Hrvatski radio

Radio Zadar

U Ćakulama o ribolovnim strunama, vrstama, obilježjima i koje odbrati...

20.08.2021.

06:00

Autor: Boris Bulić

U Ćakulama o ribolovnim strunama, vrstama, obilježjima i koje odbrati...

U Ćakulama o ribolovnim strunama, vrstama, obilježjima i koje odbrati...

Foto: - / -

Jeste li znali da ribolovne strune "pamte" - da se i "regeneriraju"? Tema ovog izdanja Ćakula je narodski rečeno "fidelšpanj". U današjoj emisiji Boris Bulić govori o strunama koje uz udicu spadaju u osnovni dio ribolovnog pribora. Evo i osnovne podjele:

Prvu čine monofilne ili jednostruke strune dok drugu čine polifilne ili višenitne strune poznatije kao upredenice ili višenitke. 

 

 

Što različite strune zapravo čini međusobno različitima? Po čemu se jedna struna istog promjera zelene boje razlikuje od neke druge, naizgled iste koju potpisuje neki drugi proizvođač pitanja su koja često muče početnike, a ponekad i one iskusnije ribolovce.

 

Struna uz udicu spada u osnovni dio ribolovnog pribora. To je nit kojom se vezuje udica i zakačena riba izvlači.

 

Kao i svuda i među strunama, s obzirom na njihove karakteristike postoji više različitih podjela.

 

Prva podjela bi bila s konstrukcijskog stajališta, pa tako strune u tom smislu dijelimo na dvije osnovne grupe. Prvu čine monofilne ili jednostruke strune dok drugu čine polifilne ili višenitne strune poznatije kao upredenice ili višenitke.

 

Osnovna i najveća razlika između te dvije vrste struna, monofila i upredenica je u njihovoj nosivosti i istezljivosti. Naime, upredenice mogu podnijeti gotovo dvostruko veće linearno opterećenje od monofila istog promjera, pri čemu su za razliku od monofila potpuno neistezljive.

 

Monofilne se strune najčešće izrađuju od polyamida, zbog čega ih najčešće i nazivaju najlonima. U zavisnosti od primjesa koje se tijekom proizvodnje dodaju u tu osnovnu smjesu dobijaju se strune različitih karakteristika.

 

Premda svi proizvođači nastoje proizvesti što je moguće nosivije i čvršće strune, sljedeća podjela se ne odnosi na njihovu nosivost već na memoriju.

 

Naime, monofilne strune su sklone pamćenju. Memorija monofilnih struna je fizikalna osobina koja govori o sposobnosti vraćanja u prvotno stanje nakon nekakve plastične deformacije, npr. dugog ležanja na kalemu, gužvanja ili istegnuća. U zavisnosti od brzine vraćanja u prvotno stanje razlikujemo monofilne strune s više ili manje memorije. Strune s natpisima poput Low memory, No memory ili Amnesia, imaju sposobnost neusporedivo brže regeneracije od klasičnih najlonskih struna.

 

Tako monofili bez memorije ne formiraju onu karakterističnu i uglavnom neželjenu oprugu nakon izbačaja, ali su zato kontre s takvim strunama, pogotovo na većim daljinama, znatno manje učinkovite.

 

Osnovni je razlog tome upravo u činjenici što su takve strune najčešće i znatno elastičnije od onih što pamte, pa je u kontriranju, da bi se udica pomakla, najprije potrebno istegnuti elastični dio.

 

Naravno, ta istezljivost kod ovakvih struna ima velike prednosti kod primjerice dužeg zamaranja lovine na većoj distanci.

 

Također, kod lova iz ruke, kad je važno da se razmotana struna lijepo slaže pod nogama bez mršenja, kod rada s najlonskim parangalima kad je jako važno da osnovica ne iskače poput opruge, ili primjerice kod dalekih zabačaja kada je jako važno da otpor u silasku strune s kalema bude što je moguće manji.

 

Monofile strune s memorijom su žilave, krute i manje istezljive, što ih čini pogodnijima za direktnije kontakte s lovinom. Ipak važno je naglasiti da u principu imaju manju nosivost od struna bez memorije.

 

Dakle, u nekakvom trenutku dvojbe  oko izbora najlonskog monofila sličnih karakteristika, dovoljno je s kalema skinuti nekoliko namotaja i pogledati strunu kakao pada. Ona s memorijom će definitivno i slobodna zadržati oblik kalema i izgledati poput opruge, dok će struna bez memorije padati bez tih karakterističnih opružnih uvijanja.

 

Potrebno je naglasiti da nije uvijek dobro imati strunu bez memorije jer se često takve strune ponašaju kao žvaka. Budu jako rastezljive i mekane. No u nekim prezentacijama i tehnikama upravo ta karakteristika ih stavlja daleko ispred svih ostalih.

 

Osim toga, jedna od važnijih karakteristika je i nosivost na čvoru. Najčešće se to testira vezivanjem običnog suhog čvora te zatezanjem tako zavezane strune preko granice pucanja na mjernim uređajima. Tako će strune bez memorije generalno imati veću nosivost na čvoru, no kao što sam rekao, u zavisnosti od ostalih komponenti i samog tehnološkog postupka u izradi, strune vrlo sličnih deklarativnih podataka mogu biti vrlo različite.

 

I ovdje je kao i u svim ostalim ribolovnim segmentima konkretna praktična primjena uglavnom stvar osobnih sklonosti. U principu, ako se lovi tehnikom na fermu, puno je bolje koristiti mekane najlone koji će u zamaranju krupnije lovine puno ljepše odraditi svoj posao.

 

Opet, s druge strane, ako je teren na kojem lovimo zahtjevan i pun prepreka žilavije i kruće strune su puno prikladnije.

