pri čemu materijali nipošto ne moraju biti posljednji krik ribolovne industrije.Za uloviti špara potrebna je osnovna struna promjera do 0,25 milimetara koja završava predvezom tek kojih 0,10 milimetara tanjim na kojem se nalazi sitna udice tipa crystal. Ješka također može biti bilo što, od kruha, preko ribljeg fileta do crvića ili piletine.


Špare nalazimo doslovno duž cijele obale Jadranskog mora. I premda ga se može naći posvuda, najbrojniji je na muljevito-pjeskovitim dnima. Na našoj ga strani Jadrana najviše ima uz zapadnu obalu Istre, uz ušće Neretve, u Kaštelanskom zaljevu i Podgorskom kanalu s tim da je nešto brojniji u sjevernom nego u južnom Jadranu. 


Premda se povremeno znaju uloviti primjerci i na dubinama većim od 90 metara, najčešće se zadržava u priobalnom moru do dvadesetak metara dubine. Uloviti špara i nije neka mudrost no uloviti dvadesetak špara baš i ne zna svatko. Većini je ribolovaca ova vrsta samo usputni ulov dok ga znalci love ciljano, bilo kao ješku, bilo kao ribu koju će u kuhinji pretvoriti u deliciju za prste polizati.


Špari su često prvi ulov ribolovcima početnicima kao i razbibriga djeci što ne čudi jer zbog svoje pohlepnosti, na udice nasrću uglavnom bez osobitog opreza. Upravo zato pribor za lov špara nije komplicirano složiti pri čemu materijali nipošto ne moraju biti posljednji krik ribolovne industrije. Za uloviti špara potrebna je osnovna struna promjera do 0,25 milimetara koja završava predvezom tek kojih 0,10 milimetara tanjim na kojem se nalazi sitna udice tipa crystal. Ješka također može biti bilo što, od kruha, preko ribljeg fileta do crvića ili piletine.


Špare nalazimo doslovno duž cijele obale Jadranskog mora. I premda ga se može naći posvuda, najbrojniji je na muljevito-pjeskovitim dnima. Na našoj ga strani Jadrana najviše ima uz zapadnu obalu Istre, uz ušće Neretve, u Kaštelanskom zaljevu i Podgorskom kanalu s tim da je nešto brojniji u sjevernom nego u južnom Jadranu. Premda se povremeno znaju uloviti primjerci i na dubinama većim od 90 metara, najčešće se zadržava u priobalnom moru do dvadesetak metara dubine.


Inače špar, kao tipična bentoska vrsta svoju hranu, koja se sastoji mahom od sitnih beskralježnjaka, pronalazi na dnu. Živi u manjim jatima i može doživjeti sedam godina starosti. Mrijesti se od travnja do lipnja, a spolnu zrelost postiže sa 11,2 centimetara dužine. Upravo je zato i određena minimalna dopuštena lovna dužina od 12 centimetara čime se omogućuje barem jedan mrijest. Nažalost ta se zakonska odredba poštuje samo na službenim sportskoribolovnim natjecanjima.


Kažem nažalost, jer jako puno nedoraslih špara stradava u lovu uzobalnim mrežnim povlačnim alatima kao i u vršama, odakle rijetko kada izlaze živi, čak i kada se ne zadržavaju kao ulov. Naime, u onoj kaši ulovljene ribe u kakvoj koči gotovo ništa ne preživljava pa tako ni špari, dok se u vršama u pregledu ulova nedorasli primjerci često ostavljaju kako bi svojim prisustvom privukli ostalu ribu ili kojeg grabežljivca. Špara nije teško razlikovati od ostalih riba, pa ni od riba koje pripadaju istoj obitelji čiji je pravi predstavnik i izgledom i imenom.


Špar ima ovalno i bočno stisnuto tijelo pokriveno pravilno raspoređenom krljušti. Bočna je linija istaknuta i vidljiva cijelom dužinom. Glava je krupna, a čeljusti opremljene s osam zuba koji nalikuju sjekutićima. Peraje su osrednje razvijene, s tim da je repna nešto jača. Leđna i podrepna peraja su poduprte oštrim koštanim šipčicama.


U zavisnosti od staništa boja mu varira od žućkasto-zelenkasto-sive do tamnosivo-smeđe kakvi su najčešće primjerci ulovljeni u lučkim vodama. Bokovi su srebrnkasti, a trbuh bijel. Katkad bude i okomito isprugan tamnijim jedva vidljivim prugicama. Peraje su mu prozirne sa zlatasto-žućkastim odsjajem. S gornje leđne strane, na korijenu repne peraje, ima crnu traku nalik sedlu. 


Inače špar, ako niste znali može narasti do 24 centimetra dužine i pritom težiti 0,37 kilograma dok mu je srednja lovna težina, naravno, daleko ispod toga i iznosi tek 0,03 kilograma. Premda se može loviti tijekom cijele godine, najbolji se rezultati postižu u toplijim mjesecima, bolje danju nego noću, i to po tihom, idealno kišnom vremenu uz lagano valovito i zamućeno more. Voli luke kao i plitke i zaštićene uvale gdje s lakoćom nalazi zaklon i hranu. Kao što smo rekli, špar po pitanju ješke nije izbirljiv. Rado će prihvatiti bilo kakav animalni mamac, a na kuglice ili pahuljice kruha nasrće s iznimnom proždrljivošću. U udičarenju najčešće se lovi odmetima, kančenicama i plovkom.


Odmet za špara nije teško složiti. Premda nije osjetljiv ni na promjer, a ni na vidljivost strune, kao i u svim drugim tehnikama, i ovdje se puno bolji rezultati postižu uz korištenje suvremenih materijala. Budući da se kod odmeta koristi minimalno olovno otežanje, najlonski monofil bi trebao biti podatan i mekan kako bi osjetili griz i pravovremeno odreagirali kontrom. Idealno je za predvez koristiti fluorokarbonsku strunu promjera od 0,16 do 0,18 milimetara, dok su idealne udice kristalke broj 8 po standardnoj mustadovoj nomenklaturi. Olovnica se u zavisnosti od tehnike i same konstrukcije predveza može nalaziti iznad dva brka na kojima su udice, ili pak na kraju sistema, s tim da su prame u tom slučaju onda iznad olovnice.


Konkretno, ukoliko se koristi odmet, tada se najčešće na spoju predveza i osnove postavlja mala olovnica, ili oliva ili sačma, s tim da mnogi ribolovci koriste samo spojni zogulin kao otežanje. Sam predvez se sastoji od dvije prame, tzv. brka, nejednake dužine, obično 15 odnosno 20 centimetara, na čijem se kraju nalazi udica širine luka od 7 do 9 milimetara. Tako pripremljen i naješkan odmet se izbacuje u lovnu zonu u kojoj se zavisno od dubine griz može očekivati od površine do samog dna.


 Ukoliko je dubina oko metar i pol tada se grizevi mogu očekivati i na površini, no ukoliko je dubina veća, primjerice desetak metara tada se špar može očekivati tek od pet metara dubine pa do dna. Naravno, špari nikada nisu sami u moru tako da treba računati i sa ulovima drugih vrsta što ovakav lov čini posebno dinamičnim i uzbudljivim. Uvijek postoje trikovi no u lovu špara kančenicom nema puno filozofije. Ukoliko se lovi na većim dubinama tada je osnova upredenica dok je za lov do dvadeset i pet metara najlonski monofil puno primjereniji.

 

Naime, premda špari imaju snažne čeljusti koje udica lako probija smještajući se uglavnom na optimalan i siguran način, otpor i batrganje špara u izvlačenju s obzirom na debljinu prama treba iskompenzirati pa je svaka pomoć mekanom štapu i popuštenoj kočnici itekako dobrodošla. Najlonski monofil će na ubodnoj rani prouzročiti daleko manje štete od upredenice upravo na malim dubinama na kojima je izvlačenje uvijek brzo i linijsko, bez 'trbuha' do kojeg neizbježno dolazi u lovu na većoj dubini, a koji, baš poput amortizera, ublažava dobar dio grubosti u izvlačenju. 


Predvez je u lovu kančenicom klasičan, s tim da prame ne moraju biti duže od dvadesetak centimetara. Ukoliko se lovi na plićim terenima kontrastno obojane olovnice mogu imati veliku privlačnu moć, dok je na većim dubinama najpraktičnije koristiti žuto bijelo obojane olovnice. Premda beach ledgering kao tehnika zapravo nije ni blizu kančenici, u slučaju lova špara te dvije tehnike dijele predvez. Naime, za lov špara beach ledgering tehnikom se koristi predvez identičan predvezu za lov kančenicom. Jedna od omiljenih tehnika je lov plovkom koji je usput, standardni alat za lov špara. 