 

Ako iz barke lovimo na manjim dubinama, tada se može raditi s mekšim najlonima, no ako se lovi na većim dubinama bitno je da je najlon kući i manje istezljiv.

 

Svakako treba spomenuti i fluorokarbonske strune. To su također monofilne strune koje imaju vrlo specifičnu karakteristiku koja ih čini vrlo, vrlo posebnima.

 

Naime, te strune imaju približno isti koeficijent loma svjetlosti kao i more što ih nakon potapanja čini gotovo potpuno nevidljivima. Suvremenije inačice imaju i istu specifičnu težinu zbog čega u moru imaju neutralan uzgon, a što ih čini idealnima za prezentacije u kojima je svaka sitnica bitna.

 

Iako su fluorokarbonske strune u pravilu bezbojne neki brendovi proizvode i obojane fluorokarbone, najčešće s preljevima boja, što pomaže izlomljenosti slike i dojmu nevidljivosti.

 

Zbog tih svojih karakteristika, fluorokarbonske se strune u pravilu koriste samo za izradu završnih sistema, predveza, znači dijelova ribolovnih sistema odmah uz udice, koji su neposrednom kontaktu s lovinom.

 

Važno je naglasiti da iako imaju mnoštvo prednosti, linearna nosivost, ali i nosivost na čvoru je kod fluorokarbonskih struna u pravilu manja od linearne nosivosti kod klasičnih monofila.

 

Upredenice su izrađene od sintetičkih materijala iznimno visoke nosivosti, kao što je Spectra – Polyethylen Fiber ili visokomodulirani Polyethylen Fiber poznatiji kao Dyneema. Svoju su primjenu našle prvenstveno u ribolovnim tehnikama koje zahtijevaju daleke izbačaje, poput surf castinga, ili u tehnikama koje traže najneposredniji kontakt s lovinom, kao što je kančenica ili varaličarenje.

 

Dakle to su strune koje u odnosu na najlonske monofile istog promjera imaju najčešće dvostruko veću nosivost. Potpuno su neistezljive i zbog te svoje karakteristike jako oštre. To znači da ako pokušate pući upredenicu rastežući je golim rukama, najvjerojatnije ćete se posjeći jer će se upredenica s lakoćom urezati u kožu.

 

No iako imaju cijeli niz prednosti, upredenice imaju i nekoliko ozbiljnih mana koje se ne smiju ignorirati.

 

Ponajprije zbog njihove neistezljivosti i ostali pribor valja uskladiti s tom činjenicom. Suvremene role i štapovi su u pravilu prilagođene radu s upredenicama, no nemaju svi ribolovci najsuvremeniju opremu tako da namatanje upredenice na nekakvu staru rolu koja nije predviđena za rad s upredenicom može za posljedicu imati npr. Ispilan roller, a onda i oštećenu upredenicu.

 

Upredenice u pravilu drže loše na čvoru, pa se stoga u radu s njima trebaju primjenjivati samo provjereni čvorovi namijenjeni upravo upredenicama. Tu ne treba imati straha jer takvih čvorova ima jako puno.

 

Važno je znati da su upredenice jako sklone fizičkim oštećenjima zbog čega ih valja čuvati od kontakta s oštrim predmetima poput stijena, kao i otvorenog plamena s kojim mogu doći u kontakt prilikom spaljivanja krajeva kod formiranja nekih čvorova i montaža.

 

Ovdje je osnovna podjela s obzirom na presjek i broj upleta. Tako s obzirom na presjek, razlikujemo upredenice plosnatog i okruglog presjeka. Upredenice okruglog presjeka se bolje slažu prilikom namatanja na kalem, što je svakako prednost pri dalekim izbačajima i danas je u prodaju zapravo nemoguće naći upredenice plosnatog presjeka.

 

A s obzirom na uplete, odnosno broj upleta, premda su zapravo formirane od mnoštva niti, razlikujemo upredenice od 4, 6 i 8 upletenih niti. Naravno, riječ je o mikroupredenicama čijim se uplitanjem dobija finalni proizvod. Iako temeljno namijenjene ribolovu iz brodice, ove su upredenice svojim karakteristikama jednako izvrsne i za obalni ribolov. Jedina im je mana još uvijek vrlo visoka cijena.

 

Naravno, pored tih, da kažemo osnovnih osmonitnih upredenica postoje i dvanaest nitne, pa i šesnaest nitne kod kojih se kako se penje broj upleta, penje i cijena.

 

Svakako treba naglasiti da upredenice sviše upleta lakše klize i kroz provodnike i kroz more, puno su tiše što znači da ne 'sviraju' u namatanjima dok su pod morem u kurentu također tiše od klasičnih monofila.

 

Naravno, no potrebno je naglasiti da deklarativni podaci koje nalazimo na pakiranjima struna katkada odstupaju od stvarnog stanja. Najčešća odstupanja se nažalost odnose na najvažnije detalje – linearnu nosivost i jednakomjernost navedenog promjera. Nažalost, točnost navedenih podataka se ne može provjeriti u kućnoj radinosti, tako da se prilikom kupovine najčešće moramo pouzdati u riječ trgovca ili vlastito iskustvo.

 

No da ne bi sve palo na osobne procjene, postoje i EFTTA deklaracije.

 

Te su deklaracije potvrda proizvodnih deklaracija, a izdaje ih EFTTA (European Fishing Tacle Trade Association). Te se potvrde izdaju temeljem testova obavljenih u EFTTA laboratorijima. Ukoliko se deklarativni podaci neke strune nakon testova pokažu točnima, struna dobija oznaku 'EFTTA approved' koja je u pravilu istaknuta na vidljivom mjestu s prednje strane. a što znači da se u podatke navedene na pakiranju možemo potpuno pouzdati.

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.