Na većem dijelu naše obale, prvi štapovi su korišteni upravo za plovkarenje špara. Naime, ti prvi štapovi su zapravo bile 'trstike' koje nisu imale ni rolu ni provodnike već samo strunu vezanu za vrh na kojoj se nalazio čep kao plovak s olovnicom desetak centimetara iznad samo jedne udice vezane na kraju strune. S takvim se priborom u moru zamućenom nakon kiše lovilo u samom kraju. Nakon što bi ulovio špara ili dva, ribolovac bi se premještao par metara dalje ponavljajući postupak. Na ovaj se način moglo u kratkom vremenu uloviti sasvim dovoljno ribe za pristojan obrok.


Suvremeni štapovi omogućuju malo šire djelovanje, no bez obzira na to, rijetko se kada koristi više od desetak metara strune i to naprosto zato jer se najbolji rezultati postižu upravo u kraju. Predvez se slaže jednako kao i za odmet s tim da se na osnovu treba ukomponirati plovak, a olovno opterećenje prilagoditi nosivosti plovka. U tom izračunu treba voditi računa i o težini naješkanih udica da se ne bi dogodilo da nam se nosivost plovka nakon ješkanja pokaže premalenom.


Špari su često uvertira lovu cipala na plovak. Naime u lovu cipala prvi zabačaji najčešće rezultiraju kačenjem špara koji se, nakon što se aktiviraju cipli, jednostavno povuku. Ukoliko se tijekom lova cipala ponovo ulovi koji špar, to znači samo da je pažnja cipla popustila i da bi trebalo brumati prije nego potpuno odu tako da špari u ovom slučaju imaju ulogu indikatora prisutnosti druge ribe. Griz špara je jasan i očit. U ribolovu plovkom se očituje kao naglo nedvosmisleno okomito uranjanje plovka, a tako je i s drugim tehnikama. U lovu odmetom struna se uglavnom naglo napne tako da je kontra zapravo samo potvrda samokačenja.


Kod kančenice je kontra potrebna jer je struna uvijek zategnuta tako da špari nemaju prostora za samokačenje već će ješku pokušati čupkanjem odvojiti od udice ili prame. Osim toga, ribolovac uglavnom teško može biti siguran grize li mu neka druga slična riba ili upravo špar tako da se kontre ne propuštaju. Slično treba reagirati i u lovu beach ledgering tehnikom. U izvlačenju će špar pružiti iznenađujuće snažan otpor za svoju veličinu. U principu je to najčešće drhturavo batrganje koje ne prestaje ni kad se riba izvuče izvan mora. Podmetač za prihvat uglavnom nije potreban osim kad je riba uistinu velika, a predvez uistinu jako tanak.


Prihvat špara rukom, i to pogotovo početnicima, može predstavljati problem jer će špar na udici raširiti sve raspoložive bodlje što mu je zapravo jedina moguća obrana. No dovoljno je ribu prihvatiti tako da se dlan najprije zatvori oko prame te se riba povlačenjem strune doslovno navuče u prostor koji je formirao tako zatvoreni dlan. Na taj će se način sve bodlje posložiti a rukovanje s ulovljenom ribom u trenu postati jednostavno. Premda ga većina ribolovaca doživljava kao ribu idealnu za početnike ili u najboljem slučaju kao prilov šarenilu neophodnom za brudet, mnogi ga znalci ciljano love jer je juha od špara posebno ukusna delicija dok su prženi špari po mišljenju mnogih bonkulovića daleko iznad sve druge ribe. 


Pritom će mnogi od njih, uključujući i mene, istaknuti kako je prava šteta što špar ne naraste veći jer bi bio ozbiljna konkurencija svoj ostaloj oboritoj ribi. Za tu njegovu gastronomsku vrijednost jako dobro znaju i najtraženiji morski lovci poput primjerice zubaca ili brancina koji živom šparu na parangalu teško mogu odoljeti, zbog čega mnogi specijalizirani ribolovci špara kao ješku koriste kad god mogu. Dakle, ako do sada niste probali, pokušajte otići u ciljani lov na špare pa ih nakon povratka kući pripremite ili lešo ili frigane nakon čega ćete možda malo bolje razumjeti one zubace i brancine koji pokleknu glavu gube upravo zbog špara kao ješke.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.